Masovni ubica

    4 godine pre 1037 pregleda Izvor: portalanalitika.me

Proglašenje globalne zdravstvene prijetnje od Korona virusa još jedno je podsjećanje kako su virusi i mikrobi oblikovali razvoj ljudske civilizacije. Iz današnje perspektive teško je razumjeti da su u istoriji čovječanstva,upravo virusi iza sebe ostavili najveći broj mrtvih i da su često bili jedan od ključnih faktora nekih istorijskih procesa.

Globalni zdravstveni problem prouzrokovan pojavom Korona virusa, još jedno je podsjećanje kako upućenost ljudske civilizacije na životinje, ima i svoju tamnu stranu. Iako je Korona virus poznat više od pedeset godina, do posljednjih događaja, imunolozi su ga tretirali kao bezazlenu infekciju koja izaziva simptome slične gripu.

Virus je postao globalni problem, u trenutku kada je počeo da prelazi na čovjeka i da mutira. U konkretnom slučaju, to se vjerovatno dogodio na ribljoj pijaci u kineskom gradu Wuhanu, gdje je kako se pretpostavlja, virus sa slijepog miša prešao na čovjeka.

VIRUSI I ČOVJEK

Virusi i mikrobi su jedan od ključnih faktora u razvoju ljudske civilizacije posljednjih 11 000 godina, odnosno od trenutka kada zajednice na Bliskom istoku zamjenjuju dotadašnji lovačko-sakupljački način života i počinju da se bave poljoprivredom. Pojavom poljoprivrede, odnosno stočarstva, domaće životinje postaju glavni izvor proteina u ishrani čovjeka.

Upravo će te zajednice koje su prve počele da pripitomljavaju životinje i koriste ih za meso, mlijeko, kožu, đubrivo i vučnu snagu, biti prve žrtve mikroba i virusa. U tim prvobitnim poljoprivrednim zajednicama uticaj virusa i mikroba bio je neznatan, jer su te zajednice bile male i izolovane. Problemi počinju u trenutku kada poljoprivredna proizvodnja počinje da obezbjeđuje viškove hrane, što će dovesti do povećanja stanovništva i veće gustine naseljenosti.

Sa povećanjem broja stanovnika, naručito nakon početka formiranja gradova počinje smrtonosna faza u razvoju virusa. Za razliku od malih poljoprivrednih zajednica, koje su vremenom postale rezistentne na životinjske viruse iz svog okruženja, kada su ti virusi došli u kontakt sa drugim ljudima, započinjale su smrtonosne epidemije. U prvim pandemijama u istoriji ljudske civilizacije, nestajalo je preko 90% populacije koja je bila izložene novim virusima i mikrobima.

Životinjski virusi i mikrobi koji će postepeno razvijati sposobnost mutacije i mogućnost prenošenja sa čovjeka na čovjeka, brzo će postati glavni uzročnik smrti. Grip, velike i male boginje, tuberkuloza, kuga, kolera, malarija i niz drugih zaraznih bolesti prevashodno su bolesti životinja koje su prešle na čovjeka. Od ovih zaraznih bolesti stradalo je više ljudi nego u svim ratovima koji su vođeni u istoriji ljudske civilizacije. Sve do sredine 20. vijeka, odnosno do početka Drugog svjetskog rata, tokom vojnih sukoba najviše ljudi nije stradalo na liniji fronta, već upravo od mikroba i virusa među vojnicima. Mnoge ratove tako su upravo „dobili“ virusi, a ne ratno oružije.

Najzanimljiviji primjer je kolonizacija Amerike od strane Evropljana, gdje su ključnu ulogu umjesto oružje odigrali virusi koje su evropljani donijeli sa sobom. Zvuči nevjerovatno da je španski konkvistador Fernando Kortes uspio da osvoji veliku državu Asteka u Meksiku sa samo 600 boraca. Naravno, njegov uspjeh je djelom posljedica tehničke i vojničke naprednosti njegovih vojnika, ali je ključni element uspjeha upravo virus velikih boginja. Ovaj virus u Meksiko prenio je 1520. godine jedan rob koji je u Meksiko došao sa Kube koju su u tom trenutku kontrolisali Španci. Ovaj virus, na koga su evropljani bili imuni, uništio je populaciju Asteka i usmrtio njihovog cara Kuitlauaka. Od 20 miliona Asteka koliko ih je bilo prije dolaska španaca, bolest je preživjelo svega milion i 600 hiljada njih.

KAKO SU VIRUSI POSTALI NAJVEĆE UBICE

Paradoksalno, smrtonosno dejstvo virusa na čovjeka je direktna posljedice razvoja ljudske civilizacije. Odbacivanje lovačko-sakupljačkog načina života i početak bavljenja poljoprivredom rezltirao je pojavom viška hrane, što je dovelo do povećanja broja stanovnika i veće gustine naseljenosti.

Dok su lovačko-sakupljačke zajednice živjele uglavnom izolovano u malim grupama, početak bavljenja poljoprivredom uticao je na formiranje većih i organizovanijih zajednica u kojima je prenošenje virusa bilo mnogo jednostavnije. Veća gustina naseljenosti pogodovala je širenju virusa, ali je osnovni uzrok njihovog smrtonosnog uticaja početak bavljenja poljoprivredom.

