Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije služio jer jutros liturgiju u Cetinjskom manastiru na Malu Gospojinu, poručujući vjernicima da i kada su teška vremena treba se hrabriti. 

– Mi se hrabrimo samo za dobro, da činimo dobro, da ljubimo i prijatelje i neprijatelje, i da trpimo braću jer je bogougodno, te da u onima koji su protiv nas ima mnogo dobra, kojega ni oni sami nijesu svjesni. Jer su oni naša braća, i mi nikada ne mislimo da smo bolji od njih. Zajednički je problem i zajednička slabost što imamo neprijateljstva među sobom pa treba da se potrudimo, da damo sve od sebe, a onda će i Bog pomoći. Mi hrišćani kada se saberemo u crkvu, mi smo kao jedno biće, kao jedan organizam, kao jedno tijelo i jedna duša, i kad se molimo, kada zajednički Bogu molitve svoje uznosimo, osjećamo to čudesno, božansko jedinstvo koje nas uzdiže iznad naših slabosti. A Presveta Bogorodica, kao naša zastupnica, kao Majka svih nas, kao Majke cijele Crkve, Ona nas sve zastupa, i naše molitve uznosi pred presto Sina svojega, koji nam izliva svoju blagodat i utjehu, i mir i radost, i daje nam snage da idemo dalje, osnažuje nas i neprestano nas uzdiže i oživotvorava- istakao je mitropolit. 

Podsjetio je da Cetinje i Cetinjski manastir proslavljaju Malu Gospojinu. 

– I Vlaška crkva koja je prva podignuta ovdje, a podigli su je doseljenici sa Zlatibora, međutim, to su njihovi potomci zaboravili, ali dobro sjetiće se. A onda gospodar Crne Gore Ivan Crnojević, takođe je bio od Boga nadahnut, da svoju zadužbinu posveti rođenju Presvete Bogorodice. I ovo slavlje je bilo opšte slavlje svih koji žive u ovom podlovćenskom docu od davnina – besjedio je vladika.

Podsjetio je da Cetinje vjekovima proslavljalo rođenje Presvete Bogorodice, te da i danas mnoge porodice slave ovaj veliki praznik kao krsno svoje ime ili prislužbu. 

– Taj praznik koji je vjekovima tako slavljen, pripremio je Crnogorce za najveću proslavu Božića, u vrijeme Vladike Danila, jer su taj Božić dočekali u slobodi, što je i  bio motiv za Gorski vijenac, jer motiv za poeziju ne može biti bilo šta, nego je najčešće vjera i sloboda, i čast, i obraz, i svetinja, i bratska ljubav, i toržestvo, i pobjeda pravoslavlja- zaključio je mitropolit.