Vrijednost nekretnina u Pljevljima pada iz godine u godinu, ali nikad nije bila na nižem nivou nego što je to trenutno. Naime, kvadrat stambenog prostora, kada su u pitanju porodične kuće i ako su dva vlasnika, prodaje se po cijeni od 200 eura. Metar kvadratni stambenog prostora u kućama gdje postoji jedan vlasnik prodaje se po cijeni od 300 eura, a ako je kuća veće površine onda je cijena 250 eura. Stanovi u stambenim zgradama sada se prodaju po 400 eura po kvadratu, a prošle godine cijena je bila 500 eura. Postoje i stanovi novogradnje gdje se cijena metra kvadratnog kreće oko 800 eura, ali takve stanove, bar zasad, u Pljevljima niko ne prodaje.

Kao glavni krivac za takvo stanje ističe se činjenica da poslednjih dvadeset godina u gradu pod Golubinjom nije bilo kvalitetnih investicija koje bi donijela nova radna mjesta. Pritom ekološka situacija je sve teža.

Veliki privredni giganti u Pljevljima se ponašaju po pravilu uzmi što više možeš. Niko ne može da ospori da se tako ne ponašaju vlasnici Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena”, Rudnik uglja, Elektroprivreda ili „Vektra Jakić”. Svi uzimaju ili su uzeli koliko su mogli, ali sredini u kojoj stvaraju kapital ništa ne ostavljaju – kaže izvršni direktor NVO „Breznica” Milorad Mitrović.

On napominje da Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena” iako radi već devet godina naselju Šula nije donio nikakav boljitak, već isključivo ekološke probleme.

Radi se o jedinom površinskom kopu u Evropi gdje se eksploatišu olovo i cink. Geolozi ovaj rudnik nazivaju „Rudnik zlata”. Vlasnik ostvaruje prodaju koncentrata rude u vrijednosti oko 20 miliona. S druge strane u naselju Šula stanovi od 45 ili 60 kvdarata prodaju se od tri do pet hiljada eura. Znači vlasnik „Šuplje stijene” ubira prihode, a sredina u kojoj ostvaruje profit nema nikakve koristi – zaključuje Mitrović i napominje da se plaši da će situacija biti još gora.