Rukometni klub Rudar je kroz svoju istoriju imao i svoje uspone i padove, uspjesi su se ogledali kroz stvaranje istorije pljevaljskog i crnogorskog sporta i rukometa!

RK RUDAR je i prvi crnogorski sportski kolektiv koji je nastupio u saveznom rangu SFRJ, bio učesnik prvih i drugih liga savezne države i republike Crne Gore, višestruki osvajači prve CG rukometne lige, sandžačkih i Mosi igara a mlađe uzrasne kategorije uvjek u samom vrhu takmičenja i turnira na kojim su nastupali i što je bitnije od tih rezultata je broj kvalitetnih mladih igrača koji je izlazio iz pogona zahvaljujući radu enzijastasta trenera prepoznatljive pljevaljske škole rukometa. Iz te škole su izašli asovi poput Smaja Čengića, Miodraga Stamenića, Beća Durutlića, Bida Bojadžića,
Zorana Čovića, Enesa Suruliza, Stanka Pavlovića, Tosića, Miloja Aničića, Buca Beljkaša, braće Peruničića, Radana Rovčanina, Bobana Kneževića, Ada Mlatišume, Bojana Despotovića, Ćafka Tahirovića, Gorana Cmiljanića, Vladana Aničića, Nemanje Grbovića, Gorana Anđelića, Dada Vukićevića, Nemanje Grujičića, Lacmanovića i mlađih Pelidije, Vukovića, Lekovića, Ćuzovića i još desetine igrača koji su prošli kroz školu rukometa RK Rudar i nastupali za sve njegove selekcije kao i reprezentativne, kao i velikog broja rukomenih radnika, profesora, trenera, sudija, delegata, kontrolora.

Pored uspjeha bilo je i padova, ispadanja iz liga, na terenu poraza i svega što je sportski ali isto tako bilo je nečeg što nije sportski, što nismo zaslužili.

Jedan smo od rijekih klubova u regionu koji je u zadnjih 10 godina morao da dva puta istupi iz prve savezne lige i ako smo oba puta na terenu više nego lagano obezbjedili opstanak pa čak i izborili mjesto koje vodi u Evropska takmičenja i to sve zbog nedostatka finansija (ko poznaje prilike u rukometu zna koliko su „velike“finansije potrebne).

Poslednji put smo na to bili prinuđeni u sezoni 2017/18 kada smo umjesto u prvoj ligi nastavili takmičenje kroz drugu ligu i za 2 sezone se opet vratili u prvu ligu. Koliko god igranje u drugoj ligi bilo mučno za klub sa renomeom i tradicijom i za grad koji leži na velikim prirodnim bogatstvima uspjeli smo da stvorimo i afirmišemo veliki broj mladih igrača koji su u velikom broju nastupali za mlađe reprezentativne selekcije (čak njih 12) i tako napravimo igrački kadar koji je više nego sposoban da se takmiči u prvoj ligi i predstavlja grad i klub kako dolikuje njegovoj najboljoj tradiciji.

Nadamo se da prava podrška ovog puta neće izostati jer se radi o pljevaljskoj djeci koja su zajedno stasavala u Adi, poligonima kod Doma vojske i stadionu, trim stazi… o momcima koja vole svoj klub i grad i koje moramo zadržati.