Ubijeni su mu žena i troje djece, majka i još više od 100 rođaka. U jednom danu.

Ahmad al-Guferi je izbjegao bombu koja je zbrisala cijelu njegovu porodicu.

Kada su 103 člana njegove uže i šire porodice ubijena u napadu na njihovu porodičnu kuću u gradu Gazi, on je bio zaglavljen 80 kilometara dalje, u okupiranom gradu Jerihonu na Zapadnoj obali.

Ahmad je radio na gradilištu u Tel Avivu kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra – nije mogao da se vrati ženi i trima malim ćerkama zbog rata koji je uslijedio i izraelske vojne blokade.

Razgovarao je sa njima u isto vrijeme svakog dana, kada su telefonske veze dozvoljavale.

Neposredno uoči napada, 8. decembra uveče, pričao je sa suprugom Širin telefonom.

„Znala je da će umrijeti“, rekao je.

„Rekla mi je da joj oprostim za svaku lošu stvar koju mi je uradila. Rekao sam joj da nema potrebe da to kažem. Bio je to naš posljednji razgovor.“

Veliki bombaški napad na kuću njegovog strica te večeri ubio je njegovu suprugu i tri male ćerke – Talu, Lanu i Najlu.

Ubili su i Ahmadovu majku, četvoricu njegove braće i njihove porodice, kao i desetine njegovih tetaka, ujaka i rođaka.

Ukupno, više od 100 mrtvih.

Poslije dva mjeseca, neka od njihovih tijela i dalje su ispod ruševina.

Prošle nedjelje je najmlađoj ćerki obilježio rođendan.

Najla bi napunila dvije godine.

Ahmad još pokušava da se suoči sa ogromnim gubitkom.

Bez mogućnosti da tijela djece u naručju ili da im priredi sahranu, on i dalje govori o njima u sadašnjem vremenu, a lice mu je nepomično, dok mu se suze slivaju niz obraze.

„Moje ćerke su za mene male ptičice“, rekao je.

„Osjećam se kao u snu. Još ne mogu da vjerujem šta nam se dogodilo.“

Uklonio je slike djevojčica sa ekrana telefona i laptopa, kako bi mu bilo bar malo lakše, da ne mora svaki put kad pogleda u uređaje da ga nešto „presječe“ u stomaku.

Pokušava da sastavi mozaik šta se dogodilo iz priča nekoliko preživjelih rođaka i komšija.

Rekli su mu da je projektil prvo pogodio ulaz u kuću njegove porodice.

„Požurili su i otišli ​​do obližnje kuće mog ujaka“, rekao je on.

„Petnaest minuta kasnije, i tu kuću je pogodila bomba iz borbenog aviona“.

Četvorospratna zgrada u kojoj je porodica ubijena bila je iza ugla medicinskog centra Sahaba u naselju Zejtun u gradu Gazi.

Sada je to gomila popucalog betona, ruševina prožeta tek po kojom bojoma: zelena plastična čaša, komadići prašnjave odjeće.

U blizini ruševina, sa koje vise djelovi odvaljene građevinske konstrukcije poput zavjese, nalazi se zgužvana školjka srebrnog automobila, sa vjetrobranskim staklom iskrivljenim u grimasu.

Hamid al-Guferi, jedan od Ahmadovih preživjelih rođaka, rekao je za BBC da su, kada su počeli udari, oni koji su pobjegli uz brdo preživjeli, a oni koji su sklonište potražili u kući – ubijeni.

„Bilo je poput vatrenog pojasa“, rekao je.

„Pogođene su još četiri kuće pored naše. Gađali su kuće na svakih 10 minuta.“

„Tamo je bilo 110 ljudi iz porodice Guferi – naše djece i rođaka“, rekao je on.

„Pobijeni su svi, osim nas nekolicine“.

Preživjeli kažu da je najstarija žrtva bila 98-godišnja baka; najmlađi dječak – rođen samo devet dana ranije.

Drugi preživjeli rođak koji se takođe zove Ahmad, opisao je dvije velike eksplozije poslije napada iz vazduha.

„Nije bilo upozorenja unaprijed“, rekao je on.

„Da [neki] ljudi već nisu otišli, mislim da bi bilo stotine mrtvih.

„Ovaj kraj sada izgleda potpuno drugačije. Tu je bio parking, mjesto za skladištenje vode i tri kuće plus jedna velika kuća. Bombe su uništile čitavu stambenu oblast“.

Hamid je rekao da su preživjeli do ranih jutarnjih sati izvlačili tijela iz ruševina.

„Avioni su letjeli iznad nas, a iz helikoptera su pucali na nas dok smo pokušavali da ih izvučemo“, rekao je rođak Ahmad.

„Sjedili smo u kući i našli smo se pod ruševinama“, rekla je Um Ahmad al Guferi za BBC.

„Razvlačili su me s jedne strane na. Ne znam kako su me izvukli. Gledali smo smrti u oči.“

Dva i po mjeseca kasnije, još pokušavaju da dođu do nekih tijela zakopanih ispod ruševina.

Porodica je prikupila novac da unajmi malu mašinu za kopanje.

„Izvukli smo četiri tijela [danas]“, rekao je Ahmad za BBC, „između ostalih, suprugu mog brata i mog nećaka Muhameda, koji su izvučeni u komadima. Bili su pod ruševinama 75 dana“.

Njihovi privremeni grobovi leže na parčetu prazne zemlje u blizini, obilježeni štapovima i plastičnim presvlakama.

Ahmad, koji je ostao zaglavljen u Jerihonu, nije ih posjetio.

„Šta sam uradio i šta sam kriv što sam ostao bez djece, majke, žene, i braće?“, pita se.

„Svi su bili civili“.

Pitali smo izraelsku vojsku o navodima porodice da je bila meta vazdušnih udara.

Kao odgovor, vojska je saopštila da nije upoznata sa udarom u pitanju i da su njene snage preduzele „izvodljive mjere predostrožnosti da ublaže štetu civilima“ u ratu sa Hamasom.

Došlo je do intenzivnih borbi između izraelskih snaga i naoružanih napadača Hamasa u oblasti Šedžaja, nekoliko blokova južno od kuće al-Guferija, u danima neposredno prije i nakon što je Ahmadova porodica ubijena.

U dnevnom objavljivanju podataka od 9. decembra, vojska je saopštila da je „identifikovala određeni broj terorista naoružanih protivtenkovskim projektilima“ koji su se približavali trupama u Šedžaji i zatražila helikoptersku podršku i napad.

Saopštili su da su borbeni avioni gađali terorističke ciljeve u Pojasu Gaze, dok su kopnene operacije nastavljene.

Područje Zejtuna, gdje se nekada nalazila porodična kuća, sada je središte novih operacija izraelske vojske.

Ahmad i dalje ponekad pozove iz Jerihona preživjele rođake u Gazi.

Ali nakon što je mjesecima bio zaglavljen i očajnički je želio da se vrati, sada više nije siguran da li će se to nekada desiti.

„Moj san je uništen u Gazi“, rekao je.

„Po koga da se vratim? Ko će me zvati ‘tata’? Ko će me zvati ‘dragi’? Žena mi je govorila da sam bio cio njen život. Ko će mi to sada reći?“.

Foto: BBC