Trideset godina nakon operacije „Oluja“ i dalje su različiti pogledi u Hrvatskoj i Srbiji. Ove godine proslave i komemoracije prate demonstracije vojne sile, gdje se vidi da i Beograd i Zagreb kupuju oružje od istih dobavljača, piše Dojče vele DW.

Jednom godišnje, 5. avgusta, uspavani gradić Knin se probudi i postane središte političkog života Hrvatske.

Politička i vojna elita zemlje okuplja se ispod nacionalne zastave visoke dvadeset metara na ruševinama tvrđave iznad grada, gdje se uz mnogo pompe drže rodoljubivi govori i dodjeljuju odlikovanja.

Slavi se Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dan hrvatskih branitelja, u znak sjećanja na vojnu operaciju „Oluja“, sprovedenu od 4. do 7. avgusta 1995. godine.

Podizanje ogromne zastave na kninskoj tvrđavi i danas se smatra simbolom slavne pobjede hrvatskih snaga nad Srbima u četvorogodišnjem Domovinskom ratu (1991–1995).

Tada su hrvatska vojska i policijske jedinice, u velikoj ofanzivi koja je trajala 85 sati, oslobodile Krajinu – najveći dio od one trećine hrvatske teritorije koju su tokom rata bile zauzele pobunjeničke srpske snage.

Nastavak u Bosni i Hercegovini

Istovremeno, Oluja je označila i prekretnicu u ratu u Bosni: u koordinisanoj akciji Hrvatske vojske, snaga Armije BiH i pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane, uz određenu vazdušnu podršku NATO-a, prekinuta je višegodišnja opsada Bihaća koju su držale srpske snage i oslobođena je Zapadna Bosna.

Ubrzo nakon toga, u nastavku hrvatsko-bošnjačke ofanzive, i drugi dijelovi BiH došli su pod njihovu kontrolu. Teritorija pod kontrolom vojske bosanskih Srba smanjila se sa 70 na 49 odsto zemlje, što je na kraju dovelo do mirovnog sporazuma u Dejtonu.

Ratovi na području bivše Jugoslavije, koji su započeli 1991. proglašenjem nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, i desetodnevnim ratom u Sloveniji, tada su privremeno obustavljeni.

Konačno su okončani tek četiri godine kasnije, kada je NATO intervenisao protiv Srbije u ratu na Kosovu, što je na kraju dovelo do proglašenja nezavisnosti Kosova.

Bjekstvo Srba iz Krajine

Vojna operacija „Oluja“ donijela je i drugu, dalekosežnu promjenu za Hrvatsku: tokom tih 85 sati operacije i neposredno nakon nje, oko 200.000 Srba napustilo je područje Krajine prema Srbiji. Bilo je nasilnih protjerivanja, ali je većina pobjegla iz straha od odmazde.

U godinama prije toga, više od 170.000 Hrvata bilo je protjerano s područja pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj, naročito na početku rata. Tada su srpske snage počinile brojne zločine nad hrvatskim civilima.

Kako se pokazalo, strah Srba bio je opravdan: uslijedile su brojne pljačke, mnoge srpske kuće, pa čak i cijela sela, uništene su i spaljene. Prema navodima zagrebačke nevladine organizacije Documenta, ubijeno je 1.055 srpskih civila koji su ostali u Krajini.

Iako su mnogi od tih zločina dobro dokumentovani, gotovo niko za njih nije bio optužen, a kamoli osuđen. Pravosuđe u Hrvatskoj je nakon rata pokazalo vrlo malo interesovanja za procesuiranje mogućih zločina hrvatskih snaga.

Ni Haški tribunal nije nikoga osudio. Tako su 2011. godine prvostepeno osuđeni Ante Gotovina, jedan od glavnih zapovjednika, i general Mladen Markač na višegodišnje kazne zatvora zbog odgovornosti za ratne zločine, ali su obojica u drugostepenom postupku oslobođeni.

Iako se tokom poslijeratnih godina mnoge srpske izbjeglice vratile u Hrvatsku, Srbi koji su prije rata kao konstitutivna manjina igrali važnu političku ulogu, danas su svedeni na margine društva.

Hrvatska: Herojska pobjeda

I nakon tri decenije, stavovi Hrvatske i Srbije o „Oluji“ ostaju duboko različiti. U Hrvatskoj se operacija smatra potpuno legitimnom, opravdanom i herojskom vojnom akcijom u okviru odbrambenog rata.

Povodom 30. godišnjice u Zagrebu je održan veliki vojni mimohod, na kojem je predstavljena sva vojna oprema Hrvatske vojske. Učestvovao je veliki broj vojnika, prikazana je tehnika, a iznad gledalaca letjeli su novi francuski borbeni avioni Rafale.

Po prvi put su u vojnoj paradi učestvovali i vojnici NATO-a. Takođe su iz Njemačke pozajmljena dva tenka tipa „Leopard“, koje Hrvatska vojska još nema, ali su naručeni.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović tim povodom je na svom Facebook profilu napisao:

„Slavimo svoje pobjede, ne mrzimo nikoga. Potpuno smo svjesni – i želim da toga budu svjesni i oni koji dolaze poslije nas, koji su tada bili djeca – da je to bila pobjeda hrvatskih vojnika, hrvatskog naroda, hrvatskog rukovodstva tog vremena.“

Srbija: Pogrom

S druge strane, u Srbiji se operacija „Oluja“ smatra ne samo najvećim vojnim porazom u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, već i sinonimom za progon Srba i ratne zločine počinjene nad njima.

U tom duhu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na ovogodišnjoj komemoraciji, održanoj pod geslom „Oluja je pogrom – pamtimo zauvijek“, ponovio poznatu tezu da Srbi već 30 godina trpe veliku nepravdu od strane međunarodne zajednice.

„Nikada više slobodu Srbinovu vam nećemo dati da ugrozite na bilo koji način“, rekao je Vučić i dodao da stranci jačaju sve države oko Srbije, a samo nju slabe.

Takođe je naglasio da Srbija nikoga ne ugrožava, ali da će 20. septembra svima pokazati „kakvu smo narodnu vojsku stvorili“ i da je Srbija dovoljno snažna da se sama odbrani.

Za taj dan planirana je velika vojna parada u Beogradu. I na toj paradi će iznad publike letjeti francuski borbeni avioni Rafale, kao i u Zagrebu – jer je na svjetskom tržištu oružja trenutno velika potražnja, veća nego ponuda.