Godine 1978. Kina je bila siromašnija od Malavija. Njene ulice bile su puste, fabrike prazne, a ekonomija na ivici propasti. Zapad ju je posmatrao s visine, smatrajući da nema nikakvu budućnost.

Ali tada se pojavio jedan čovjek — Deng Sjaoping. I promijenio sve.

U trenutku kada je svijet okrenuo leđa Kini, Deng je odlučio da je vrijeme da okrene stranicu istorije. Dok su drugi sumnjali, on je planirao i u narednim decenijama, njegova vizija pretvorila je najsiromašniju zemlju planete u najveću industrijsku silu modernog doba.

Reforme koje su sve promijenile

Kada je Deng preuzeo vlast, Kina je imala BDP po glavi stanovnika od samo 155 dolara. Za poređenje — u to vrijeme, prosječni Amerikanac imao je prihod veći od 10.000 dolara.

Ali Deng je znao da bogatstvo ne dolazi iz ideologije, već iz pragmatičnih odluka.

Njegov moto bio je jednostavan: “Nije važno da li je mačka crna ili bijela — dokle god lovi miševe.” Drugim riječima, nije bitno da li rješenja dolaze iz komunizma ili kapitalizma, važno je da funkcionišu.

Zato je započeo ono što će kasnije biti poznato kao „Reforma i otvaranje“. Kina je otvorila svoja vrata globalnoj trgovini i investicijama.
 Godine 1980. nastale su prve Specijalne ekonomske zone (SEZ) — poput Šenžena — koje su nudile poreske olakšice, fleksibilno korišćenje zemljišta i zakone prilagođene investitorima.

Šenžen: od ribarskog sela do tehnološkog carstva

U to vrijeme, Šenžen je bio skromno selo sa oko 30.000 stanovnika. Danas je to megagrad sa više od 17 miliona ljudi, centar globalne tehnologije i industrije. Strani kapital počeo je da pristiže — od gotovo nule 1978. do preko 50 milijardi dolara godišnje devedesetih.

Zapadne kompanije donijele su znanje, menadžment i tehnologiju. Kina je zauzvrat ponudila ono što je imala u izobilju — rad, disciplinu i viziju.
 Do 1990-ih postala je proizvodni centar svijeta. I to mjesto zadržala do danas.

Poljoprivredne reforme: početak novog ciklusa

Deng je znao da promjena mora početi od korijena — od zemlje.

U vrijeme kada je 80% stanovništva živjelo na selu, seljaci nijesu imali motiv da proizvode više, jer je sve bilo kolektivno. Zato je uveo Sistem domaćinske odgovornosti — omogućio je farmerima da iznajme državnu zemlju i da zadrže profit nakon što ispune državne kvote.

Rezultat?

Između 1978. i 1984. poljoprivredna proizvodnja rasla je 8,2% godišnje, a ruralni prihodi su se udvostručili za samo pet godina.
 Milioni ljudi izvukli su se iz siromaštva i prešli u industrijski sektor.

Industrijski bum i novi životni standard

Tokom narednih decenija, prosječan godišnji rast kineskog BDP-a iznosio je 9,5%. Strane investicije narasle su na 163 milijarde dolara do 2020. godine.
 Preko 800 miliona ljudi izašlo je iz siromaštva. Prosječan životni vijek porastao je sa 66,5 na 77,3 godine.

Do 2018. godine, samo 1% populacije živjelo je ispod granice ekstremnog siromaštva, u poređenju sa čak 90% iz 1978. U isto vrijeme, Kina je ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), čime je zacementirala status „fabrike svijeta“.

Lekcija iz Dengove filozofije

Deng nije vjerovao u revolucije — vjerovao je u evoluciju. Njegov pristup bio je postepen, ali odlučan.
 Kako je sam govorio:

“Pređi rijeku pipajući kamenje.”

To je značilo — idi naprijed, ali oprezno. Eksperimentiši, uči iz grešaka i ne boj se da mijenjaš pravac ako ne funkcioniše.

Upravo taj pristup — kombinacija hrabrosti, pragmatizma i discipline — učinio je kinesko čudo mogućim.

Najbrži uspon u istoriji čovječanstva

Od zemlje koja je bila sinonim za siromaštvo, Kina je postala druga najveća ekonomija svijeta, sa BDP-om od 17,7 triliona dolara.
 Njeni gradovi sada blistaju neonom, a njene fabrike proizvode gotovo sve što svijet koristi — od telefona do vozila.

To nije bio rezultat sreće. To je bio rezultat strateškog planiranja.

U samo jednoj generaciji, Kina je dokazala svijetu da se i najveće nacije mogu roditi iz pepela — ako imaju viziju, lidere koji se ne plaše grešaka i narod koji vjeruje u promjenu.