Piše: Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera Demokratskog fronta

Hitler je došao na vlast u Njemačkoj, upravo na socijalnoj demagogiji, optužujući Jevreje kao bankare i vlasnike medija da su krivi za siromaštvo i bijedu nakon poraza u Prvom svjetskom ratu. Kad su ga Njemci izabrali na izborima, bilo je već kasno. 90 godina kasnije još se nijesu oporavili”

Kao mladi čovjek, 1990 upozoravao je narod na opasnosti i rizike omamljujućih nacionalističkih poziva na rat.

Bio sam u pravu i u teškoj manjini. Ogromna većina je htjela rat. Kao što je mladi komunistički funkcioner Milo Đukanović tada gromopucateljski prijetio Hrvatima :“Da jednom za vazda raskrstimo sa njima!”. Poslije se izvinjavao i ljubio noge Hrvatskim političkim prvacima.

Kao već afirmisani stručnjak za demokratsku tranziciju i reforme, upozorovao sam moju SDP, 1998. godine da ni po koju cijenu ne smijemo prihvatiti neoliberalni model reformi koje je tada promovisao Veselin Napoleonov Vukotić jer će to dovesti do neviđenje pljačke nacionalne imovine, uništenja privrede, strukturne korupcije, kriminalizacije države i strukturnog siromaštva i bijede.

Funkcioneri SDP , Žarko Rakčević, Ramo Bralić i družina su samo ispred sebe vidjeli ogromne mogućnosti da sa pozicija Vlasti postanu milioneri.

I postali su. Crna Gora je postala privatna država braće Đukanović. Opet sam bio u pravu. I u teškoj manjini. Znali su da sam u pravu, ali je ljubav prema vlasti koja donosi milione prevagnula. Danas, 2022. Crna Gora je suočena sa najopasnijom prijetnjom. Socijalnom demagogijom i populizmom. Opasnije od ratova 90-ih. Opasnije od Vesovog neoliberalnog fašizma.

Socijalni populizam i demagogija će, slomiti državu Crnu Goru. Umjesto programa ozdravljenja javnih finansija, strukturnih reformi, štednje i investicija u proizvodnju i izvoz, nekome je palo na pamet da gladnom i siromašnom narodu ponudi novac koji nije zarađen.

Mozda i najveći Rus 20. vijeka Aleksandar Solženjicin, u svom djelu “Rusija u provaliji” kaže: “Porušenu fabriku možeš obnoviti, ali čoveka koji je upoznao ukus nezarađene rublje, nikada nećeš popraviti.”

Tri velike istorijske zablude za 30 godina, ne bi izdržali ni mnogo veći i ozbiljniji narodi od Crnogorskog. Velika Njemačka je pala pod naletom socijalne demagogije i populizma, a malena Crna Gora, bez demokratske tradicije i elite, bila je laka žrtva svakog populizma koji je preko nje prešao: ratnog agresivnog nacionalizma, neoliberalnog bankarskog fašizma i sada socijalnog populizma – Ne treba raditi, samo treba trošiti!

Jedna od mnogih “failed state” – promašenih, neuspješnih država”,

Država je najveći civilizacijski domet neke zajednice.

Dokaz da neki njeni pripadnici mogu živjeti u miru, organizovano, pristojno, poštovati pravila, zajednički se braniti od neprijatelja, jedni drugima pomagati, biti solidarni i empatični, stvarati bogatstva, pomagati slabima, graditi zemlju, čuvati lično i nacionalno dostojanstvo. Države nastaju i nestaju. Nacije nastaju i nestaju. To nije nikava datost niti obavezan poredak stvari. Za državu se bori. I država se čuva. Jedna generacija bi trebalo da je ostavi svojim potomcima makar malo bolju, bogatiju, sređeniju nego što su je dobili od svojih predaka.

U posljednjih 30 godina ova generacija uspjela sve da upropasti.

Tri puta. Na svakoj istorijskoj rakrsnici mi smo promašili. Umjesto demokratske tranzicije i mirne disolucije komunističke SFRJ, mi smo izabrali nacionalizam i rat.

Umjesto države blagostanja mi smo izabrali neoliberalni korporativni fašizam.

Umjesto ozbiljnog programa oporavka i ozdravljenja države i privrede, mi smo izabrali socijalnu demagogiju i populizam.

Istorija je surova. Rijetko jednoj generaciji daje više šansi i popravnih ispita. Mi smo dobili tri šanse i svaki put smo izabrali pogrešno. Nije do istorije. Do nas je! Nije istorija kriva. Mi smo. Ne zaslužujemo slobodu. Ne zaslužujemo demokratiju. Ne zaslužujemo pravdu. Ne zaslužujemo ekonomiju koja funkcioniše normalno.

