Krivokapić: Nisu mi mentori ni Beograd, ni Rusija, ni Amfiohije

    1 mesec pre 391 pregleda Izvor: vijesti.me

„Nemam mentora – ni u Beogradu, ni u Rusiji, a mentor mi nije ni njegovo pravosveštenstvo mitropolit Amfilohije“, kaže u intervjuu za Dojče vele Zdravko Krivokapić, lider koalicije „Za budućnost Crne Gore“.

Gospodine Krivokapiću, Vi biste mogli postati novi premijer Crne Gore. I dok se jedni raduju drugi se plaše i negoduju. Ima li razloga za strah?

Pa ja mislim da je to spinovanje koje dolazi iz istih krugova. Ti krugovi govore samo jedno: da je jedini čovjek stabilnosti na prostorima Crne Gore, prepoznat od većine međunarodne zajednice, gospodin Đukanović. To je jedna nevjerovatna poruka, koju niko od građana Crne Gore ne može da prihvati kao pravu mjeru istine.

Upravo borba protiv korupcije i nepotizma jedan je od Vaših glavnih zadataka. Kako to mislite riješiti u jednoj maloj državi gdje takoreći svako svakoga zna i gdje vaši politički protivnici i dalje imaju jako uporište?

Direktnog krivca nalazim u upravi policije i tužilaštvu. Što znači da neko ne radi svoj posao kako treba ili ga definiše na nivou partijske podobnosti i poslušnosti. Jeste Crna Gora povezana rodbinski, jer smo mi mali prostor i svako svakoga zna i to predstavlja potencijalnu opasnost za djelovanje nepotizma i svih oblika korupcije. Svaki primjer korupcije želimo da iskažemo, da narod bude upoznat sa tim i da mediji i nevladine organizacije budu taj četvrti stub koji će ukazivati na bilo koju zloupotrebu.

Đukanović se distancirao od Miloševića, proglasio nezavisnost Crne Gore, podržao sankcije EU prema Rusiji., priznao Kosovo i ušao u NATO. Kako ćete uvjeriti Brisel i Vašington da nećete mijenjati njegov spoljno-politički kurs koji Zapad podržava, ali ne i Vaše pristalice, a prije svega ne prosrpske i proruske stranke koje su sa Vama u koaliciji?

Vi znate da je potpisan sporazum koji je garant našeg prozapadnog kursa, kojeg ne želimo da mijenjamo. Kad imate tri varijante, jednu da idete kroz otvorena vrata, drugu da skačete kroz prozor ili treću da udarate u zid, vi izabarete ijednu drugu osim ovu prirodnu, a to je da ulazite svugdje kroz normalna vrata. To podrazumijeva, ako je potpisan ugovor sa NATO, mi smo spremni da poštujemo sve što je dogovoreno i što predstavlja interes tog velikog Atlantskog saveza. Potpisali smo sporazum koji je obavezujući i koji nije mrtvo slovo na papiru, nego upravo garancija onoga što Zapad od nas očekuje.

A šta je sa Kosovom?

Dok je ova vlada u povoju nećemo praviti nikakvu egzibiciju u bilo kom smjeru, nego ćemo se okrenuti ka onome šta je naš najveći problem, a to su unutrašnji problemi Crne Gore.

Mediji u regionu pišu kako je pobjednik izbora u Crnoj Gori zapravo mitropolit Amfilohije, dok njemački „Tagescajtung“ navodi kako „na vlast dolazi stado ratobornog pastira“ i podsjeća kako je mitropolit Amfilohije hrabrio crnogorske rezerviste u napadu na Dubrovnik i vodio kampanju protiv priznavanja Kosova. Može li se to tako reći i kakve su Vaše veze sa mitropolitom?

Ja mislim da je najbolje kada bi neko obavio intervju sa mitropolitiom i vidio kolika je to širina, znanje, poznavanje filozofije, pjesništva, književnosti. Ja mislim da je on jedan od najobrazovanijih Crnogoraca. Da li neko želi da nas vraća u devedesete godine, onda taj isti bi morao da bude toliko korektan da kaže da je gospodin Đukanović i tada bio na sličnim pozicijama, pa ga niko ne proziva na taj način, nego ga gleda kao pomiritelja i garanta stabilnosti.

Ali Đukanović se izvinio i napravio politički preokret

Pa i mitropolit je nekoliko puta iskazao taj svoj molitveni odnos prema svemu tome, što je mjera ako želimo da pravimo paralelizam. Da li je jedno izvinjenje dovoljno, a vaša su djela bila takva kakva jesu… Ja znam da je sve nas na prostorima i bivše Jugoslavije, a i čitavog svijeta, zadivio njemački kancelar koji je znao da to istinski kaže i da se osvrne na ono što predstavlja najgori događaj koji može da se desi na bilo kojim prostorima, a to su ratna dešavanja.

Ja nikad nisam učestvovao u tome, ali sam svjedok svih tih dešavanja. Prateći intenzivno medije tog vremenskog perioda mogu samo da kažem da je to nešto najružnije što je moglo da se desi u bilo kom prostoru, a ne prostorima određenih republika koje su tada bile u jednoj zajedničkoj državi i svako je imao svoj pogled i pravo da gleda drukčije. Ali put do toga je mogao da bude sasvim drugačiji da je neko istinski želio da prevaziđe probleme koji su bili evidentni u tom trenutku. Mislim da je došlo vrijeme da moramo drugačije da razmišljamo, da sarađujemo na obostrano zadovoljstvo, ne da samo jedna strana dominira, da budemo ljudi koji će biti okrenuti ka budućnosti i stvaranju povjerenja.

