Piše: Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera Demokratskog fronta

Srpski narod u Crnoj Gori, kao i svi koji su na referendumu 2006. godine glasali za državnu zajednicu sa Srbijom, doživjeli su posledice tog događaja kao teške i mučne. Činjenica je da je referendum protekao uz ogromne nepravilnosti i zloupotrebe i da je ključnu ulogu u razbijanju zajedničke države odigrala mafija. To će ostaviti trajne posledice na funkcionisanje Crne Gore i odnose unutar nje, a godine nakon referenduma su pokazale da je ova zemlja predata u ruke organizovanom kriminalu, na čijem se čelu nalaze predsjednik DPS i njegova posluga iz ANB, policije, tužilaštva…Umjesto onih obećanja da će nezavisna država donijeti blagostanje, desilo se da, kao nigdje u svijetu, mafija dobije svoju državu.

Dezintegracija ovog prostora donosila je nove izazove. Sistem Mila Đukanovića je učinio sve da onemogući transparentno i slobodno izjašnjavanje građana. Politika njegovog režima nakon referenduma se svodila na antisrpstvo i potenciranje sukoba sa Beogradom, kako bi granice bile ,,podebljane“ i kako bi se ova zemlja silom odvojila od svoga tradicionalnog identiteta, a sa druge strane je bujao kriminal, a pod šapom Đukanovića i njegovog kartela nastajali su najopasniji kriminalni klanovi u Evropi. To je bila i suština Đukanovićevog separatizma. Kroz aktuelne Skaj komunikacije koje su donijele hapšenja nekih od ključnih ljudi tog kružoka, možemo vidjeti kako je mafiokratski režim ispratio svaki važan proces u zemlji.

Međutim, oni koji su mislili da će povlačenjem granica učiniti nešto korisno, da će na taj način zaokružiti svoj privatni feud, nisu bili svjesni da ih je budućnost već pregazila i da ulazimo u doba gdje fizičke granice nisu nikakva barijera. Upravo su evropske vrijednosti takve da brišu rampe i punktove. Štaviše, integracioni ciljevi kojima Crna Gora teži, isključuju sva ograničenja slobode kretanja. Vještački animozitet prema nama najbližoj zemlji Srbiji od strane ekstremnih grupa, kojima je taj antisrpski šovinizam glavna asocijacija na 21. maj, nikada nije ostvario svoj cilj.

Na mržnju je tradicionalna Crna Gora uvijek odgovarala prkosnom sabornošću i odbranom vrijednosti koje su utemeljili naši preci. Pokazali smo kao narod da smo žilavi i vitalni, da smo spremni da se odupremo nakaznim ideologijama koje su krenule na nas, kao što u korjenu crnogorskog separatizma leži fašizam Sekule Drljevića. Da je budućnost na strani našeg naroda simbolično dokazuju proslave maturanata pred školama širom zemlje i brojna slavlja gdje se iskreno veseli srpski rod. Omladina u Crnoj Gori je pokazala da ne želi nabaciti okove negativizma i ne pristaje na kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda.

Moderno vrijeme koja živimo, noseći mnoga iskušenja i duboke rane gubitka zajedničke države, ipak ima i jednu drugu stranu. Sjajna inicijativa Otvorenog Balkana nam nudi mogućnost da srpski narod u regionu bez ikakvih problema i suvišnih kontrola cirkuliše i ostvaruje interakcije sa svojim sunarodnicima. Svakom Srbinu najteže pada kontrola na Brodarevu ili Jabuci, kao da je stranac, a krenuo je kod rođenog brata u Beograd ili kod sestre u Novi Sad. Open Balkan rešava sve te probleme i otvara perspektivu za sve u regionu, a svaka otvorenost smeta onima koji su navikli da funkcionišu u okviru svoga kartela i svojih prijatelja iz kriminalnog miljea.

Lakša saradnja na društvenom, privrednom, kulturnom i naučnom planu, omogućiće srpskom narodu iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore da stvara naprednije generacije koje neće osjećati teret prohujalih nemilih događaja. Digitalna era jeste omogućila brz protok informacija, ali nikada ne može zamijeniti fizički kontakt kao osnovni način ostvarivanja međuljudskih odnosa. Zato treba da omogućimo našoj djeci mirne posjete svojoj rodbini u Šumadiji, kao i u Semberiji.

Povezuje nas i naša sveta Srpska pravoslavna crkva koja ne poznaje ovozemaljske granice. Mi smo, ma gdje bili, čvrsto sabrani pod kamilavkom Njegove svetosti patrijarha srpskog g. Porfirija. Nema nikakve razlike da li je to u Nikšiću, Pljevljima, Kumanovu, Ohridu, Trebinju, Banjaluci, Beogradu ili Kragujevcu. Zato je vrijedna pohvale svaka inicijativa koja olakšava svakodnevni život.

Velika je stvar kada postoji saglasje zemalja regiona oko jednog projekta kao što je Otvoreni Balkan. Istorija sukoba i trusnih političkih prilika nije obećavala da je veliki i koristan iskorak moguć. I Crnoj Gori je mjesto u tom društvu. Potrebno je da se nekorumpirani djelovi države konačno obračunaju sa onim elementima koji su je vukli ka ćorsokacima, koji su od ove zemlje napravili sigurno podneblje za funkcionisanje organizovanih kriminalnih grupa i ekstremističkih huligana.

Crna Gora je pokazala da više ne može živjeti u prošlosti. Sve fekalije mafiokratske vladavine su pokuljale na površinu. Samo je pitanje ko je sledeći od njih ko će se naći iza rešetaka. Novo vrijeme dolazi i sve nas u Crnoj Gori tek čeka posao neophodnih promjena i reformi. Učinimo zajednički iskorak stvaranja dobre osnove za povezivanje naših ljudi koje je neko uporno rastavljao nepotrebnim tehnikalijama. Napravimo široku koaliciju borbe protiv svakog zla i loših stvari koje su nas uporno dijelile.

Srpski narod je najveći na ovim prostorima i nema kompleksa, nema frustracija, nema problema sa tim da bude dio zajedničke regionalne, a potom i evropske priče.