Crna Gora „proslavlja“ Dan porodice i uz činjenicu da nadležni nemaju planove kako pomoći porodici da prebrodi krizu, a kamoli da radi na prevenciji problema, ocijenila je predsjednica Fondacije Banka hrane Marina Medojević povodom Svjetskog dana porodice. Ona je saopštila da oko 200.000 stanovnika Crne Gore živi u zoni siromaštva.

Svjetski dan porodice se obilježava od 1994. godine kada ga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija uvrstila u kalendar važnih datuma.

Medojević poručuje da porodica, kao osnovna ćelija društva, treba da bude osnažena sa svakog aspekta jer je zdrava porodica jedan od glavnih uslova za stvaranje zdravog pojedinca ali i zdravog društva.

Podaci Centralne banke iz marta ove godine pokazuju da je 150.000 građana Crne Gore, odnosno više od polovine radno aktivnog stanovništva (254,8 hiljada), kreditno zaduženo, a njihovi ukupni dugovi iznose skoro milijardu i po eura.

Medojević je saopštila da su Elekroprivredi Crne Gore, na kraju marta ove godine, domaćinstva za struju dugovala oko 120,218.915 miliona eura, što ukazuje, kako ističe, da budžet porodice značajno pogađa nezaposlenost od skoro 22 odsto i inflacija od 9.7 odsto u martu ove godine u odnosu na mart prošle godine.

Prosječna plata u martu 2022. godine u Crnoj Gori iznosila 704 eura ali sreću da je posjeduje, kaže Medojević, nema više od polovine zaposlenih.

– Minimalna potrošačka korpa prema podacima Monstata za mart iznosila je 715,5 eura (bez uračunate stanarine, 2013. godine ona je bila 191.5 eura) što bi minimalnu potrošacku korpu dovelo do 900 eura (u situaciji da cijene stanarina miriju, što nije slučaj kod nas). Zaključak je da za veoma skroman život crnogorske porodice neophodno, za većinu nedostižnih, oko 1000 eura mjesečno. A koliko novca ima prosječna porodica kod nas? Izdaci za hranu i bezalkoholna pića u minimalnoj potrošačkoj korpi su iznosili u martu ove godine 323,2 eura, što nam govori da je minimalno po osobi neophodno imati za hranu dnevno, 2,69 eura za održavanje života i radne sposobnosti, kaže Monstat – navela je Medojević.

Prema njevim riječima, može se zaključiti da čak i za mnoge nedostižna prosječna plata, nikako da dostigne minimalnu potrošačku korpu.

Medojević smatra i da donosioce odluka u Crnoj Gori ne zanima kako živi četvoročlana porodica, korisnica socijalne pomoći od 134 eura.

– Da je drugačije ne bi ovaj iznos ili nekoliko eura manji, opstao duže od deceniju. Povećavale su se cijene hrane, usluga , plate su rasle , po malo i penzije, ali za najugroženije, za socijalu- nije bilo novca – istakla je ona.

Napominje da socijalnu pomoć nije lako dobiti. Kako kaže, stroži su kriterijumi za dobijanje socijalne pomoći, nego za provjeru imovine funkcionera koju treba da prezentuju Agenciji za sprečavanje korupcije a koji dobijaju iz iste kase po 10 i više puta visočije primanje od njih.

– Prema podacima sa posljednjeg popisa u Crnoj Gori imali smo 167.177 porodica, a njih oko 18.500 porodica koje nemaju svoj krov nad glavom a koji su sad u posebno teškom položaju jer cijene najamnine stanova skaču kao posledica dolaska platežno sposobnih Ukrajinaca i inflacije. Više stambenih jedinica nego porodica u Crnoj Gori ukazuje na veliko raslojavanju među stanovnicima. Roditeljia kao ni djeca koji su rođena van Crne Gore, iako im je jedan roditelj crnogorski državljanin, u velikom broju slučajeva, nemaju zdravstvenu zaštitu , kakvu imaju izbjeglice koje dolaze iz ratom zahvaćenih područja. Pohvalno je što štitimo ugrožene ljude koji su u prolazu u našoj državi ali nije, što isto ne radimo i sa onima koji su svoj život i potomstvo vezali za našu državu – naglasila je Medojević.

Prema njenim riječima, država mora u ovako teškom periodu pomoći svima koji nemaju da zadovolje osnovne potrebe, a to su hrana, ogrijev, krov nad glavom i ljekovi.

Štedi se, kako kaže, na djeci korisnika socijalne pomoći „pa ukoliko ih je više od petoro u porodici, ne mogu dobiti dječiji dodatak čak ni kada je šesto dijete mlađe od šest godina, iako je javno rečeno od naših zvaničnika, da sva djeca u Crnoj Gori do šest godine primaju ovu pomoć“.

– Pomisli li iko od donosioca odluka, kako i od čega preživljavaju porodice u kojoj su oba roditelja nezaposlena? Ako neko od socijalno ugroženih građana ima na svoje ime imovinu, ne može dobiti socijalnu pomoć od države bez obzira što to ne znači da ima novac za hranu ili da plati račune – dodala je Medojević.

Među nezaposlenim roditeljima, kaže Medojević, stopa siromaštva je 43 odsto.

