Mladi u Crnoj Gori su nerijetko skeptični kada je u pitanju volonterizam. Iako volontiranje za sobom nosi bezbroj benefita, za mnoge predstavlja isključivo sinonim za besplatan rad, prije nego raskrisnicu za nova iskustva koja pomažu i pri zapošljavanju. To potvrđuje i anketa koju smo uradili sa mladima, a u kojoj smo pitali: koliko su spremni da volontiraju u sopstvenu korist?

Naša sagovornica Nikolina Stanić stava je da joj je volontiranje u velikoj mjeri pomoglo da neke stvari sagleda racionalnije.

“Za kratko vrijeme, u jednoj nevladinoj organizaciji imala sam priliku da organizujem različite aktivnosti za društvo, humanitarne akcije, ali i da učestvujem u njima. Najviše smo bili fokusirani na humanitarni rad. Što se tiče mladih i njihovog interesovanja za volontiranje, smatram da sve manje brinemo jedni o drugima. Volonterizam se ne doživljava ozbiljno i onda biraju igru, zabavu, internet i ostalo. Naša zemlja ima dosta prostora za volonterski rad, ali nažalost nijesmo mu dovoljno posvećeni“, smatra Stanić.

Dodaje da voloniranje umnogome može uticati na zaposlenje, jer mjesto koje nudi takve aktivnosti, jednog dana može postati prvi posao.

Sa druge strane, Podgoričanin Marko P. za Dnevno ističe da mladi nijesu zainteresovani za volontiranje, jer institucije ne prepoznaju volonterizam kao adekvatno iskustvo.

„Većini poslodavaca je svejedno da li ste vi volontirali ili ne. Volontiranje nikako ne pomaže pri zapošljavanju, to su aktivnosti kojima se najviše bave srednjoškolci. Odraslim ljudima je potrebna finansijska podrška, pa tako treba raditi na motivisanju mladih da rade, a ne volontiraju“, kazao je naš sagovornik.

Slično mišljene dijeli i Rešetar Đ, ističući da je danas sve manje vremena za volontiranje.

„Zavisno s koje strane gledamo. Sve je manje vremena zbog škole, fakulteta, pa i posla. Ujedno, volontiranje mi se ne čini kao prilika da se neko zaposli, već eto lična volja ljudi da pomognu“, ocjenjuje Rešetar za Dnevno.me.

Još jedna naša sagovornica, Rada Š. iz Podgorice smatra da volontersko iskustvo ne može doprinijeti pri zapošljavanju, iako bi po pravilo trebalo biti tako.

„Volontiranje kod nas se nikako ne cijeni. Godinama sam bila uključena u volonterske aktivnosti, ali kada je došlo vrijeme da tražim posao, poslodavci se nijesu ni osvrnuli na moj volonterski angažman. Jedne prilike kada sam išla na razgovor za posao, dobila sam ponudu da volontiram. Znači, ukoliko ste bili volonter, što da i dalje ne doprinosite nečemu besplatno“, poručuje Rada.

Srednjoškolac Luka D. aktivno učestvuje na polju volonterskog rada. Za sada, kako ističe, u tome vidi prosperitet, ali u narednom periodu želi više da napreduje.

„Trenutno volontiram i to je ono što me ispunjava. Smatram da moji vršnjaci treba da iskuse volontiranje, kako bi razvili neke zdrave navike. Sebe u budućnosti vidim kao osobu koja će doprinositi društvenoj zajednici, ali naravno da više težim ka zaposlenju, jer se zbog toga i školujem. Volontiranje je super stvar, ali primjećujem slabo cijenjena. Moji vršnjaci recimo, ljeti idu da rade na primorje kako bi zaradili za džeparac. Tako se stvaraju ti prioriteti, materijalni ispred duhovnih“, zaključuje naš sagovornik.

Bilježimo i stav stručnjaka iz oblasti socilogije, kao i nevladine organizacije koja je prepoznata po volonterizmu.

