Putujući po svijetu i upoznajući drugačije kulture, običaje, jezike, čovjek gradi i upoznaje sebe. Život u nekom dalekom svijetu, sasvim različitom od našeg, daje nam priliku da sebe i ono iz čega smo ponikli preispitamo i sagledamo iz potpuno novog ugla. Nova iskustva i znanja nadgrađuju nas, razvijaju samopouzdanje, ali u nama i utvrđuju ono urođeno, duboko utkano u naše biće. To potvrđuje primjer Pljevljaka Milojka Spajića, tridesetdvogodišnjeg magistra finansijskog inženjeringa koji već deset godina gradi blistavu karijeru u inostranstvu. Rad u globalnim kompanijama i život u svjetskim metropolama iz njega nije izbrisao ono što je o sebi naučio kao dječak – svoju tradiciju, kulturu i vjeru. Govoreći o povratku u domovinu Milojko se poziva na riječi kneza Lazara “Ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika sila mi prijeti, nego koliku svetinju branim”.

– Postojalo je više razloga za moj povratak u Crnu Goru, ali glavni je bio donošenje spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. To je vrh ledenog brijega i samo pokazuje koliko su u našem sistemu nagomilani problemi. Dok se stanje ne popravi neću mrdati odavde – iskren je Milojko, član savjetničkog tima prof. dr Zdravka Krivokapića, koji je u izbornoj kampanji kao nestranačka ličnost podržao narodnu koaliciju „Za budućnost Crne Gore“.
Ističe da njegov anganžman nije iz koristi, te da ne planira dalje da se bavi politikom, već smatra da je njegova dužnost da pomogne da se učinjena nepravda ispravi. S obzirom da je u karijeri napredovao veoma brzo, radio na visokim pozicijama i da je poslednje četiri godine bio partner Venture Capital fonda u Singapuru, kaže da je ekonomski motiv za pružanje podrške političkim partijama u njegovom slučaju isključen.

Nakon pljevaljske gimnazije, Milojko je studije Ekonometrike završio na Osaka Univerzitetu, kao stipendista japanske vlade, a u okviru razmjene studirao je i na najboljem kineskom tehničkom univerzitetu Tsinghua. Zvanje magistra stekao je, takođe kao stipendista, u Francuskoj na HEC Paris, koji je po Financial Timesu broj jedan škola u Evropi. Nakon toga radio je u SAD na Wall Street-u, u Parizu, u Tokiju, a iz globalne bankarske grupacije Goldman Saks, koja se bavi investicionim bankarstvom, u Singapuru Milojko je došao ovog ljeta u domovinu spreman da svojim znanjem i iskustvom doprinese oporavku privrede. Pored srpskog govori i pet svjetskih jezika.

Nakon 10 godina radnog staža u oblasti ekonometrike – inženjerskog načina gledanja ekonomije, koji je sticao u velikim svjetskim kompanijama, Milojko ističe da je vladavina prava navjeći problem ekonomske stagnacije i uzrok mnogih drugih društvenih anomalija.

–Vladavina prava je alfa i omega, osnov svakog boljitka u državi, a naročito ekonomskog.

Ne može se pričati o zdravoj ekonomiji, o daljem napretku i investicijama sve dok se u Crnoj Gori ne učvrsti vladavina prava da bude jaka kao kamen. Za oporavak našeg društva je neophodna meritokratija, odnosno vrednovanje i pozicioniranje ljudi na osnovu znanja, ličnih zasluga, talenta i inteligencije, ili što bi naš narod rekao “ni po babu ni po stričevima”. Mora se uspostaviti sistem u kome svako ko se nalazi na pozicijama od javnog interesa te pozicije mora da zasluži i da prođe kroz proces takmičenja u kome će se pokazati kao najbolji. Kod nas se misli da ako svom djetetu „završimo“ fakultet ili „nađemo“ posao da smo mu učinili uslugu. A tim mladim ljudima, koji su škole i fakultete završili „preko veze“, zaposlili se „preko veze“, imaju unaprijed novac koji nisu sami zaradili, učinjena je medveđa usluga. Oni se nisu trudili sami da dođu do tih stvari, nisu se mučili, preskočili su čitav jedan proces takmičenja koji oblikuje čovjeka i pravi ga čovjekom. To su kockice samopouzdanja koje se slažu kada čovjek pobijedi u fer takmičenju. I takvi ljudi koji kroz takav proces prolaze trebaju našem društvu – kaže Milojko, koji ističe da širom svijeta ima mnogo prijatelja iz našeg kraja koji su na visokim pozicijama, ali ne planiraju da se ikada vrate jer nemaju povjerenja u naš sistem.

