Dejan Mijović, ekonomski analitičar i bivši član odbora direktora EPCG, u razgovoru za Monitor je istakao da Crna Gora umjesto tranzicije prema čistoj energiji ide ka kolapsu.

– Naš je problem što čekamo i nikako da izvršimo tu tranziciju iz uglja. A obavezali smo se na to kada smo potpisali Pariski sporazum, članstvom u Energetskoj zajednici i željom da postanemo članica EU. Međutim, ništa na tome ne radimo. Potpisujemo, a nastavljamo da radimo po starom –  upozorava Mijović.

On podsjeća da se još 2015. godine, Pariskim sporazumom, jasno utvrdilo da treba ubrzati izlazak iz uglja kao najvećeg zagađivača.

– Kako da se izvrši taj proces, šta to znači za Pljevlja, šta znači za Crnu Goru, u šta treba ulagati, kako otvoriti nova radna mjesta za ona koja će biti izgubljena zbog neumitnog zatvaranja, ne samo TE nego i Rudnika uglja –  dodaje Mijović.

Na pitanje da li je moglo biti očekivano da rekonstrukcija Termoelektrane dovede do povećanog zagađenja, Mijović kaže da je problem u načinu realizacije.

– Kao u gotovo svakom projektu kod nas prvo se zaključuju ugovori, počinje gradnja, a zatim se prave idejni, detaljni i glavni projekti. Što po pravilu izaziva kašnjenja, greške i promašaje. Ovdje se sve to desilo na najgori mogući način. Po svjedočenjima insajdera, radili su nestručni ljudi bez iskustva – objašnjava on.

Mijović dodaje da je izabrano tehnološko rješenje bilo neadekvatno.

– Zatim je izvršena revizija tog rješenja, pa zamijenjeno pogrešnim jer je uveden sistem za denitrifikaciju koji neće moći da smanji emisije azotnih oksida do nivoa potrebnog da se zadovolje evropski standardi. To znači da, po zakonu Crne Gore koji je usklađen sa evropskim, TE ne ispunjava uslove za dozvolu za rad – precizira.

Ekološka rekonstrukcija, prema njegovim riječima, također nije zadovoljila evropske standarde u pogledu energetske efikasnosti. EPCG tvrdi da će nakon rekonstrukcije imati oko 34 odsto energetske efikasnosti, dok je evropski minimum 36,5 odsto.

– Možda izgleda mala razlika, ali to je značajan parametar – navodi Mijović.

Što se tiče dozvole za rad, Termoelektrana je još 2020. godine potrošila dozvoljenih 20.000 sati rada i nije rekonstruisana, pa je već pet godina u nelegalnom statusu. Dobila je privremenu dozvolu domaće Agencije za zaštitu životne sredine, ali u izvještajima EU piše da rekonstrukcija neće riješiti problem i da Crna Gora mora ubrzati napore da zatvori TE. Evropska energetska zajednica pokrenula je spor još 2021. godine, koji traje četiri godine. Kad se zaključak pretoči u pravosnažnu odluku, TE mora ili da se uskladi sa standardima novih elektrana ili da se zatvori, u protivnom slijede sankcije, uključujući suspenziju Crne Gore iz članstva Energetske zajednice i potencijalne tužbe.

Mijović upozorava da TE emituje oko polovine svih gasova CO2 u Crnoj Gori, a država se obavezala da do 2030. smanji emisije za 55 odsto.

– TE mora ili da se zatvori ili da bitno smanji rad da bi zadovoljila taj cilj. Čak i da dobije dozvolu, morala bi da radi sa manjim kapacitetom, što dovodi u pitanje isplativost – kaže Mijović. On podsjeća i na nametnute penale od naredne godine, procijenjene na 80 eura po megavatu izvezene električne energije, što dodatno čini proizvodnju TE nekonkurentnom.

Slučaj 15/21, pokrenut od sekretarijata Energetske zajednice, pokazuje da je Crna Gora prekršila ugovor o osnivanju Zajednice i EU direktive u vezi sa radom TE. Konačna odluka očekuje se u narednih mjesec-dva, a nakon toga bi Crna Gora imala oko pola godine da ispravi stanje.

– Za pola godine Crna Gora treba da dokaže da TE posluje po standardima novih elektrana, što bi Agencija mogla potvrditi integrisanom dozvolom –  pojašnjava Mijović.

Prema njegovim riječima, EPCG je najavila probni rad do juna i dostavljanje podataka o emisijama Agenciji.

– Ovu zimu ćemo preživjeti sa TE, a ako EU bude blagonaklona i sledeću zimu. Ali to je vrh procesa – Crna Gora ne može beskonačno odlagati odluku o suspenziji iz Energetske zajednice. Jedini izlaz je zatvaranje TE ili svedeni rad na minimalnih 1500 sati – kaže Mijović.

On je kritikovao čelnike EPCG i državu zbog odlaganja rješenja i pogrešnih odluka.

– Nova garnitura u EPCG je znala za nedostatke koje su naslijedili. Produžili su loš ugovor iz 2021. iako su znali da ima krupne nedostatke. Danas ćemo zbog toga platiti štetu od 300 miliona eura ili više. Postojeća šteta je već 200 miliona, a pitanje je koliko ćemo još godina uvoziti struju – ističe.

Mijović podsjeća i na prethodne pokušaje gradnje i rekonstrukcije, koje su kasnile ili urađene pogrešno. Tenderi su dodijeljeni izvođačima poput kineske kompanije, Bemaxa i Solara, a produženje ugovora označava nesavjesno poslovno postupanje, moguće i korupciju, što bi trebalo da ispita Specijalno državno tužilaštvo.

On kritikuje i pravdanje da je TE u javnom interesu.

– To je nezakonito i nije u duhu Energetske zajednice. EPCG mora da se ponaša kao poslovni subjekt, rekonstruiše se po pravilima tržišta, inače krši konkurenciju i može biti tužena od građana i susjeda zbog zagađenja i prekograničnih emisija – upozorava.

Na kraju, Mijović ističe da je rješenje za tranziciju postojalo: izgradnja tehnološki naprednih elektrana na biomasu, kombinacija solarne i vjetroenergije sa baterijama i traženje podrške EU za pravednu tranziciju.

– Umjesto tranzicije, mi ćemo imati kolaps. Građani Pljevalja su žrtve interesa energetskog lobija i moraju prvo njih prozvati na odgovornost –  zaključuje Mijović.