Najveći stepen humanosti i empatije u Crnoj Gori postoji među građanima koji su i sami u riziku od siromaštva, a takvih je u našoj državi oko 240.000, ocjenjuje za „Dan“ predsjednica Humanitarne fondacije „Banka hrane“ Marina Medojević, povodom Svjetskog dana humanosti, koji se od 2003. obilježava 19. avgusta. Ona ističe da je prema ranijem izvještaju Ujedinjenih nacija, Crna Gora rekorder u poređenju sa državama bivše Jugoslavije, s obzirom na broj stanovnika, jer jedna osoba u prosjeku godišnje baci 83 kilograma hrane.

Medojević ističe da je ideja dominacije profita i društvene prihvatljivosti korupcije i kriminala stvorila generaciji državnih funkcionera predatora kojima je pred očima samo jedan cilj, a to je da što prije iskoriste državnu funkciju i da se obogate.

– Na siromašne ljude gledaju kao neuspješne i kao gubitnike tranzicije. Milo Đukanović i Veselin Vukotić su više puta ocijenili siromaštvo kao znak nesposobnosti jer su, Bože moj, svi mogli da se „snađu“ i iskoriste „prilike“ koje su se nudile. Tako da onaj ko je pokrao državu i preko noći postao milioner, teško može da shvati dimenzije problema siromaštva i muke kroz koje prolaze ti ljudi. A to je u Crnoj Gori skoro polovina stanovništva. Zato se Banka hrane snažno zalaže za radikalne promjene sistema socijalne zaštite, ali bez snažne političke volje u parlamentu i Vladi, NVO i obilni građani teško mogu promijeniti stanje. Možemo malo ublažiti muke tih ljudi, podići svijest o tom užasnom problemu i učiniti siromaštvo javnim. Mi iz Banke Hrane smo zaista ponosni na to što smo siromaštvu dali i lice jer smo pokazali javnosti konkretne ljude i probleme koje imaju da obezbijede minimalne uslove za život – izjavila je Medojević.

Trajno siromaštvo dovodi do devijacija

Medojević kaže da je socijalno raslojavanje dovelo i do klasnog raslojavanja i već se u našem društvu, osim materijalnog i finansijskog raslojavanja pojavljuje i socijalna distanca, a siromašni i bogati žive u različitim, međusobno udaljenim svjetovima, koji nemaju skoro nikakve kontakte.

– Dugotrajno strukturno siromaštvo dovodi do prenošenja siromaštva na nove generacije koje ostaju unutar začaranog kruga siromaštva, slabog obrazovanja, nasilja u porodici, devijantnog ponašnja i maloljetničkog kriminala. Trajno siromaštvo dovodi do poremećaja ponašanja u porodici i do devijacija ličnosti kod mladih ljudi. Siromaštvo i težak život, loši uzori kreiraju ličnosti koje lagano ulaze u već definisanu matricu i teško se izlazi iz tog kruga – upozorava Medojević.

Medojević naglašava da su obični ljudi, nekadašnja srednja klasa, ti koji su najspremniji da pomognu u nevolji, što se ne može reći za one bogate.

– To je, očigledno, jedna od najdominantnijih posledica divlje tanzicije koju su u Crnoj Gori obilježili korupcija, pljačkanje društvene i državne svojine i bogaćenje jednog uskog sloja stanovništva. Bogaćenje preko noći, uglavnom kroz korupciju, šverc i kriminal razorilo je moral društva i novi sloj bogatih nije izgradio osjećaj društvene odgovornosti niti stekao kulturu davanja. Oni i njihova djeca još vjeruju u model koji legitimizuje kriminal i korupciju, te podstiče nasilje i brzu i laku zaradu. Zato imamo fenomen da u našim akcijama mnogo više učestvuju ljudi na ivici siromaštva koji nesebično pomažu i više nego što mogu onima koji su mnogo siromašniji od njih. Vlade koje smo imali prilike da gledamo tokom našeg rada, socijalnu politiku su isključivo posmatrali kao mogućnost uticaja na glasove najsiromašnijih, gdje je posebno DPS razvio monstruozan sistem uticaja i ucjena tih ljudi. Da rezimiram, humanizam postoji, ali kod običnih ljudi koji znaju šta je siromaštvo i nevolja, a nema ga tamo gdje bi ga moralo biti, u državnim institucijama, Vladi i kod vlasnika krupnog kapitala – ističe Medojević.

Velika djela „malih ljudi”

Medojević kaže da se na Svjetski dan humanosti, trebamo podsjetiti na velika djela „malih ljudi“ koji pomažu drugima.

– Vatrogasci su nas skoro podsjetili da se ne radi požrtvovano zbog plate, nego je cilj mnogo viši. Slična situacija je i među medicinskim radnicima posebno kada je kovid bio u zenitu. Imamo i NVO i pojedince koji volonterski pomažu ugroženim sugrađanima i niz drugih humanista. Među nama žive ljudi kojima uglavnom ne znamo ime i prezime a koji uplaćuju novac za liječenje i tako spašavaju živote – navodi ona.

Ona ocjenjuje da su državne institucije pod snažnim uticajem političkih partija koje su na vlasti i koje su socijalnu politiku zloupotrebljavale za dobijanje i kupovinu glasova od najsiromašnijih.

– Ucjene i pritisci, prijetnje gubitkom materijalnog obezbjeđenja porodice, davanje jednokratnih pomoći neposredno pred izbore su samo dio mehanizama koje partije na vlasti koriste da bi dobile glasove od najugroženijih ljudi kojima je pomoć društva i države neophodna. Posebno zabrinjava nedostatak empatije i solidarnosti u samim centrima za socijalni rad gdje bi trebalo da rade samo oni koji razumiju probleme socijalno ugroženih, a mnogi su nam se žalili da upravo tamo nailaze na nehuman odnos, političke pritiske i korupciju, bahato ponašanje i nerazumjevanje – istakla je Medojević.