Govoreći o onome što bi trebalo promijeniti u našoj zemlji Milojko je poredi sa Singapurom, koji je, kako kaže, primjer ekonomskog modela kako kao mala država trebamo da se razvijamo.

– Singapur je u skorijoj prošlosti bio ledina, ostrvo na kome ništa nije postojalo. Pričali su mi ljudi koji su se tu 60ih i 70ih godina našla djeca najsiromašnijih i najneobrazovanijih Kineza. Danas je Singapur na trećem mjestu u svijetu po dohotku po stanovniku, koji uvozi vodu i struju, a do toga se došlo iskuljučivo zbog vladavine prava, velikog rada i razvoja visokih tehologija. Broj jedan je u svijetu što se tiče antikorupcije, tamo o korupciji nema ni pomisli, propisane su veoma oštre kazne za slučajeve korupcije. Na oko 720 kilometara kvadratnih, kolika je površina Singapura, živi pet i po miliona stanovnika i nije im nikakav problem da žive na tako maloj površini jer je sve savršeno planski uređeno. U Singapuru su razvijene visoke tehnologije, iako je i turistička zemlja u BDP turizam učestvuje svega 2,5 posto, najveće je središte u Aziji za dolijetanje i slijetanje aviona – ističe Spajić.

Milojko kaže da Crna Gora ima mnogo potencijala, ali da se oni ne koriste onako kako bi trebalo, već zloupotrebljavaju za ličnu korist privilegovanih. Prema njegovim riječima za zemlju nema napretka i boljitka dok god je privreda u ogromnoj mjeri zavisna od stranog novca, što je pokazala i novonsastala situacija sa pandemijom koronavirusa.

– Trideset godina nije učinjeno ništa na tome da ne zavisimo od stranog kapitala, Crna Gora je kao “heroinski zavisnik” stranog novca – novca od turizma, prodaje resursa i naših ljudi koji rade u inostranstvu. Bacili smo sve karte na turizam, pa je 25 i više BDP-a od turizma, to je bolesna privreda koja je zavisna. Ne mogu se zauvijek slati naši ljudi u inostranstvo i računati na njihov novac, jer će se jednog dana ti ljudi odroditi i taj novac se neće vraćati u Crnu Goru. Problem je i uvoz, imamo ogroman potencijal za vlastitu proizvodnju, prije svega u poljoprivredi. Treba da postoji zdrava konkurencija, a ne da su beneficirani oni koji uvoze, a naši nemaju gdje svoje da prodaju – priča Milojko, i dodaje da je neophodno stvoriti dobre uslove koji će privući provjerene strane investitore, ali prije svega doći do pametnog novca. Milojko ističe da nijedan investitor neće vjerovati u državu koja jednoj instituciji kao što je Srpska pravoslavna crkva, koja postoji osam vjekova i kojoj vjeruje najviše građana Crne Gore, mijenjanjem zakona vlast pokušava da da oduzme imovinu.

Milojko je zahvalan roditeljima od kojih je tokom školovanja imao najveću podršku i koji su uvijek vjerovali u njega, pa čak i onda kada im se činilo da je previše škola i različitih država u kojima je živio. Svim mladim sugrađanima savjetuje da rade na sebi, da uče, da se usavršavaju, pa i da odu odavde da steknu neka nova iskustva sa kojima će se vratiti i sa kojima će moći da pomognu svojoj zemlji.