Anita Panić je započela karijeru na Radio Beogradu kao autor emisija iz kulture, pisala je kratke priče i scenarija za radijski program. Radeći više od dvije decenije na Televiziji Beograd kao televizijski urednik, scenarista i reditelj, realizovala je  preko stotinu dokumentarnih emisija i filmova, za koje je nagrađivana na međunarodnim festivalima. Njeni dokumentarni filmovi prikazivani su preko satelitskog programa RTSa širom Evrope. Pisala je feljtone za dnevne novine desetine tekstova za časopise, filmska scenarija. Bila je izvršni producent englskog filma ,,Spleen’’, koji je sniman na teritoriji Beograda. Autor je nekoliko dramskih tekstova.

Anita Panić je  objavila dvije monografije, ,,Kralj’’ (Petar Kralj, 2013) i  ,,Milena Dravić ili ključ snova’’ 2018. Stekla je veliko iskustvo u radu na ovoj formi biografskih knjiga, te je bilo očekivano, da naredna monografija bude o nekome ko je svojim stvaralaštvom  obilježio jugoslovensku filmsku umjetnost. Kako je Nedu Arnerić poznavala od ranije i bila dobro upoznata sa njenim bogatim opusom  u domaćoj, ali i svjetskoj kinematografiji, odlučila se da Neda bude ličnost kojoj će posvetiti  novu monografiju. Da odabere naslov pomogao joj je reditelj Miloš Radivojević, kada je svom sjajnom tekstu dao naziv Čarobna melanholija, koji opisuje Nedin karaker.

U osam poglavlja dočaran je život glumice, koja je prvu ulogu dobila sa 13 godina, u filmu San kod Puriše Đorđevića. Samouvjereno je vladala kadrom, a kamera ju je naprosto obožavala, da bi već sa 15 godina, u tinejdžerskom hitu Višnja na Tašmajdanu, postala prava domaća zvijezda. Filmski svijet predstavio nam je u punom sjaju Nedu Arnerić, čudo od djeteta, (Širli Templ jedne velike socijalističke zemlje). Porijeklo stare korčulanske porodice Arnerić, opredijelilo ju je da čitav život bude privržena moru. Rovinj je bio odskočna daska za sazrijevanje, kako je i sama kasnije govorila. Iako još uvijek tinejdžerka, vrtoglavo je išla iz filma u film i nije stizala da se druži sa vršnjacima iz kraja. Mala Neda je bila prinuđena da preko noći odraste, a to odrastanje je bilo prilično bolno.

Ono što ovu monografiju čini uzbudljvom, jesu svjedočenja njenih kolega sa kojima je dijelila kadar u mogobrojnim filmovima, na pozorišnoj sceni, ili nastupe u televizjskim serijama, ili filmovima. U poglavlju o filmskom stavralaštvu Nede Arnerić, svoje impresije iznijeli su: Lordan Zafranović, Rade Šerbedžija, Milan Jelić, Goran Marković, Branko Cvejić, Meto Jovanovski, Kole Angelovski, Dejan Karaklajić, Miloš Radivojević, Miodrag Krivokapić.

Sjajnu definiciju Nedine ličnosti, dao je reditelj Lordan Zafranović: ,,Neda je u sebi imala dvije-tri ličnosti koje su živjele paralelno i vrlo često se sukobljavale, kao uostalom šta imamo i svi mi. Međutim, jedan od njenih talenata bila je i beskrajna otvorenost koja je izlazila iz duhovnog predjela njenog talenta rođenog za film. Druga njena ličnost bila je aristokratska gradska suzdržanost proizašla iz njenog porijekla korčulanske patricijske familije Arnerić. Treća osobenost nosila je neizmjernu tugu koja proizlazi iz osjećaja prolaznosti i starenja, koja je bila fatalna za završetak njenog života’’.

Iščitavajući ovu monografiju, može se konstatovati, da su kolege neizmjerno poštovale i voljele Nedu, ističući njenu profesionalost prema poslu, skromnost, uprkos činjeci da je bila glumačka zvijezda.

Umjela je da bude zaista pravi prijatelj, onako nježna, krhka, ali sa velikom energijom! ,,Da umijem o njoj svjedočiti slikarski, slikom bi dominirale njene oči i tek mali osmejak u kutu njenih usana, zagonetan osmijeh, za koji nijesi siguran da li će se razvući u široki ili je odraz tuge zbog jasnog sagledavanja svijeta”. Ovako je o Nedi napisala pozorišna rediteljka Milica Kralj. U pozorišnom segmentu ove monografije, o Nedinom talentu, strasti prema pozorištu, ali i o njoj kao karakternoj osobi koja je voljela ljude, pisali su: Svetozar Cvetković, Feđa Stojanović, Katarina Vražalić, Aleksandar Alač, Dušan Kovačević, Lazar Ristovski i mnogi drugi.

Neda Arnerić je u karijeri dugoj skoro pola vijeka, odigrala uloge u četrdeset pozorišnih predstava i preko stotinu filmova. Njen glumački talenat i harizmu na velikom platnu uočili su u ranoj mladosti i stranci, te je brzo uslijedila i međunarodna karijera. Prilika da glumi zajedno sa međunarodnim filmskim zvijezdama kao što su Moris Rone, Marija Šel, Silva Košćina, Đankarlo Đanini, Ričard Raundtri, Vitorio Gasman, omogućili su joj da osjeti ukus slave. Nije se mogla izbjeći činjenica da su je smatrali seks-simbolom i jednom od najlepših glumica, a ona je postajala melanholična i čeznula za toplinom doma, prijateljima, iako veoma mlada, donijela je odluku da joj ne treba veliki novac i svetska slava, već se opredijelila da ostane u svojoj zemlji i željela da dobija karakterne uloge, kako bi na pravi način pokazala svoj talenat. I uspela je u tome, Srebrna i Zlatna arena u Puli i Nagrada za životno delo »Pavle Vujisić«, bile su dokaz njene glumačke posvećenosti.

Ova monografija ,,Čaobna melanholija’’ je priča o velikoj zvijezdi tužnih očiju, čudu od djeteta, ženi velike energije i velike patnje. O ženi satkanoj od nježnosti, sofisticiranosti plemićkog porijekla i velike ljubavi prema ljudima. Njene uloge čine hronologiju jugoslovenskog filma, jer Neda Arnerić je poslednja glumačka heroina koja je uz Milenu Dravić, Dragana Nikolića, Batu Živojinovića i Ljubišu Samardžića, bila najveći simbol filmskog platna nekadašnje države.