Kameni rulet na cesti na Sokolovini

    4 godine pre 865 pregleda Izvor: cdm.me

Regionalni put Mojkovac-Đurđevića Tara već desetak dana je zbog odrona u mjestu Sokolovina, na kapiji kanjona Tare, pored prašume crnih borova “Crna poda”, zatvoren za saobraćaj.

Ovo nije prvi put, a istorija ceste u Sokolovini prepuna je odrona i zatvaranja saobraćaja. Iz Uprave za saobraćaj Crne Gore rekli su Dnevnim novinama da rade na rješavanju tog problema. Ni njima nije prvi put.

“Planirana je rekonstrukcija te problematične dionice puta. Trenutno smo u fazi izrade tehničke dokumentacije. Kroz fazu izrade idejnog rješenja ponuđene su dvije varijante izgradnja tunela ili galerije. Ponuđena rješenja su dostavljena na reviziju. Nakon izbora najoptimalnijeg pristupiće se izradi glavnog projekta, kako bi se trajno riješio problem Sokolovine”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Ta najava, iako ne prva sa iste adrese, obradovaće vozače i posebno mještane Dobrilovine, koji zavise od te ceste, ali i brojne turiste koji posjećuju kanjon Tare.

Iznad asfalta, usječenog u okomite litice, prijeteći vise nestabilne stijene, prošarane oštećenim, nagorjelim starim stablima crnih borova, sklonih padu. Ispod, klizištem načet ponor, što se spušta par stotina metara prema rijeci. Ivicom puta, dijelom i na njemu, tragovi svakodnevnih manjih odrona, što ih putari neprekidno uklanjaju s kolovoza. To je Sokolovina, na 22. kilometru regionalnog druma, od Mojkovca ka Đurđevića Tari. Da nije asfalta, to malo parče puta na kapiji kanjona Tare moglo bi se, možda, sasvim solidno i bez većih problema uklopiti u sliku Sjevernog Jungasa, u bolivijskim Andima, između La Paza i Koroika od 1995. godine zvanično najopasnije ceste na planeti.

“Prešao sam do sada preko dva miliona kilometara. Ni sam ne znam kuda sam sve vozio. Tvrdim da na crnogorskim putevima nema opasnijeg mjesta od Sokolovine. Tu nikad ne znaš šta se može dogoditi. Nikad mi nije bilo svejedno kad bih tuda vozio, a uvijek sam vozio tako što bih stisnuo gas da što prije prođem, gledajući i gore, u litice, i na cestu, na kojoj uvijek ima nečeg što je odozgo palo. Priznajem, u Sokolovini se uvijek pomalo plašim da me neki kamen sa litica ne pogodi. To je mjesto na kojem se nije pametno zadržavati. Vožnja tu liči na ruski rulet, samo što umjesto metaka leti kamenje. Sreća što je kratka dionica, pa se brzo prođe”, priča Bobo Fuštić, dugogodišnji profesionalni vozač mojkovačkih predsjednika, sada u penziji.

Direkcija za saobraćaj je, svojevremeno, otišla mnogo dalje radeći na rješavanju problema, po mišljenju mojkovačkih vozača, ali i mnogih drugih, najopasnijeg mjesta na crnogorskim cestama. Sokolovina, međutim, to nije ni osjetila.

Krajem 2012. godine, tadašnji direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović, uz ocjenu da je gotovo čitav put kroz kanjon Tare problematičan zbog čestih odrona, najavio je rješavanje problema Sokolovine. Dileme o tunelu ili galeriji tada nije bilo.

“Prije sedam godina Građevinskom fakultetu iz Podgorice povjerena je izrada projekta rješavanja problema nestabilne kosine u Sokolovini. U igri je bila i ideja da se gradi galerija, ali su stručnjaci rekli da je tunel mnogo bolje rješenje. Fakultet je uradio idejni projekat, ali ga je reviziona komisija vratila na doradu. On je sad kod projektanta. Mi smo, prije godinu dana, tražili od Građevinskog fakulteta da završi projekat i preduzećemo mjere da se to uradi na proljeće, da tunel postane prioritet, kako bi se trajno riješio problem Sokolovine, i to što prije”, izjavio je tada Grbović.

Od svih tih planova, finih namjera, projektovanja i revizija ništa, međutim, nije bilo. Taj prvi pokušaj rješavanja problema Sokolovine iz nepoznatih razloga pao je u vodu, iako je ona redovno, ponekad i dramatično, i prije toga i kasnije, tvrdoglavo skretala pažnju na sebe.

Početkom marta 2004. godine u Sokolovini je pokrenuto veliko klizište. Put je četrdesetak dana bio blokiran. U februaru, 2012. godine, lavina u Sokolovini držala je u klopci, skoro 24 sata, minibus pun putnika. U maju, iste godine, stijena od nekoliko kubika zauzela je jednu traku puta u Sokolovini, samo par minuta prije nailaska autobusa punog putnika.

Dva mjeseca kasnije prvi odroni i požar, koji je ugrozio prašumu “Crna poda”, krenuli su iz Sokolovine. Puna dva mjeseca, u jeku turističke sezone, put je tada bio u potpunoj blokadi kanjon niko nije mogao vidjeti, a mnogi su htjeli. Prije pet godina u Sokolovini je stijena koja je pala sa litica zakačila jedan pljevaljski kombi, pun putnika. Tada je teže povrijeđen kondukter. Prije desetak dana odron je skoro zatrpao jedno putničko vozilo. Vozač je uspio da ga na vrijeme napusti, odlučivale su sekunde…

Slične stvari se redovno godinama dešavaju u Sokolovini. Sitnije odrone i kratkotrajne prekide saobraćaja više niko ne broji. Razloga, prema tome, ima više nego dovoljno da se, konačno, zaustavi kameni rulet u kanjonu Tare.