Član ekspertskog tima Mitropolije crnogorsko-primorske, advokat Velibor Marković, kaže da bi stavljanje van snage Zakona o vjeroispovijesti sada bilo necjelishodno, jer znatan broj njegovih odredbi predstavlja dobra rješenja, potpuno prihvatljiva sa stanovišta primjene Ustava.

U posljednje vrijeme čuju se različita mišljenja o tome kakav bi trebalo da bude dalji status aktuelnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjeskih zajednica. U predizbornoj kampanji većina partija nove vlasti insistirala je na njegovom stavljanju van snage u cjelosti. Protekla dva dana su se čula i drugačija mišljenja, pišu Vikend novine.

Potpredsjednik GP URA Filip Adžić izjavio je da Građanski pokret URA neće glasati za povlačenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što traži Demokratski front kao preduslov za formiranje nove vlade.

– Što se GP URA tiče, mogu biti sklonjeni ili revidirani sporni članovi – rekao je Adžić u emisiji Klub A na TV Al.

Kako je dodao, Zakon je potreban i nijedna vjerska organizacija, niti pojedinac, fizičko ili pravno lice ne može biti iznad ili izvan zakona ili Ustava, pa ni SPC ili Mitropolija crnogorsko-primorska.

– Apsolutno smo protiv diskriminacije bilo koje vjerske zajednice – istakao je Adžić.

On je tom izjavom potvrdio da je potpisivanje drugog sporazuma tri koalicije “Za budućnost Crne Gore, “Mir je naša nacija i “Crno na bijelo, u okviru kojeg bi trebalo da se nađe i ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, za sada neizvjesno, jer DF insistira na ukidanju za njih spornog zakona.

Ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u drugom sporazumu najavio je više puta nosilac liste “Za budućnost Crne Gore” i kandidat za mandatara Zdravko Krivokapić.

Advokat Marković, međutim, smatra da pravni život u svakom društvu i po cjelokupne društvene odnose po pravilu treba da se odvija sa što manje “bolnih rezova”, uz što više opreza i suptilnosti od strane činilaca vlasti prema stanovništvu.

– Nužno je poći od činjenice da znatan broj odredbi navedenog zakona predstavlja dobra rješenja, potpuno prihvatljiva sa stanovišta primjene Ustava, sistemskih zakona i cjelokupnog pravnog života u Crnoj Gori. Otuda bi stavljanje van snage navedenog zakona u cjelosti bilo necjelishodno i nepotrebno, pa i moglo biti protumačeno kao jedan vid revanšizma, osvetoljublja ili čak golog inata prema ranijoj vlasti, što nikako ne bi trebalo da bude slučaj ni od strane politike, a kamoli pravne struke kao nekog ko neposredno učestvuje u donošenju pravnih akata – ističe ovaj advokat.

On kaže da je tačno da je sada važeći zakon u jednom, i to značajnom dijelu, na krajnje neustavan i protivno sistemskim zakonima način zadirao u imovinsko-pravne odnose između države i crkve, kao i pogrešno i protivurječno cilju kakav treba da ima predvidio institut registracije i evidencije vjerskih zajednica.

– Činjenica je, međutim, i to da se radi o manje od 50 odsto od ukupnih odredbi postojećeg zakona, što suštinski i pravno-tehnički predstavlja više nego dovoljan argument protiv ukidanja zakona u cjelosti, već da se kroz njegove izmjene i dopune, putem derogacije (“derogatio legis”) izbrišu ili pravno koriguju njegove sporne odredbe – ističe Marković.

On smatra da bi se na taj način pojednostavio i ubrzao postupak eliminisanja oćigledno neustavnih i diskriminatorskih odredbi tog zakona, za razliku od postupka donošenja novog, koji bi zahtijevao dugotrajnu javnu raspravu i učešće većeg broja činilaca, bez objektivnih razloga i potrebe.

– Bez obzira na ustavnu odvoj enost vjerskih zajednica od države, propisanu odredbom čl. 14 Ustava Crne Gore, crkva kao subjekt na koji se navedeni zakon najvise i odnosi, i te kako ima pravo i obavezu da o ovome vodi računa, tim prije što je i sama neposredni učesnik i konstituent društvenih odnosa i procesa u državi – kaže advokat Marković.