Kako da prepoznate znakove stresa kod djece i tinejdžera: Unicefove smjernice

    1 godina pre 404 pregleda Izvor: N1
foto: Pixabay

Djeca imaju različite reakcije na neželjene događaje u svom okruženju. Različita djeca će pokazati različite znake nevolje.

Neki znaci nevolje možda nisu tako očigledni. Evo nekih od znakova koji mogu da ukažu da je dijete pod stresom u različitim godinama.

Mnoge od ovih reakcija traju samo kratko vrijeme i normalne su reakcije na stresne događaje. Ako ove reakcije traju duži vremenski period, djetetu će možda biti potrebna pomoć ljekara, prenosi N1.

Djeca različitog uzrasta drugačije reaguju na stres. U nastavku pogledajte kako djeca u određenom dobu reaguju na neprijatne okolnosti.

Djeca od 0-3 godine

  • Drže se svojih roditelja više nego obično
  • Povratak na mlađa ponašanja
  • Promjene u obrascima spavanja i ishrane
  • Veća razdražljivost
  • Povećana hiperaktivnost
  • Više se boji stvari
  • Dijete je zahtjevnije
  • Razdražljivost

Djeca od 4-6 godina

  • Drže se odraslih
  • Povratak na mlađa ponašanja
  • Promjene u obrascima spavanja i ishrane
  • Veća razdražljivost
  • Slaba koncentracija
  • Neaktivnost ili hiperaktivnost
  • Preuzimanje uloge odraslih
  • Prestanak govora
  • Zabrinutost

Djeca 7-12 godina

  • Povučenost
  • Česta zabrinutost za druge
  • Promjene u obrascima spavanja i ishrane
  • Veća razdražljivost
  • Česta agresija
  • Nemir
  • Loša memorija i koncentracija
  • Fizički simptomi / psihosomatski
  • Često govori o događaju ili igri koja se ponavlja
  • Osjećaju se krivim ili okrivljuju sebe

Djeca 13-17 godina (tinejdžeri)

  • Intenzivan bol
  • Pokazuje pretjeranu brigu za druge
  • Osjećaj krivice i stida
  • Sve prkosniji autoritetu
  • Povećano preuzimanje rizika
  • Agresija
  • Samodestruktivnost
  • Osjećaj beznadežnosti
  • Emocionalne provjere

Pandemija koronavirusa bila je emocionalno teško vrijeme za sve i mnoga djeca su u velikoj mjeri pogođena, navode na sajtu Unicefa. Trebalo bi redovno da provjeravate kako se vaše dijete osjeća. To znači da djecu treba da pitate „kako su“ na direktan ili indirektan način. Jedan od načina je da zamolite dijete da nacrta ili naslika sliku. Zamolite ih da vam kažu više o slici, šta su nacrtali ili zašto su koristili određenu boju. Ovo može pomoći nekoj djeci da pričaju o tome kako se osjećaju, dok druga djeca mogu biti srećna da pokažu sliku bez pogovora, pustite dijete da odluči, prenosi Unicef.