„Mali“ drvoprerađivači ostavljeni bez šanse da dođu do sirovine

    1 godina pre 281 pregleda Izvor: pobjeda.me
Foto : Ilustracija –

Uprava za gazdovanje šumama i lovištima objavila je „Javni poziv 1“ za davanje šuma na korišćenje prodajom drveta u dubećem stanju, za 2023. godinu, što je izazvalo burnu reakciju dijela „malih“ drvoprerađivača.

Ponude treba predati najkasnije do 15. marta u 15 sati, a predmet javnog poziva su, kako su precizirali, šume u državnoj svojini koje se daju na korišćenje u skladu sa izvođačkim projektima u Petnjici, Šavniku, Plavu, Nikšiću, Danilovgradu, Podgorici, Andrijevici, Bijelom Polju, Plužinama, Kolašinu, Žabljaku, Beranama, Rožajama i Pljevljima.

Gazdinske jedinice i odjeljenja, kao i količine i početne cijene predstavljene su u tabelama tendera, na sajtu Uprave.

– Predmet prodaje u okviru ovog javnog poziva biće ukupno 235 odjeljenja, ukupne bruto drvne zapremine 319.559 metara kubnih – navodi se u saopštenju.

Objašnjavaju da se ponude „podnose za svako odjeljenje posebno i ponuđač može dostaviti samo jednu ponudu za jedno odjeljenje“.

– U toku trajanja javnog poziva, u komunikaciji sa rukovodiocem područne jedinice ponuđači mogu izvršiti pregled odjeljenja za koja su zainteresovani – precizirano je u saopštenju.

Javno otvaranje ponuda planirano je za 16. mart, u devet sati, u prostorijama Uprave za gazdovanje šumama i lovištima u Pljevljima.

Drvoprerađivači Rožaja i Plava kazali su juče za Pobjedu da je ovaj tender neprihvatljiv i da je pripremljen za povlašćene, dok će takozvani „mali“ drvoprerađivači opet ostati bez sirovine za rad.

– Naštimovan je da bi drvoprerađivači sa dva, tri ili četiri radnika bili lako eliminisani i ostavili nas bez bez posla. Oglas je pripremljen za one koji imaju veći broj radnika – kazao je za Pobjedu drvoprerađivač iz Rožaja Avdija Kalač.

Objašnjava da je prošle godine bilo dozvoljeno da firme koje konkurišu imaju „po radniku 350 kubika šume, što znači da je mogao da se prijavi i drvoprerađivač sa tri-četiri radnika i da kupi 1.000 kubika i obezbijedi sirovinu“.

Namjerno su ove godine smanjili na 250 kubika po radniku i tako su izbacili najmanje drvoprerađivače i omogućili da se na tender mogu prijaviti samo oni koji imaju više radnika. On na 10 radnika može da uzme 2.500 kubika, a mi sa manjim brojem radnika ne možemo ni da se prijavimo, jer nema malog odjeljenja od, recimo, 700 kubika da ga uzmemo. I taj mali drvoprerađivač ostaje bez ništa – ogorčen je Kalač.

Smatra da je neophodno „odvojiti ‘male’ drvoprerađivače, kako bi im država pomogla na taj način da opstanu“.

– A oni sa više radnika, eto im, koliko god mogu više da kupe neka kupuju, samo da mi ne budemo ovako zapostavljeni – ističe Kalač, uz konstataciju da će ovakvom politikom manje radionice biti ugušene.

Naglašava da je od „2002. svaki novi konkurs mijenjan i štimovan za nekoga“.

Kaže da mali drvoprerađivači više nemaju mogućnost da se udruženi prijave na tender.

– To je nekad moglo i to je bilo dobro. Zajednički konkurišemo, pa podijelimo odjeljenje pošteno, bez privilegija – dodaje naš sagovornik.

Kategoričan je da u politici upravljanja šumama postoji umrežena šema visoke korupcije.

– Neka Uprava za šume da na uvid javnosti, na primjer, izvještaje za prošlih četiri godine – koliko je posječeno, koliko je prodato, koliko je prijava napisano… I sve će biti jasno. Iz Vlade kažu podnešeno je 100 prijava, ali ne kažu koliko je u tih 100 prijava kubika, a to je, možda, 300 ili 1.000. I to nije problem crnogorskih šuma i drvoprerade – suštinski problem je građa. Do danas nemamo odgovor ko je od 2015. do 2017. i po čijem odobrenju izvezao iz Crne Gore na Kosovo oko 60.000 kubika. Ovo što se sad radi, ovako se nije radilo nikad. Nikakve kontrole nema – zaključuje Kalač.

Još nekoliko drvoprerađivača sa područja Plava i Rožaja rekli su Pobjedi da su ogorčeni raspisivanjem ovog tendera.

– Otkuda baš sada tender. Još je snijeg, ne mogu se vidjeti odjeljenja, znači ovo je tender za odabrane u susret izborima za predsjednika države 19. marta. U šume se ne može ući, što jasno ukazuje da je sve unaprijed dogovoreno da privilegovani koncesionari ponovo dobiju magacin pod otvorenim nebom. Sramno. Gdje smo mi mikro i mali drvoprerađivači u državnoj politici upravljanja šumama – ogorčeni su oni.