Jedino žalim što prije penzionisanja nisam završio toplifikaciju Pljevalja

    2 godine pre 1552 pregleda Izvor: balkanmagazin.net/pobjeda.me

U znak sjećanja na Đorđa Dzuverovića.

Foto : Dnevne novine

Nakon pune 42 godine radnog staža Đorđe Džuverović, bivši direktor pljevaljskog Rudnika uglja i bivši poslanik u Skupštini Crne Gore, već tri godine, kako sam kaže, uživa u penzionerskim danima. Ovaj čovek ogromnog životnog iskustva u struci i u politici, za Pobjedu govori o svom gradu, njegovim teškim ekološkim problemima, ali i šansama da se oni prevaziđu, razvojnim resursima Crne Gore u energetici, poljoprivredi, šumarstvu, turizmu, propustima i greškama „ljudskog faktora“, neodlučnosti države da preduzme konkretne mere za aktiviranje svih raspoloživih potencijala… Ugodan razgovor sa gospodinom Džuverovićem u legendarnoj pljevaljskoj Milet bašti ipak počinjemo ovako…

POBJEDA: Kako provodite penzionerske dane?

DŽUVEROVIĆ: Ovo je način života koji do sada nisam poznavao. Počelo je sa školovanjem, pa obavezama na poslu…Ovo je sada život bez velikih problema, najvažnije bez tuđih problema, imam vremena za svoju familiju i sve me to, pravo da vam kažem, baš osvežilo. Do sada i zdravlje dobro služi, iako sam u životnoj dobi kad nisu preporučljive neke dugoročne prognoze…

POBJEDA: Koliko ste dugo radili?

DŽUVEROVIĆ: Bio sam stipendista „Velimira Jakića“ i to što sam bio dužan sam tamo odradio. Posle sam dve-tri godine radio u Monteru, a nakon toga prelazim u Rudnik uglja i tu sam i završio svoju profesionalnu karijeru sa pune 42 godine radnog staža. Mislim da sam prošao sve u rudniku – od referenta, do generalnog direktora i predsednika Odbora direktora.

POBJEDA: Nakon svega, kako gledate na aktuelnu situaciju u Pljevljima, koja predstavljaju značajan privredni potencijal Crne Gore?

DŽUVEROVIĆ: Sada treba pokazati ono što je u suštini osnovno – da Pljevlja imaju svoju ekonomsku budućnost. U tom smislu će ovaj grad svakog dana biti sve više integrisan u sve pore crnogorskog društva, ta vezanost za državu će jačati sa ekonomskim prosperitetom grada i njegovih građana…

POBJEDA: Postoje li realni uslovi za tu vašu projekciju?

DŽUVEROVIĆ: Glavni državni zadatak je nesumnjivo izgradnja dugoročno realno održivog ekonomskog sistema. Svetska ekonomska kriza je pokazala da nema nedodirljivih i danas dok ovde razgovaramo bojim se da smo opet na pragu neke nove recesije. Nisam po prirodi pesimista, ali sam siguran da su pred čitavom svetskom ekonomijom veliki izazovi. Zato i upozoravam na to da mi u Crnoj Gori moramo da stvorimo dugoročno ekonomski održiv sistem. To podrazumeva brze i energične poteze.

POBJEDA: Ima li Crna Gora potencijale za tako nešto?

DŽUVEROVIĆ: Crna Gora, bez ikakvih dilema, raspolaže resursima za takav održiv sistem. Istovremeno je sasvim sigurno da će ostvarenje tog cilja biti otežano zbog svih spoljnih i unutrašnjih problema, ali u svakom slučaju mislim da ne smemo pribegavati samo kratkoročnim merama za trenutno ublažavanje posledica krize.

POBJEDA: Na šta konkretno mislite?

DŽUVEROVIĆ: Pa evo, sasvim je logično i opravdano što danas, recimo, insistiramo na ulaganju u razvoj turizma. To nedvosmisleno treba podupirati, ali istovremeno moramo našu poljoprivredu osposobiti da bude logistika turizmu. Čvrsto verujem u to da selo mora oživeti, jer tu vidim perspektivu ukupnog razvoja.

Imam utisak da se malo uradilo u tom pravcu i da se još malo radi. Resurse za razvoj poljoprivrede nesumnjivo imamo, ali izgleda da imamo problem sa ljudskim faktorom, ljudskim resursima u toj oblasti. Nedostaje tu i organizacija, i materijalna bezbednost poljoprivrednih proizvođača, dobro planiranje proizvodnje i otkup poljoprivrednih proizvoda…

POBJEDA: Zašto naglašavate baš oblast poljoprivrede?

