Među 3000 strijeljanih, 300 đaka: Jedan od najvećih zločina Njemačke u Drugom svjetskom ratu

    4 godine pre 861 pregleda Izvor: Fos media

Nekoliko sati tog 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama je odjekivala rafalna paljba. U 14 sati je sve utihnulo. Počelo je u sedam ujutru.

Sahranjivanje je trajalo danima. Ukopavanjem su rukovodile ljotićevske snage uz nadzor njemačkih vojnika.

Njemački okupatori su, kao odmazdu za pogibiju 10 svojih vojnika u napadu partizana 16. oktobra 1941. na 3. bataljon 749. pješadijskog puka Vermahta, u Šumaricama 21. oktobra strijeljali 3.000 stanovnika Kragujevca i okolnih mjesta, među kojima i 300 učenika srednjih škola i šegrta, kao i 15 dječaka, čistača obuće. Najmlađe dijete imalo je 11 godina.

Taj događaj predstavlja jedan od najvećih zločina njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, i jedan je od najtragičnijih koji se dogodio na tlu Srbije u tom ratu.

Njemački okupator strijeljao je civile u Kragujevcu u znak odmazde, a povod su bili njemački gubici u borbama 1. oktobra na putu Kragujevac-Gornji Milanovac, u kojem su Njemci imali 10 mrtvih i 26 ranjenih vojnika.

Tim strijeljanjem dosledno je primijenjena naredba tadašnjeg generala Franca Bema od 10. oktobra 1941. godine, kojom se propisuje strijeljanje 100 Srba za jednog ubijenog Njemca i 50 Srba za ranjenog.

Zločin u Kragujevcu ostao je upamćen i po riječima profesora koji je sa svojim razredom izašao na strijeljanje i rekao „Pucajte, ja i dalje držim čas“.

Osim toga, pjesnikinja Desanka Maksimović nakon što je čula detalje masakra napisala je „Krvavu bajku“:

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.

Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.

A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške…
i tako redom.

Misli su im bile pune
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.

Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.