Politicka , društvena, preduzetnička, duhovna, kulturna elita je, nakon poraza DPS-a na izborima 30.08.2020.godine, pokazala da, jednostavno ne želi, i pad Đukanovićevog korumpiranog režima.

Pao je DPS, ali ne i bolesni režim. Sistem je preživio. Opšti nedostatak političke volje za radikalne reforme, je logična posljedica nedostatka istorijske svijesti i odgovornosti elite.

Elita je ta koja kreira procese, donosi odluke, na osnovu sopstvenog odnosa prema temeljnim vrijednostima na kojima treba da počiva jedna zajednica. Građani, birači, narod nijesu u stanju da artikulišu modele društvenog uređenja i kreiraju pozitivne vizije budućnosti. To je zadatak obrazovane, politički pismene, istorijski odgovorne elite društva. Narod se, o tim pozitivnim vizijama budućnosti, određuje na fer i slobodnim izborima.

Ne možete, vi od naroda očekivati da on kreira model tranzicije, budžetsku, monetarnu, fiskalnu politiku, modele ekonomoskog razvoja, strategije energetike, regionalnog razvoja.

Ne može narod da definiše i kreira javne politike. Posebno ne, kada se društvo nalazi u stanju truleži i raspadanja, kakvo je crnogorsko, poslije 30 godina perverzne tranzicije pod upravom Đukanovića i DPS-a.

Plan za ekonomsku, institucionalnu, političku i socijalnu obnovu zemlje mora da pripremi elita i da ga ponudi narodu na odlucivanje.

Poslije 30 godina orgijanja, epske pljačke, uništenja privrede, privatizacije institucija, kriminalizacije države, taj plan ne može biti jednostavan, bezbolan i bezopasan.

Naprotiv. Ali se mora sporovesti, jer je pacijent zvani demokratska Crna Gora na samrti. Na aparatima. izbor je težak. Radikalna operacija, amputacije, rezovi, vađenje organa, transplantacije ili smrt. Nažalost, aktuelna vladajuća elita je izabrala narkotike.

Socijalni populizam i demagogiju. Ako već pacijent umire, a mi nećemo ili ne znamo da ga operišemo i spasimo mu život, dajte mu onda samo anesteziju, malo gasa za smijanje, neka makar uživa u iluziji o zdravlju. Dok traje.

Nakon nacionalističkog ratno-huškačkog ludila 90-ih, neoliberalnog korporativnog bankarskog fašizma 2000-ih, kolac u kovčeg demokratske, normalne i ekonomski održive Crne Gore zabila je ova vlast prihvatajući najopasniju od svih ideologija – Socijalnu demagogiju i populizam.

Crna Gora je, nažalost, pokazala da je najveći reformista Evrope Vaclav Klaus bio u pravu kad mi je rekao da je nemoguće primjeniti sjajni češki model tranzicije u Crnoj Gori, jer u njoj ne žive Česi.

Ja sam posvetio 30 godina borbi za demokratsku, slobodnu, pravnu i pavednu državu Crnu Goru, sa stabilnim institucijama i ekonomijom koja funkcioniše normalno. Nijesam uspio. Zato što u Crnoj Gori živi narod koji ima elitu koja ne dijeli sa mnom iste vrijednosti. Naš narod ne želi uređenu državu u kojoj je sila zakona jača od zakona sile i u kojoj su svi građani jednaki pred zakonom. Sve ove godine sam bio ubjeđen da je ključni problem našeg propadanja i zaostajanja, jedan korumpirani i kriminalni režim koji sprječava neophodne reforme. Sada vidim da to nije bilo tačno.

I nova vlast pokazuje isti otpor prema nužnim strukturnim i radikalnim reformama.

Problem je, dakle, naš mentalni model, kulturni obrazac, mentalitet našeg naroda. Narod ne želi promjene. Elita ne želi da vodi narod. Elita želi da slatkim lažima uspava narod, da bi ga lakše pljačkala. A kad se narod probudi iz anestezije, para nema, elita pobjegla u Luksemburg i Ženevu. Eventualno Dubai. Singapur.

Nema veze, bilo je lijepo dok je dejstvo narkotika trajalo. Mi smo se zaduživali i trošili. Što bi rekla moja braća Zećani : “Jelji, pilji, duvanjili, smijalji se, ljeljek živi”. Neka druga Vlada će morati da vraća dug, otpušta ljude, smanjuje plate i penzije, dijeli bonove za hranu, plijeni kuće i stanove dužnicima. Rika će da se čini. Samo relaksirano. Jeste i biće!“Tako nam je jer smo mi takvi”, kako mudro reče ekspert Krive Vlade za evropske integracije.