Građani se žale da cijene proizvoda u marketima gotovo svakodnevno rastu, da kupovna moć opada, da su cijene “naduvane” i veće nego i u mnogim zemljama EU. Zašto je to tako, CdM je pitao predsjednika Crnogorskog udruženja poslodavaca, prof. dr Vasilija Kostića.

Na pitanje zašto cijene ponovo rastu maloprodajama, Kostić ističe da njihov rast nije ni prestajao.

“Naprotiv. Sada je inflacija, ipak, smanjenog inteziteta, no kolika god bila, imajući u vidu niske dohotke građana Crne Gore, ona je velika. Rast cijena se nastavio jer proces suzbijanja inflacije ide veoma sporo i uz visoku socijalnu cijenu, uprkos onome u šta nas je uvjeravalo Ministarstvo ekonomije kroz akciju „Stop inflaciji“, a što je, kao što sada vidimo, rezultiralo formiranjem nerealnih očekivanja o stagnaciji cijena maloprodajnih proizvoda pa su građani „iznenađeni“ rastom cijena u periodu inflacije – što je ravno snijegu u januaru”, navodi sagovornik.

Kako ističe, cijene rastu ili padaju zahvaljujući djelovanju mehanizma ponude i tražnje koji u krajnjem rezimira sve ono što se dešava na tržištu – u pozadini na strani ponude i na strani tražnje i što opet povratno utiče na dešavanja u budućnosti.

“Kao što znamo, pojednostavljeno predstavljeno, na rast stope inflacije u svijetu je inicijalno uticala Covid kriza u zajednici sa mjerama monetranog podsticanja ekonomije ( upumpavanje novca u ekonomski sistem) koje su došle kasnije, a potom i sa ratom u Ukrajini. Svi ti činioci zajedno imali su povratno dejstvo na svjetsku ekonomiju i uticali u prvi mah na krizu snabdijevanja -sa strane ponude ( smanjene ponude), ali kasnije i sa strane tražnje u obliku većih potreba i veće potražnje. Tako izgleda uprošćeni mehanizam nastanka inflacije u svijetu i kod nas naravno”, navodi Kostić.

Prema njegovim riječima, inflacija je, prvo „uvezena“ kroz, sada veće cijene proizvoda i usluga, jer mi uvozimo gotovo sve pa su preduzeća formirala nove – veće cijene. No kod nas je inflacija bila viša nego kod ostalih zemalja zahvaljujći mjerama povećanja dohodaka ( Evropa sad) bez ekonomskog opravdanja, što je još povećalo postojeću tražnju odnosno još podiglo cijene odnosno stopu inflacije.

“Željezni zakon ekonomije je neumitno djelovao: povećana tražnja za proizvodima i uslugama pri istom nivou ponude, rezultira rastom cijena, a zatim preduzeća koriste tu novu cijenu za formiranje naredne ponude i tako se formira inflaciona spirala – cijene rastu nezaustavljivo, naizgled”, ističe on.

Uvozno zavisna zemlja

Za razumijevanje procesa rasta cijena kod nas, navodi predsjednik CUP-a, ključno je da znamo kako smo mi uvozna ekonomija – visoko uvozno zavisna zemlja.

“Kad smo takvi logično je da smo nisko produktivni, pa ono što se prodaje kod nas skuplje je nego u visokorazvijenim zemljama upravo zbog te činjenice. Oni su produktivniji i cijene proizvoda egzistencijalne potrošnje, pa i visoko industrijskih proizvoda, su NIŽE od naših jer naša preduzeća te proizvode uvoze od njih i plasiraju na domaćem tržištu. Zabluda je da bi ti proizvodi trebali biti jeftiniji kod nas jer je, kako kažu, naš standard niži. Upravo zato što je naš standard niži cijene tih proizvoda su više jer odražavaju razliku u produktivnosti. Za tu razliku smo manje produktivno sposobni od onih zemalja od kojih uvozimo. Dodamo li tome poreska i carinska opterećenja, takse, doprinose, prireze …glomazne države jasno je da razlog nije u preduzećima i nihovoj pohlepi ( mada i toga ima ali to nije relevantno) već upravo u državi i njenoj ekonomiji odnosno u tome kakvu ekonomiju pravimo”, smatra Kostić.

Objašnjava da, ukoliko bi, na primjer imali manje uvozno zavisnu ekonomiju, vjerovatno ( ali ne i nužno) imali bi i niže cijene proizvoda koje bi sami proizvodili, jer ne bi bili opterećeni svim uvoznim dažbinama.

“To zahtijeva restrukturiranje crnogorske ekonomije i duboke reforme: institucionalne i druge, ali njih nema. Zašto, trebalo bi na to da odgovori politika, ali mi ih ne pitamo, tako mi se čini. Pored ovoga, trenutno cijene proizvoda lične potrošnje nastavljaju da rastu kod nas, dominantno zbog dva razloga: uvećane turističke potrošnje a i zbog priliva stanovništva iz ratom zahvaćenog područja, koje je domaćoj tražnji dodalo i svoju koja nije mala i koja je, boljim se, za izvjestan procenat trajno podigla cijene u Crnoj Gori”.

Nivoi ponude i potražnje

Kako podvlači, da bi razumjeli mehanizam cjenovnog rasta, moramo imati u vidu prvo nivoe ponude i tražnje.

“Kod nas tražnja za proizvodima egzistencijalne potrošnje ne jenjava, razumljvo jer se radi o egzistencijalnim proizvodima, a dokle se god tražnja održava na potrebnom nivou cijene će taj nivo odražavati, uz istu ponudu. Nema tržišne promjene u cijenama dok se ne desi promjena u tržišnoj ponudi ili tržišnoj tražnji. Ograničenje tog prirodnog procesa može biti vještačk i- državnim uredbama ili odlukama, kao što je to rađeno u prethodnom vremenu, ali kao što smo vidjeli nije dalo rezultata. Osim toga kada se i djelovalo vantržišnim mjerama, zabranama i ograničenjima ( marži, količina…) to je bilo naopako i kontraproduktivno jer se nije djelovalo na tražnju već je ona ostajala ista čime je u suštini održavan pritisak na visoke cijene. Da bi se smanjila cijena potrebno je bilo zaustaviti rast tražnje, a to se ne radi ograničenjem marže već povećanjem tih proizvoda u promet od strane regulatora – države”, naglašava on.

Konstatuje Kostić da je priča o socijalnoj neosjetljivosti preduzeća i njihovoj pohlepi neutemeljena i bacanje prašine u oči.

“Nju forsira politika na vlasti kako bi sakrila svoju obavezu jer je socijalna briga upravo obaveza države a ne preduzeća ( koja su se mnogo puta pokazala u tom smislu), a i tom oprobanom matricom u javnosti se ubiraju značajni politički poeni jer oskudica osuđuje onoga koga vidi a to su trgovine – preduzeća, a ne onoga koga ne vidi:držvu odnosno političku vlast kako stvarno jeste”, smatra on.

Pričaće se još dugi niz godina

Kostić naglašava da ćemo o ovoj temi pričati još dugi niz godina jer da bi cijene bila drugačije odnosno drugačije moramo da promijenimo strukturu ekonomije, podignemo produktivnost, smanjimo preveliko državno trošenje i uradimo mnogo šta drugo, što sve zajedno stoji u osnovi niskog standarda građana odnosno visokih cijena u odnosu na njihve dohotke, a to se ne radi preko noći niti za godinu.

“To je jedino održiv i efektivan proces unapređenja standarda građana, a on se ne ostavruje preko noći, a ni za godinu”, zaključio je Kostić.