Najveći broj ljudskih zajednica koja su se bavila poljoprivredom, sve do 19. vijeka dominatno su živjela pored ili sa domaćim životinjama. To je bio prostor za stalni kontakt čovjeka i životinje, a samim tim i mogućnost da životinjski virusi završe u organizmu čovjeka. Kada tome dodamo loše higijenske uslove i nedostatak pijaće vode, potpuno je jasno zašto su virusi i mikrobi koji su sa životinja prelazili na ljude i tu mutirali, bili najveći uzročnici smrti.

Najveći broj virusa koji napadaju čovjeka potiču od domaćih životinja. Virus malih boginja prvobitno je biovrsta goveđe kuge. Tuberkuloza i velike boginje bili su virusi koji su napadali goveda, dok su svinje i patke uzročnici virusa gripa. Virus velikog kašlja na čovjeka je prešao preko svinja i pasa, a kokoške i patke ble su nosioci virusa malarije. Nisu samo domaće životinje prvobitni nosioci virusa koji napadaju čovjeka.

Glodari su tako bili prenosioci virusa kuge, virus HIV-a odnosno side na čovjeka je prešao sa majmuna, dok je posljedni korona virus na čovjeka vjerovatno prešao od slijepog miša ili zmije. Svaki od ovih virusaprošao je kroz dvije faze. Prva, u kojoj životinjski virus prelazi na čovjeka, prouzrokujući neke manje probleme za ljudski organizam, bez mogućnosti da se prenese sa čovjeka na čovjeka. Problemi su nastali kada virus uđe u drugu fazu, odnosno evoluira i dobije sposobnost da se prenosi sa čovjeka na čovjeka. U toj fazi, virus se nezaustavljivo širi, zbog čega dolazi do pandemije.

Zanimljivo je da virusi i mikrobi nijesu bili imanentni najstarijim ljudskim zajednicama, već je njihov uticaj na razvoj civilizacije „novijeg datuma“. Ukoliko najstarije tragovi zemljoradnje i stočarstva smjestimo u period od 9 000 g.p.n.e. prvi tragovi pogubnog uticaja virusa i mikroba registrovani su tek nekoliko hiljada godina kasnije. Iako nema sumnje da su samih početaka bavljenja poljoprivredom, virusi značajno oblikovali život čovjeka, prvi pouzdan dokaz o postojanju smrtonosnog virusa velikih boginja, datira „tek“ iz 1600 g.p.n.e. i povezuju se sa specifičnim ožiljkom pronađenim na koži jedne mumije iz Egipta. Prvi trag virusa zauški pojavljuje se 400 g.p.n.e., virusa lepre 200 g.p.n.e., kuge 542, dječije paralize 1840. godine, a side tek 1959. godine.

BOŽIJA RUKA

Iako iz današnje perspektive, uz pomoć nauke, prevashodno molekularne biologije, možemo rekonstruisati ulogu virusa u razvoju ljudske civilizacije, velike epidemije dugo su smatrane božijom kaznom. U nemogućnosti da racionalno objasne pojavu virusa i da se protiv njega bore, širenje epidemija najčešće je tumačeno kao jedna vrsta božije osvete prema određenom društvu. U skladu sa tim, u istoriji je poznat niz nekonvencionalnih načina borbe protiv tih bolesti.

Najpoznatiji primjer je virus kuge,kojije pogodio Evropu sredinom 14. vijeka i koji je tumačen kao božija kazna nevjernom stanovništvu. Taj virus brzo je nazvan Crna smrt. Ovaj virus prvi put je u Evropi registrovan još u 6. vijeku, ali se pandemija desila tek u 14. vijeku, kada su otvaranjem kopnenih, trgovačkih puteva iz Kine, u Evropu stigle životinjske kože pune buva koje su bile prenosioci virusa. Kuga je bila prva pandemija koja je zadesila Evropu i po nekim procjenama od posljedica ove bolesti umrlo je 75 miliona ljudi, što je bilo skoro polovina tadašnjeg stanovništva Evrope. Od 14. do 18. vijeka, širom Evrope dogodilo se nekoliko pandemija kuge koja je svaki put sa sobom odnosila ogroman broj mrtvih.

Pojava novog, globalnog, smrtonosnog Korona virusa zbog toga još jednom podsjeća koliko je ljudska civilizacija ranjiva na viruse. Razvoj medicine, upotreba najsavremenijih tehnoloških dostignuća i komunikacija među naučnicima, ukazuju da je ovaj virus stavljen pod kontrolu i da je pitanje dana kada će se otkriti i adekvatna vakcina za njegovo liječenje. Međutim otpornost životinjskih virusa i njihova sposobnost da mutiraju u tjelu čovjeka, uvijek treba da nas podsjeća koliko smo ranjivi i kako teško možemo realno sagledati sve opasnosti za budući razvoj civilizacije

Autor je istoričar Adnan Prekić