Za deset prethodnih godina prosječna zarada u Crnoj Gori porasla je sa 479 eura u 2010. na 524 eura u prošloj godini. To je rast od 9,3 odsto, dok je istovremeno inflacija iznosila 16 odsto, što znači da je vrijednost prosječne zarade za deset godina prethodne vlasti realno manja za 6,7 odsto, prema zvaničnim podacima Uprave za statistiku Monstat.

Predsjednik nove Vlade Zdravko Krivokapić je prije deset dana govoreći na Biznis forumu u Bijelom Polju kazao da uz jasnu viziju budućnosti razvoja Crne Gore, prosječna plata 2025. godine može biti oko hiljadu eura, što bi bio rast od 89 odsto u odnosu na prosječnu zaradu iz juna ove godine od 530 eura.

”Prije nekoliko nedjelja smo računali da će biti tako, ako se ostvari samo 50 odsto od onoga što smo zacrtali. Ako građanin ne osjeti boljitak onda nema ni demokratije, nema ni građanske Crne Gore, ni ekološke, niti ekonomske. Jedino ekonomskim razvojem možemo da pobijedimo sve neprijatelje koji su se urotili protiv Crne Gore”, poručio je premijer, obećavajući povoljan ambijent za sve koji budu željeli da svoj kapital ulože u Crnu Goru, koja treba da bude “država svih nas, bez obzira na vjeru, naciju, prihode”…

Za rast prosječne plate na hiljadu eura za samo četiri godine matematički bi bile potrebne stope godišnjeg rasta od preko deset odsto, ogroman rast produktivnosti i profita firmi uz želju poslodavaca da taj uspjeh podijele sa radnicima, otvoranje na hiljade novih radnih mjesta u visokoprofitabilnim i dobro plaćenim djelatnostima, povećanje minimalne zarade na 500 eura, zaustavljenje prakse isplata zarada na ruke bez plaćanja poreza i doprinosa, značajno smanjenje dažbina na zarade…

Bez obzira što je Crna Gora u posljednjih deset godina imala formalno najveći ekonomski rast (BDP), to nije uticalo na standard građana mjeren rastom prosječne zarade. Istovremeno u Bosni i Hercegovini za ovih deset i po godina prosječna zarada povećana je sa 407 na 501 euro, uz rast od 23 odsto, a u Srbiji sa 328 na današnjih 551 što predstavlja rast od 68 odsto.

Ranija iskustva pokazuju da rast BDP nije garant povećanja zarada i boljeg života građana, već da je potreban rast produktivnosti i prelazak ekonomije na profitabilnije djelatnosti. Svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi u ugostiteljstvu i trgovini gdje je prosječna zarada sada 390 eura.

Crna Gora u regionu ima najveće dažbine na plate, jer jedina nema neoporezivi dio zarade. Uvođenje neoporezivog dijela zarade poslodavci traže godinama, ali je to odbijala bivša vlast navodeći da bi ta olakšica bila veliki teret za javne finansije, naručito opštinske kojima ide značajni dio od poreza na zaradu.

Povećanje minimalne zarade sa 222 na 250 eura predviđeno je od 1. oktobra, poslodavci su zauzvrat tražili smanjenje dažbina, odnosno uvođenje neoporezivog dijela zarade. Na primjer ukoliko bi neoporezivi dio zarade iznosio 200 eura, poslodavac bi na plaćanje poreza i prireza mogao uštediti 20 eura ili eventualno za toliko povećati platu radniku.

Ranije procjene sindikata su da ima oko 30 hiljada radnika koji rade na crno, odnosno za koje poslodavci ne plaćaju poreze i doprinose. Takođe postoje i procjene da značajan broj radnika od 77 hiljada onih koji su osigurani na iznos ispod 250 eura, na ruke mimo zvanične evidencije prima značajno veći iznos bez obračuna državnih dažbina. Kada bi se ove dvije pojave značajno suzbile boljim radom inspekcija u Upravom prihoda, državni prihodi mogli bi biti veći za oko 100 miliona godišnje. To bi moglo ostaviti prostor Vladi da dodatno smanji dažbine, a i poveća zarade zaposlenima u javnom sektoru što bi takođe matematički uticalo na rast prosječne zarade.

Crna Gora sada ima praktično uništenu privredu, što pokazuje podatak iz 2019. da je svega 16 odsto njenog uvoza pokriveno izvozom. U istoj godini je Bosna i Hercegovina imala 59 odsto uvoza pokrivenog sa izvozom, a Srbija čak 73 odsto. To govori da je Crnoj Gori potrebno obnavljanje mnogih sektora privrede, odnosno nove kompanije sa kvalitetnim proizvodima konkuretnim na EU tržištu.

Kada se sve uzme u obzir premijer je sebi zacrtao veoma visok cilj, koji će biti teško ostvariti.

Mali broj radnika sa visokim zaradama diže prosjek

Međunarodna organizacija rada (MOR) je prije dvije godine upozorila da nešto nije u redu sa crnogorskim obračunom prosječne zarade.

”Crna Gora ima najviši nivo plata na Zapadnom Balkanu. Prosječna zarada iznosi oko 54% plata u Austriji i veća je nego u Mađarskoj ili Bugarskoj. Međutim, distribucija zarada je veoma nejednaka jer Crna Gora ima najveću incidencu radnika sa malim zaradama na Zapadnom Balkanu”, naveo je MOR.

Ovo u prevodu znači da mali broj radnika sa vrlo visokim zaradama diže iznos crnogorske prosječne zarade, dok većina ima platu značajno manju od prosjeka.

Takođe, podaci Poreske uprave iz 2018. godine pokazuju da je tada čak 77 hiljada radnika ili 43 odsto od ukupnog broja zaposlenih zvanično imalo zarade manje od 250 eura, dok je istovremeno oko osam hiljada radnika imalo plate preko hiljadu eura.

Na dva zaposlena u privredi, jedan u javnom sektoru

Crna Gora je u junu imala 150 hiljada zaposlenih, od čega se oko 52 hiljade osnosi na javni sektor.

Odnosno na dva zaposlena u privredi, dođe jedan u državnoj upravi, što je neodrživ odnos. Prema procjenama koje koristi MMF trebalo bi da bude najmanje četvoro do petero zaposlenih u privredi na jednog u javnom sektoru.

Sada 100 hiljada zaposlenih koji pune budžet izdržavaju 52 hiljade zaposlenih u javnom sektoru, 130 hiljada penzionera, 50 hiljada nezaposlenih i oko 50 hiljada korisnika raznih vrsta socijalne pomoći.