Izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović kazala je povodom slučaja uznemiravanja djevojčica u podgoričkom naselju Blok VI da se ovakve situacije stalno ponavljaju, da se izbjegava primjena krivičnog zakonika, te da se ovakva djela ne kvalifikuju uopšte kao krivična djela, već se osobe kažnjavaju ili sa hiljadu eura ili dva mjeseca zatvora. 

„I pored izmijenjenog Krivičnog zakonika kada se ovako nešto desi postupa se po zakonima o prekršajima odnosno u ovom konkretnom slučaju zakon koji se odnosi na javni red i mir, tako se izbjegava primjena krivičnog zakonika, jer se takva djela ne kvalifikuju uopšte kao krivična djela, i onda se osobe kažnjavaju ili sa hiljadu eura ili dva mjeseca zatvora. To je glavna problematika, u samom prepoznavanju ovih djela i na to smo više puta ukazivali i za očekivati je da takvi počinioci opet urade ista djela“, istakla je Mihailović za portal RTCG..

Poručuje da država na ovakav način šalje poruku da očigledno neko može da se ponaša na ovakav način i da prođe nekažnjeno.

„Iako se ističe da je prioritet bezbjednost djece, još jednom je pokazano da nam to nije važno i da smo mnogo spori u promjenama koja trebaju da se dese da bi mogli da kažemo da su djeca zaštićena“, istakla je ona. 

Naglašava da kada bi primjenjivali postojeće propise i kada bi imali priliku da budu primjenjeni, onda bi moglo da se kaže da su dobri. Međutim, kako dodaje, uvijek treba unaprijeđivati i pooštravati kaznenu politiku, posebno zbog toga što se radi o djeci.

„Mi smo u paradoksalnoj situaciji kada govorimo o kaznenoj politici, kada govorimo konkretno o krivičnim djelima, dakle ne o ovima koja su se kvalifikovala ovih dana, već ukoliko govorimo o krivičnim djelima, paradoksalna je situacija da je krivični zakonik prošle godine izmijenjen u ovom dijelu koji se odnosi na zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja djece odnosno maloljetnika, međutim prošlo je više oko godinu i po a taj se zakon, odnosno njegove nove odredbe, ne primjenjuju jer nema podzakonskih akata koje je Ministarstvo pravde trebalo da definiše, a i dalje nemamo registar i od Ministrstva ne možemo da dobijemo nikakvu informaciju“, tvrdi Mihailović. 

Mihailović ističe i da je takođe nepoznato šta se dešava, kao i da li se primjenjuju odredbe, koje bi se mogle primijeniti i na ovu već pomenutu situaciju, u slučaju da se postupalo po krivičnom zakoniku, da osobe koje su osuđivane za djela koja su protiv polne slobode maloljetnika, ne mogu da se kreću nigdje gdje borave djeca, niti da budu zaposlene negdje gdje se radi sa djecom, i da im se na taj način ograničava kretanje, odnosno uopšte da budu blizu djece.

„S druge strane ne bi smjeli po važećem krivičnom zakoniku ni da se zapošljavaju tamo gdje su djeca i poslodavci su u obavezi da provjeravaju da li su osobe u registru. Međutim, kao što sam već pomenula, da mi znamo tog registra nema“, istakla je ona. 

Mihailović je kazala da su roditelji rekli da su dobili informaciju od policije da je ista osoba radila slične stvari u blizini škole na Starom aerodromu, te da to sigurno negdje pokazuju da djeca nijesu dovoljno bezjedna u našoj zemlji i da bi ovo trebalo da bude alarm za sve nas da počnemo da primjenjujemo zakone koje imamo.

„Moramo da imamo mnogo više senzibiliteta za ova krivična djela jer je očigledno da tu ima dovoljno prostora da se mijenja i samo kvalifikovanje djela, a kasnije i kažnjavanje kada govorimo o sudovima“, poručuje Mihailović.

Ona je kazala da su iz Udruženja Roditelji nakon ovog događaja u Bloku VI pisali Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

„Mi smo uputili pismo ODT-u da pitamo najiskrenije bez ikakve ironije i sarkazma, želeći da dođemo do informacije da nam objasne, prvoshodno roditeljima, na koji način neko treba da ugrozi bezbjednost djece i da ih seksualno uznemirava, da bi se to prepoznalo kao krivično djelo i da bi taj neko odgovarao adekvatno. Dakle šta je to šta treba da im uradi da bi se zaključilo da je ta osoba opasna i da ugrožava prava i bezbjednost naše djece“, kazala je Mihailović.

S druge strane, poručuje Mihailović, ovaj događaj navodi da se pitamo da li se stvarno misli da se ovakvim postupanjima i ovakvim načinom reakcije vodi računa o interesima djece i postpuanjima prema pravima djece.