Izjavili ste da će nova vlast, pomoći da se sačuvaju srpski manastiri. Kako mislite riješiti spor oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti?

Ja mogu samo da kažem da je to bio jedan od mojih razloga što sam ušao u svu tu priču. Država treba da bude garant dobrih odnosa, a ne stvaranja podjela. I to je najveća podjela u zadnjih 75 godina, koja se desila u Crnoj Gori, a koja je ipak dostojanstveno i mirno završena.

Đukanovićeva struja tvrdi da je problem u tome što Srpska pravoslavna crkva negira postojanje crnogorskog identiteta i Crne Gore kao države. Kako Vi to komentirate?

Svako ima pravo na svoj stav. Ono što je apsolutno tačno je da Srbi koji žive u Crnoj Gori nijesu pali sa neba i nijesu došli iz nekih drugih krajeva, nego su ovdje. Ja samo mogu da kažem da je moja porodica preko 500 godina na ovim prostorima. I ne može niko da kaže ko je veći Crnogorac od mene, jer pripadam tom izvornom dijelu stare Crne Gore.

Isto tako negativno doživljavam da neko kaže da je matica Srba Srbija. To je čini mi se jedan trenutak ko je neko iskoristio i želio da se postavi kao zaštitnik interesa pojedinačnih grupacija. Znam da je nekada važilo jednostavno pravilo: u Srbiji žive Srbijanci, u Crnoj Gori Crnogorci u Hercegovini Hercegovci i tako redom, a možda imaju svi isti korijen. To je nešto što nama ne da mira u svakom pogledu. Jer, ako vi ističete nacionalni identitet kao mjeru države, onda se postavlja pitanje da li je ta država stvarno građanska.

Manjinski narodi poput Bošnjaka odbijaju saradnju sa Vama i apeluju na Dritana Abazovića, vođu koalicije Crno na bijelo, da ne ulazi u Vašu vladu. Kako mislite pridobiti njihovo povjerenje?

Ja sam im tada rekao prvim nastupom koji je bio dokaz naše pobjede, da je ruka ispružena svima i da mi Crnu Goru ne možemo graditi bez učešća svih. Ja, zbog obaveza koje sam imao, nisam uputio poziv na taj formalni sastanak. Ali ovih dana ću to uraditi i mislim da je mjesto i Bošnjacima i Albancima i svim drugim nacionalnim manjinama da zajednički gradimo Crnu Goru. Jer ona mora da bude ono što jeste: multikulturna,multietnička, multireligiozna.

U Srbiji i Republici Srpskoj se proslavljala vaša pobjeda. Kako ste to doživjeli?

Sve to što se dešavalo u regionu ima svoje dvije slike. Jedna je slika euforije koja se desila i u Srbiji i Republici Srpskoj, i druga, koja me pomalo zabrinula, da je ovaj dio koji se tiče bosanskog dijela Federacije to doživio kao veliku opasnost za raspirivanje tih nekih nacionalnih osjećaja, jer svejdoci smo, ja i moje godište. šta to znači prisjećati se tih devedesetih godina. Ja imam samo jednu poruku: da se ovdje desila demokratija i sloboda. Ako se to desilo, a neko se plaši toga, onda su to neki drugi problemi.

Njemački listovi pišu da je Vučić pobjedu Vaše koalicije predstavio kao svoju i prognoziraju isti uticaj Beograda na Crnu Goru, kakav postoji i na Srbe u Bosni i Hercegovini. Je li ova procjena pretjerana?

Samo mogu da kažem da me ne interesuju stavovi pojedinih lidera koji pokušavaju svaku situaciju da prikažu kao svoju pobjedu. Ovo je pobjeda crnogorskog naroda, koji je jasno iskazao šta želi. Mi želimo pomirenje po svim osnovama sa svima i ne možemo mi da ugrozimo nikoga.

Da li su Vas kontaktirali njemačke diplomate ili političari? Zar niste trebali doći u Berlin?

Ja sam imao samo nezvanični razgovor u ambasadi Njemačke. To je bio jedan otvoreni i korektan razgovor. To je bilo prije desetak dana. I meni je to ulilo nadu da će stvari biti drugačije nego što su izgledale u tom trenutku. Mi smo tada bili zabrinuti da nećemo dobiti podršku međunarodne zajednice da krenemo u jedan novi redizajn Crne Gore, koji je neophodan i svima nasušno potreban.

Nedavno ste izjavili da je Crna Gora zemlja čuda i da je u njoj sve moguće. Plašite li se da bi Zapad, ukoliko Vaša vlada, posvećena demokratiji, napravi jedan jedini korak u pogrešnom smjeru, ponovo mogao stati na stranu Đukanovića?

Ne bih volio da se bavim nagađanjima i hipotezama. Ja znam da će vlada koja bude formirana, raditi predano i posvećeno svim obavezama, koje su pogotovo vezane za te naše međunarodne obaveze i ugovore. Ono što uvijek postoji kao potencijalna opasnost je da neki ishitren gest nekog političara, kao što je bilo u toku ovih 15 dana, predstavlja signal da Zapad to posebno osluškuje.

Mislim da je to nešto što ja ne umijem da prepoznam – zašto je gospodin Đukanović toliko bitan Zapadu. Ako ste zaduženi kod određenih krugova, onda vi imate i obaveze prema njima. Ja nemam nikakvo zaduženje, nemam ni mentora, niti u Beogradu, niti u Rusiji, a mentor mi nije ni njegovo pravosveštenstvo mitropolit Amfilohije.

Najnovije vijesti

Najčitanije

Jesu li Pljevlja žrtvovan grad?

27.03.2020 6792 pregleda