DŽUVEROVIĆ: Znate šta, ako imamo razvijen turizam, a hranu i piće za turiste uvozimo, onda se sve što se tako teško zaradi, vrlo lako prospe. Naša poljoprivreda se mora integrisati u celoviti turistički proizvod Crne Gore. Eto, i Pljevlja su pretežno stočarski kraj, ovde su jako pogodni uslovi za razvoj stočarstva, ali sve to danas još nije stavljeno u funkciju ukupnog razvoja.

POBJEDA: Vi ste, ipak, skoro cio radni vek proveli u oblasti energetike…

DŽUVEROVIĆ: Druga najvažnija strateška razvojna oblast za Crnu Goru je oblast energetike. Tu imamo izvanredne resurse, ali danas koristimo svega 18 do 20 odsto tih potencijala. Mislim da nema nijednog razloga ne da uvozimo električnu energiju, naprotiv, nema razloga da struju ne izvozimo.

POBJEDA: Kako to ostvariti?

DŽUVEROVIĆ: Vlada Crne Gore je 2007. godine usvojila strategiju razvoja energetskog sektora do 2025. godine. U tom dokumentu, a i akcionim planom za njegovo sprovođenje, precizno je bilo utvrđeno da do 2013. godine bude završen drugi blok Termoelektrane u Pljevljima, da se do 2012. završi projekat toplifikacije Pljevalja, da se do 2010. godine završi tehnologija za odsumporavanje i u istom roku obezbedi 99 miliona evra za izgradnju termoelektrane i 40 miliona za proširenje Rudnika uglja.

POBJEDA: Da li je svjetska kriza zaustavila realizaciju tih projekata?

DŽUVEROVIĆ: To opravdanje ja mogu uzeti samo delimično. Ali, eto da kažemo, zadesila je i nas kriza u tom periodu i tih 140 miliona evra nijesmo mogli obezbediti za ove namene. Ali, ja pitam zašto se u međuvremenu nisu uradili svi pripremni poslovi – zašto nije urađena investiciono-tehnička dokumentacija, priprema terena, glavni projekti, građevinske i druge dozvole… Sve to se moglo uraditi za relativno male pare. To vreme ćemo potrošiti u momentu kada eventualno budu obezbeđena sredstva za ove važne investicije. Mislim da za to ne možemo tražiti opravdanje u svetskoj krizi…

POBJEDA: Bilo je i nekih dilema šta dalje raditi. Kako to komentarišete?

DŽUVEROVIĆ: U međuvremenu su nam i neki alternativni predlozi za energetska postrojenja oduzimali mnogo energije i vremena i tako samo usporavali realizaciju onih strateški zacrtanih projekata.

POBJEDA: Šta se dobija izgradnjom drugog bloka Termoelektrane?

DŽUVEROVIĆ: Izgradnjom drugog bloka Termoelektrane crnogorski energetski sistem dobija apsolutnu sigurnost, kontinuitet snabdevanja i, što je vrlo bitno, a to se malo pominje u javnosti, struja proizvedena u Termoelektrani omogućuje potpunu ekonomsku valorizaciju hidropotencijala u proizvodnji električne energije. Sa Termoelektranom u sistemu, akumulacije uvek možete držati na maksimalnom nivou i u svakom momentu biti konkurentni i na regionalnom i na širem tržištu.

POBJEDA: Kako gledate na odustajanje od projekta hidrocentrale Buk Bijela?

DŽUVEROVIĆ: Mislim da je to bila ishitrena odluka. Čini mi se da ni pripremne radnje oko tog projekta nisu sprovedene na najsrećniji način. Po mom mišljenju, tu stranicu ne treba zatvoriti. Buk Bijela mora ostati otvorena opcija. Treba, naravno, napraviti dobre studije koje će nedvosmisleno pokazati koji su to prioriteti u valorizaciji naših hidropotencijala, ne odustajući unapred ni od jednog potencijalnog projekta. Sve treba staviti na sto – napraviti dobru računicu i onda krenuti u realizaciju.

POBJEDA: Bilo je u javnosti prigovora i na postavljanje podmorskog kabla prema Italiji. Kako na to gledate?

DŽUVEROVIĆ: Uvezivanje u regionalni ili širi energetski sistem apsolutno ne može da bude loša stvar. To govorim na nivou principa, nisam detaljno upoznat sa konkretnim projektom, ali sam siguran da efekti za Crnu Goru u svakom slučaju mogu biti samo pozitivni.

POBJEDA: Šta znači proizvodnja struje za crnogorsku ekonomiju?

DŽUVEROVIĆ: Proizvodnja električne energije u narednom periodu je za Crnu Goru najkraći i najsigurniji put ka ekonomskoj stabilizaciji.

POBJEDA: Kako to objašnjavate?

DŽUVEROVIĆ: Pa evo, uzmite da je sada prosečna cena struje u Crnoj Gori četiri puta manja nego u Italiji. Ako stvorimo uslove da našu struju prodajemo na svetskom tržištu, to će imati nemerljive pozitivne efekte na čitavu našu ekonomiju. Uostalom, za par godina stupićemo na jedinstveno energetsko evropsko tržište, a tad će se uslovi poslovanja sa električnom energijom drastično menjati. Moramo se pripremiti za to.