“Mladi su okrenuti materijalnim stvarima, poslodavce treba podsticati da otvaraju prostor volonterima“

Sociolog Andrija Đukanović za Dnevno.me ističe da volontiranje, nažalost nije aktivnost koja interesuje mlade.

“Volontiranje zahtijeva osjećaj empatije i saosjećanja kojih bojim se sve manje ima, ne samo među mladima, nego uopšte. Stoga se svaki vid volontiranja posmatra kao gubljenje vremena i aktivnost koja ne donosi korist. To potvrđuju i istraživanja koja su sprovodile neke organizacije mladih kod nas“, ističe naš sagovornik.

Sa druge strane, kako dodaje, volontiranje donosi pregršt dobrih stvari, poput: dopune obrazovanja kroz praksu u određenoj oblasti, razvijanje empatije, povezivanje sa zajednicom i osjećaj korisnosti.

 „Nažalost mladi su dosta okrenuti materijalnim stvarima i žele novac vrlo brzo. Sve to ih odvlači od volontiranja. Volontiranje treba promovisati više i otvarati prostor da se mladi uključe u rad u raznim institucijama, organizacijama i firmama. Treba i same poslodavce podsticati da otvaraju prostor volonterima“, ocjenjuje Đukanović.

ADP- Zid: Mlade od volontiranja ne odvlači ništa, samo ih treba motivisati

Iz Asocijacije za demokratski prosperitet – Zid (ADP-Zid) koja se bavi više od 20 godina volontiranjem ocjenjuju suprotno.

Interesovanje za volontiranje, kako su kazali, uvijek postoji, samo je pitanje šta se mladima nudi. Uglavnom, volonterizmom se bave srednjoškolci i studenti, ali kako zapažaju, prisutna je i podrška zaposlenih, onih koji su u procesu traženja poslova i penzionera.

“S obzirom na to da smo i Nacionalno Volonterski Servis, ogroman broj volontera je u našoj bazi koji se rado odazivaju i uključuju u različite aktivnosti. Sa druge strane, oformili smo veliki broj volonterskih klubova u srednjim školama i svaki volonterski klub broji najmanje po 30 članova, što opet govori da mladi jesu zainteresovani za volontiranje“, kazali su iz ADP- Zid.

Prema njihovim riječima, mlade od volontiranja ne odvlači ništa.

“U svakodnevnoj komunikaciji smo sa mladima, tako da ne vidimo da ih nešto odvlači. Naprotiv, oni sami vide benefit volontiranja“.

Kako dodaju, volonterizam pruža mnoštvo pozitivnih stvari, te utiče, kako na zaposlenje, tako i na razvoj individue.

“Osim što se tokom volonterskog angažmana razvijaju opšte i meke vještine i sposobnosti osobe, još jedan od benefita ove aktivnosti jeste sticanje  znanja i vještina u onoj oblasti u kojoj je volonter angažovan. Na taj način volonter posredno stiče iskustvo, ostvaruje poznanstva i kontakte koji kasnije mogu imati važnu ulogu u zapošljavanju. Sami poslodavci uglavnom visoko vrednuju volonterski angažman, jer on govori u prilog onim karakteristikama osobe koje su značajne za rad”, navode oni.

Iz ADP-Zid ističu saradnju sa Centrom za stručno obrazovanje, usljed čega je razvijen program za volonterski menadžement za obrazovanje odraslih, kurikulum za obavezni izborni sadržaj za osnovne i srednje škole.

“Razvijena je strategija za razvoj volonterizma za period 2010-2015 koja je usvojena od Vlade, čije se mjere nijesu ni pokušale primijeniti. Učestvovali smo u izradi Zakona o volonterskom radu”, dodaju iz ADP-Zid.

Ne smijemo, kako su kazali, nikako izostovati ni zakonski okvir koji još volontiranje ne definiše onakvo kakvo bi trebalo da bude, već je zakonom definisano kao vid radne prakse i negdje je izjednačen sa plaćenim radom.