– Zar nema država način da zaposli barem jednog člana porodice na sigurno radno mjesto zarad sigurnosti porodice i izbjegavanja nemaštine. U ne boljoj poziciji su jednoroditeljske porodice sa djecom ukoliko je jedan roditelj bez posla a drugi ne daje zato što nema ili neće alimentaciju.Stopa siromaštva među njima je 35 odsto što je znatno više od nacionalnog prosjeka – kazala je Medojević.

Saopštila je da dječiji dodatak, nakon šeste godine, prima samo trećina djece koja žive u nemaštini.

Na osnovu grubih procjena, dodaje Medojević, oko 100.000 ljudi, uključujući otprilike 30.000 djece koji su potencijalno izloženi siromaštvu, nijesu obuhvaćeni državnim programima pomoći.

– Da li je moguće da donosioci državnih odluka svjesno dopuštaju da mnogobrojne porodice oskudijevaju u najosnovnijem, dok se državni funkcioneri baškare u svemu što nemaju, čak ni njihove kolege u višemilionskim, bogato razvijenim državama na račun svih nas. Hiljade luksuznih automobila (4.200), uključujuči dva majbaha, ogromni troškovi održavanja istih, besplatno gorivo,nadoknade za telefone, vozači, telohranitelji, visoke plate preko a preko nje plaćene nadoknade za razne komisije, odbore, bonusi, dnevnice i sl, sve se plaća iz kase svih nas, zvane budžet – rekla je ona.

Očigledni su, ističe, prioriteti luksuz manjine u odnosu na biloško održanje života građana Crne Gore i prosperitet porodice.

Medojević kaže i da smo svjedoci negativnog prirodnog priraštaja i visoko procentualno izražene volje mladih ljudi da se isele iz naše države. Razlozi su, kako kaže, teškoće u zasnivanju radnog odnosa i kasno odvajanje od roditelja zbog nemogućnosti plaćanja kirije ili kupovine stana.

– Teško se može naći porodica u Crnoj Gori u kojoj oba roditelja rade, a tek da imaju prosječnu platu oboje, prava je rijetkost. Ako se uzme u obzir visina minimalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu i dodatni troškovi kao što su vrtić i škola, vrlo je teško bez većih problema i odricanja obezbijediti osnovne uslove za porodicu. Samim tim, teško je odlučiti se i na proširenje porodice, tako da sve više porodica ima jedno dijete. Kako se za siromašne ne nađe nikad povoljan kredit koji se vraća po 40 eura mjesečno ili stan po povoljnim uslovima kao za funkcionere – istakla je Medojević.

Da smo, kako kaže, gradili socijalne stanove koji se daju na korišćenje socijalno ugroženima, penzionerima, mladim bračnim parovima, ne bi bila toliko loša socijalna slika danas, niti bi mladi imali toliku potrebu da odu iz zemlje svojih predaka.

– Socijalnu pomoć: materijalno obezbjeđenje, tuđu njegu i ličnu invalidninu, prima 50,6 hiljada građana. Na Zavodu za zapošljavanje je 55,5 hiljada ljudi, a neprijavljenih koji su izgubili povjerenje u ovu ustanovu je barem još toliko. Imamo 64 hiljade penzionera (od ukupno 128.000, koliko ih ima) sa primanjima do prosječne penzije, koja iznosi 299 eura. Staračku od 102 eura prima 3.314 osoba – navela je Medojević.

Grubim zbrajanjem dolazimo do informacije da, kako napominje, oko 200.000 stanovnika Crne Gore živi u zoni siromaštva.

– Zanima li nekoga od ljudi koje mi građani plaćamo da odlučuju u ime nas, od čega će živjeti u starosti digogodišnji nezaposleni. U Crnoj Gori se još uvijek ne pominje socijalna penzija – dodala je ona.

Prema podacima državnog zavoda za statistiku MONSTAT linija rizika od siromaštva u Crnoj Gori za četvoročlanu porodicu iznosila je 410 eura na mjesečnom nivou. Medojović napominje da bi Socijalno odgovorna država kakva je Crna Gora po Ustavu, morala pomoći svima koji žive bez prihoda ili je on manji od 410 eura .

– Pomoć bi morala bila u hrani i higijenskim sredstvima npr. preko socijalnih bonova ili socijalnih prodavnica. Problem nedostatka novca za plaćanje ogrijeva ili struje bi se nadoknadila energetskim bonovima. Iz ove kategorije ugroženih bi se takođe morala nadoknaditi stanarina ili bi ih država smjestila u socijalne stanove. Ljudima koji žive u nemaštini bi omogućila besplatne lijekove, sve koje su im po mišljenju ljekara potrebne – objasnila je Medojević.

Kao primjer navela je Švedsku gdje je prosječna plata par hiljada eura, dodajući da ta zemlja ne dozvoljava da njeni građani u godini dana plate više od 200 eura za ljekove prepisane na recept.

Takođe, Medojević kaže da je smanjenje PDV-a na najosnovnije namirnice pohvalno, ali napominje da će ga, ukoliko ono dođe u prodavnice u vidu smanjenja cijena, jednakokoristiti bogati i siromašni, „s tim što će bogati kupiti šta i koliko žele a siromašni kad i koliko mogu- ako uopšte mogu“.

– Dosta je prebacivanja odgovornosti na osiromašene građane za liječenja bolesnih i hranjenje gladnih – zaključila je Medojević.