POBJEDA: Gde još vidite razvojne resurse Crne Gore?

DŽUVEROVIĆ: Satima bismo mogli da pričamo o svim crnogorskim potencijalima, ali šume svakako imaju poseban značaj. Pljevlja i u tom smislu imaju veliku prednost u odnosu na druge crnogorske opštine. Ali, i tu treba definisati strategiju, jer nema pravilne i efikasne, ekonomski opravdane eksploatacije šuma, ako nemate drvoprerađivačka postrojenja. Država tu ne može da bude samo pasivni posmatrač, već mora da podstakne što pre stavljanje u funkciju onih pogona koje već imamo, bez obzira na vlasničku strukturu preduzeća. Država sa vlasnicima mora da nađe model po kojem će sve to biti stavljeno u funkciju ukupnog razvoja Crne Gore i valorizacije njenih šumskih potencijala. Problema ima, ali ih treba rešavati, mašine treba da se okreću, ljudi da rade…

POBJEDA: Ponovo se aktuelizuje priča i o izgradnji cementare u Pljevljima. Vi ste praktično gradili onu koja je danas ugašena. Šta se desilo?

DŽUVEROVIĆ: Još 1973. godine, kada sam došao u Rudnik, poveren mi je projekat izgradnje fabrike cementa. Ne bežim ja od svojih grešaka. Mislim da smo tada uvezli i instalirali pogrešnu tehnologiju iz istočne Nemačke, tako da nikad nismo dostigli projektovani kapacitet proizvodnje, a cena te proizvodnje bila je previsoka, iako smo od ovih naših pljevaljskih laporaca proizvodili cement visokog kvaliteta.

Ideja je bila izvanredna, ali smo je mi, eto, upropastili svojom greškom, izborom pogrešne tehnologije, što nas je vrlo skupo koštalo…

POBJEDA: Mislite li da treba graditi novu cementaru?

DŽUVEROVIĆ: Da, sasvim sigurno. I to ne samo cementaru, već i prateću industriju građevinskog materijala, čak i keramičku industriju, jer i za taj vid proizvodnje u Pljevljima imamo dostupan prirodni materijal.

POBJEDA: Pljevlja imaju i vrlo izražen problem zagađenosti životne sredine…

DŽUVEROVIĆ: Pljevlja su ekološka „crna tačka“ Crne Gore. U Pljevljima je emisija sumpor dioksida iz Termoelektrane trenutno sedam do deset puta veća od dozvoljene. To je podatak koji treba da zabrine čitavu Crnu Goru. To je alarmantan podatak. Druga pljevaljska ekološka „crna tačka“ je jalovište Termoelektrane, a i Rudnik uglja je značajan izvor zagađivanja zbog emisije čvrstih materija prilikom transporta. U Pljevljima još nismo rešili ni pitanje komunalne deponije…

POBJEDA: I pored toga vi zagovarate gradnju drugog bloka, cementare…

DŽUVEROVIĆ: Izgradnja drugog bloka Termoelektrane menja situaciju. Mi sada nemamo ugrađen uređaj za odsumporavanje, iako je to bilo predviđeno da se uradi do kraja 2010. godine. Ugradnjom tog uređaja sa izgradnjom drugog bloka emisija sumpor dioksida biće svedena na nivo znatno ispod dozvoljenog. Projekat drugog bloka podrazumeva i rešavanje pitanja odlagališta, odnosno jalovišta na adekvatan način, u skladu sa evropskim standardima u ovoj oblasti. Stepen zagađenosti Pljevalja posebno će biti ublažen i preko projekta toplifikacije grada, jer će time biti „ugašeni“ brojni lokalni izvori emisije ugljen dioksida.

POBJEDA: Šta niste u toku radnog veka uradili, a imali ste nameru?

DŽUVEROVIĆ: Ako žalim što nešto nisam uspio da završim u svojoj profesionalnoj karijeri pre penzionisanja, onda je to svakako toplifikacija Pljevalja, jer je to projekat sa multiplikativnim pozitivnim efektima i na ekonomiju, dodatnu iskorišćenost kapaciteta i posebno za oblast ekologije. Meni za utehu, taj projekat je ušao u državnu strategiju razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine, koju sam već pomenuo.

POBJEDA: Zašto je to tako važno?

DŽUVEROVIĆ: Pa, evo, čitam, nažalost, ovih dana o sve češćem iseljavanju ljudi iz Pljevalja. Osnovni razlozi su ekološki, ali i klimatski. Ovde, naime, grejna sezona traje prosečno 219 dana u godini. Sedam meseci domaćinstva u Pljevljima lože i to je teško izdržati. Toplifikacijom grada trajno bismo se rešili tog balasta.