Ljekare ne zadržava zabrana odlaska

    5 godina pre 520 pregleda Izvor: Analitika

Očigledno je da Ministarstvo traži način kako da zadrži, posebno, ljekare i da se u tom smislu nešto tamo radi i pripremaju odredjena zakonska rješenja. Pitanje je samo hoće li se tamo naći neko dovoljno mudar da ne otkriva toplu vodu jer sa odlivom medicinskih kadrova muku muče i mnogo razvijenije zemlje od Crne Gore.

Taman kad smo pomislili da će se strasti stišati nakon nesmotrene ( čitaj glupe) izjave pomoćnice ministra zdravlja Vesne Miranović da će studenti medicine na početku morati da odluče da li će ostati u Crnoj Gori, pokazalo se da gluposti nema kraja. Nemušti pokušaji da se objasni ono što je rečeno na skupu, sa koga je pomenuta pomoćnica otišla čim je rekla što je imala ( što je česta praksa vladinih funkcionera da nemaju potrebu sa saslušaju one koji učestvuju i koji bi trebalo da nešto znaju o tome što pričaju) o nekakvih obaveznih šest godina koje ljekari moraju da odrade nakon završenih studija i kao finale – ogradjivanje Ministarstva i Vlade od njenih stavova.

Da li je baš pomoćnica ministra na skupu iznijela svoja lična razmišljanja o tome kako spasiti Crnu Goru od sve većeg odliva ljekara i ostalih medicinskih radnika? Teško, pa sve ako iza sebe ima moćnu vladajuću partiju, čija je kako piše na njihovom sajtu članica Savjeta. Ali, makar za sada, ostalo je da je ona ta koja se izglupirala pred kolegama i ostalom javnošću.

Njena izjava naišla je na oštre kritike – kako neko i u čije ime ima pravo da uslovljava studente dje će živjeti nakon što završe fakultet. I sama Miranovićka je kasnije, tokom pojašnjavanja sopstvene izjave, kazala da , eto, znaju da nemaju za to zakonska prva, pa treba mijenjati zakone. Ovdje se ne radi čak ni o zakonima – osnovna evropska pravila na kojima počiva slobodno tržište tiču se slobode kretanja ljudi, robe, kapitala i usluga.

Kako je pojasnila, ideja je da se studenti obavežu da šest godina nakon završetka studija ostanu da rade u Crnoj Gori. Osnovna evropska načela važe i u ovom slučaju. Dakle, niko nikome ne može odrediti đe će i što će raditi nakon studija. I tu bi konačno trebalo staviti tačku. Iako većina svršenih doktora ostanu i rade makar do završetka specijalizacije. I to je ono što je ključni problem. Što odlaze najbolji. U privatni sektor ili u inostranstvo, svejedno.

Kada sam prije nekoliko godina pisala tekst o odlivu kadrova iz zdravstva, pitala sam Ministarstvo što planiraju da rade tim povodom. Tada mi je odgovoreno da nemaju novca da povećavaju plate ali da planiraju da povećaju broj specijalizacija. Nijesam mogla da vjerujem što mi je odgovoreno – planiraju da ulažu u ljude i da ih onda fino prepuste drugima koji mogu da ih plate i još se time hvale. Ispalo je da su tačno to i uradili.

Tako da priča Vesne Miranović nije samo iz njene glave, ma što reklo Ministarstvo a ona odćutala. Jer i direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Saša Stefanović juče tvrdi da će se problem deficita ljekara u toj službi prevazići kada bude usvojen novi nacrt zakona koji je predložilo Ministarstvo zdravlja. Tim nacrtom je precizirano, kaže Stefanović, da poslije završenog fakulteta doktori medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti moraju da ostanu da rade dvije godine.

Očigledno je da Ministartvo traži način kako da zadrži, posebno, ljekare i da se u tom smislu nešto tamo radi i pripremaju odredjena zakonska rješenja. Pitanje je samo hoće li se tamo naći neko dovoljno mudar da ne otkriva toplu vodu jer sa odlivom medicinskih kadrova muku muče i mnogo razvijenije zemlje od Crne Gore.

Tokom jedne studijske posjete Strazburu, koleginica iz Hrvatske nam je ispričala da u toj zemlji nema ko da im da injekciju, odnosno da svi odoše u Njemačku ili Švajcarsku.  

Najdrastričniji je sigurno primjer Rumunije. Tu zemlju je napustlo na hiljade ljekara, nakon čega su se nadležni sjetili da je rješenje da povećaju plate. Plate su rasle po stopi od čak 70 odsto. Tako, pišu svjetski mediji, sada medicinska sestra zarađuje najmanje 556 evra, a ona s višom stručnom spremom najmanje 645 evra, ne računajući bonuse. Ljekari opšte prakse primaju najmanje 1.960 evra. Najbolje plaćeni doktori primaju više od 4.000 eura mjesečno. Slična situacija je i Bugarskoj, Rumuniji….

Osim toga, prenose mediji, vlasti tih država su pribjegle i jeftijim kreditima za ljekare i medicinske radnike.

Situacija u Crnoj Gori je još specifičnija i teža imajući u vidu manjak posebno ljudskih resurska. Pitanje je i da li su naše zdravstvene vlasti zaista svjesne  koliko košta kada Crna Gora izgubi jednog vrhunskog recimo kardiohirurga, da to nije isto kao kada stručnjak tog kalibra napusti Rumuniju. Procjenjuje se da ako izgubimo jednog vrhunskog gastroendokrinologa, treba najmanje par godina da se njegov nedostatak nadomjesti. 

Osim toga, tržište Evrope trenutno  može da primi i deset puta više ljekara nego što je do sada otišlo sa ovih prostora. U tim zemljama su procijenili da im je isplativije da dovedu svršene ljekare sa strane nego da školuju svoje.

Zato ima istine u onome što je pomoćnica ministra pokušala nevješto da kaže. Studije medicine su skupe i zahtjevne. Ali u Crnoj Gori su osnovne studije besplatne a od sljedeće godine zahvaljujući reformi i poslediplomske studije, uključujući i doktorate. Tako da sve u skladu sa zakonom možemo odškolovati vrhunskog doktora medicinskih nauka ili doktora fizike i onda se sa njim pozdraviti. Je li jedno od rješenja da se dio studija plaća a da država stipendira najbolje i onda potpuno legitimno i legalno obaveže mlade najbolje kadrove da jedan dio radnog vijeka provedu u Crnoj Gori? Povećanje plata se, naravno, podrazumijeva. Ili u ugovorenim platama, da najbolji najviše zaradjuju, što zagovara dio stručne javnosti?

Rješenja ima. Znanja i volje da se nadje pravo očigledno nema.