Politička situcija i kriza vlasti u zemlji doveli su do značajnih pomjeranja u svim društvenim sferama, pa i u bezbjednosnom sektoru, za koji se može reći da je preživio tektonske poremećaje. Pitanje bezbjednosti u Crnoj Gori mora se sagledati i u širem kontekstu bezbjednosnih izazova, rizika i prijetnji s kojima se suočava savremeni svijet, jer je bezbjednost nedjeljiva kategorija.

Univerzitetski profesor i stručnjak za bezbjednost Veselin Konatar podsjeća da rat u Ukrajini prati politička, ekonomska, energetska i prehrambena kriza globalnih razmjera i ističe da je nerealno očekivati da Crna Gora bude pošteđena. Prema njegovim riječima, ukrajinsko-ruski sukob je samo indukovao dalje usložnjavanje već složenog bezbjednosnog ambijenta prouzrokovanog dugogodišnjim antagonizmima, kontinuiranim procesom zarobljavanja i privatizacije države, ekonomskim, demografskim i moralnim padom, siromaštvom, raspirivanjem međunacionalnih tenzija, deprimirajućim osjećajem nedostatka pravde, sistemskim narušavanjem ljudskih prava i sloboda, endemskim razmjerama korupcije i kriminala pod patronatom vladajućih političkih „elita“, jačanjem nedržavnih i paradržavnih centara moći, koji su vektor spoljne politike kreirali prema ličnim interesima, pokušajem deidentizacije dobrog dijela građana…

– Ako je do izbora održanih 2020. godine Vlada Crne Gore i pokušavala da fingira neki vid vođenja suverene politike, to su denacionalizacija novog političkog režima, njegovo razvlašćivanje i vazalni položaj prema stranim centrima moći, samim tim i desuverenizacija zemlje, od poslednjih izbora do danas više nego uočljivi. Uloga Vlade, koja se kreira mimo izborne volje građana Crne Gore, svela se na ulogu koordinatora u realizaciji politika vandržavnih i međunarodnih centara moći. Zato je Crna Gora, uprkos visoko iskazanom pragu tolerancije i strpljenja njenih građana, u kritičnom periodu i pred tačkom „pucanja“. Zaključak je da smo mi daleko od stabilnog društva, koje, zbog nefunkcionalnih institucija, ličnih i uskopartijskih interesa, klizi u kolaps – ocijenio je Konatar u razgovoru za „Dan“.

Jesu li pojedinci jači od države?

Izjave premijera Dritana Abazovića da određene osobe u Crnoj Gori žele njegovu likvidaciju, prema Konatarovom mišljenju, uznemirujuće su i nameću pitanje – jesu li pojedinci koje on proziva jači od države i da li je to glavni razlog izostanka reakcije nadležnih institucija, ili je pak u pitanju njihova procjena da premijerova bezbjednost nije ugrožena?

– U okolnostima partikularnih interesa, nepovjerenja i nedostatka iskrene međuinstitucionalne saradnje u sektoru bezbjednosti, čemu svjedoči i nedavni intervju specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića, koji nailazi na opstrukcije sa svih strana, rađa se pogodan ambijent za relizaciju navedenih prijetnji. Kako bi se takvi scenariji onemogućili, neophodno je da na ključnim mjestima u bezbjednosnom sektoru budu stručni ljudi i ljudi od integriteta i mora se ojačati saradnja među svim elementima tog sektora. Prvi i ključni korak u tom pravcu je depolitizacija svih njegovih činilaca. Ipak, iskustva govore da ne treba previše gajiti iluziju da će to biti urađeno. Depolitizacija državnih institucija je Ahilova peta svim političkim subjektima u Crnoj Gori – ocijenio je Konatar.

Za kratko vrijeme na funkciji direktora ANB-a promijenila su se Dejan Vukšić, Savo Kentera i Boris Milić, koji je trenutno vršilac dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost. Konatar smatra da su turbulencije u redovima vladajućih garnitura nakon izbora 2020. godine uslovile i česte promjene čelnih ljudi u ANB-u.

– Direktor ANB-a za vrijeme mandata Zdravka Krivokapića bio je Dejan Vukšić, anonimus u obavještajnoj profesiji, kao što je to bio i premijer Krivokapić u politici. Nakon pada njegove vlade, kao rezultat trulog kompromisa između URA, DPS-a i SDP-a, za v.d. direktora ANB-a postavljen je Savo Kentera, da bi nakon raspada te koalicije novi izbor bio Boris Milić, koji, za razliku od prethodne dvojice, shvata ulogu ANB-a u hijerarhiji vlasti, koja podrazumijeva da je svrha njenog postojanja da kreatorima politike olakša proces donošenja odluka od interesa za nacionalnu bezbjednost, a ne da bude oruđe za lične i međupartijske obračune, ili istureno odjeljenje stranih službi. Dakle, učestale smjene na čelu ANB-a prije svega treba tumačiti kao kontinuitet politika da se ta institucija podredi partikularnim, a ne nacionalnim interesima – ističe naš sagovornik.

Prema njegovom mišljenju, čak i da je smijenjen bez razloga, izjava Sava Kentere kojom je poručio da „neće stati“ i da će „skinuti rukavice pa ko šta ponese“, nije primjerena šefu jedne obavještajne agencije.

– Sklon sam da vjerujem da je njegova reakcija uslijedila kao plod neopreznosti, ljutnje i razočarenja, a ne kao rezultat drskosti i bahatosti. U svakom slučaju, ovakvom izjavom je najveću štetu nanio sebi – smatra Konatar.

Sajber napadi i različit pristup Abazovića i Kentere

Komentarišući sajber napade u Crnoj Gori, Konatar podsjeća da je istraga pokazala da su napad izvele kriminalne grupe, a ne Rusija i njene obavještajne službe kako je medijima saopštio tadašnji v.d. direktora ANB-a Kentera. Čak se, tvrdi on, i u ovom slučaju mogao vidjeti različit pristup premijera Abazovića i Kentere u pogledu mogućih vinovnika sajber napada.

– Za razliku od precizne izjave Sava Kentere, Abazović nije direktno upirao prstom u Rusiju – podsjeća Konatar.

Nakon hapšenja dvojice crnogorskih državljana i šest ruskih diplomata zbog sumnje da su radili za obavještajnu službu Rusije, javnost je ostala uskraćena za epilog te „špijunske afere“. Konatar tvrdi da je ova akcija umnogome oživjela sjećanja na hapšenja koja su uslijedila nakon rezolucije Informbiroa 1948.

– Iako je akcija hapšenja „ruskih špijuna“ bila marketinški dobro propraćena, euforija premijera Dritana Abazovića povodom ovih hapšenja bila je daleko od euforije koju su iskazivali v.d. direktora ANB-a Kentera, tadašnji ministar Raško Konjević ili predsjednik Milo Đukanović, koji je čak naglasio da je ova operacija vođena dugi niz godina. Zašto je u trenutnim okolnostima odlučeno da se operacija „okonča“ sasvim je jasno, ali je javnost ostala uskraćena za više informacija, vjerovatno „kako se ne bi ugrozila istraga“, kazao je Konatar.

Smatra da nam predstoje teška vremena.

– Čak i da izbori budu održani u najskorije vrijeme, na političkoj pozornici Crne Gore ne bi bilo značajnijih promjena. U tom smislu bih citirao jedan grafit koji se pojavio u Bugarskoj pred poslednje izbore, na kome je pisalo: „Da se izborima nešto mijenja, bili bi zabranjeni“. To važi i za Crnu Goru, koja, kako sam već rekao, neminovno klizi u kolaps – rekao je Konatar.