Ekološki incident u rudniku ,,Šuplja stijena“ u Pljevljima kada se u rijeku Cehotinu izlio bazen jalovišta (ostaci rudnog mulja, tecnosti i hemikalija nakon flotacione ekstrakcije rude olova i cinka iz samljevene stijenske mase) površine oko cetiri hektara, jedan od najvecih, ako ne i najveci, koji se dogodio u Crnoj Gori, ali država nije reagovala na odgovarajući način – ocijenio je za Pobjedu profesor na Prirodno-matematickom fakultetu Univerziteta Crne Gore dr Danilo Mrdak.

Ekološki incident prijavili su 23. juna ribocuvari SRK ,,Lipljen“ koji gazduje ribolovnim vodama u Pljevljima. Iz Ministarstva energetike i rudarstva saopšteno je 10. jula da je do ekološkog incidenta došlo formiranjem kaverne (šupljine) u tlu flotacionog jalovišta, usljed više sile – iznenadne geološke pojave, najvjerovatnije zemljotresa, klizišta ili odrona.

Štura saopštenja

Dr Danilo Mrdak kaže da s obzirom na težinu incidenta javnost nije informisana niti pravovremeno niti na odgovarajući način.

– Iz medija sam saznao da je pukla debela PVC folija na dnu jalovišta (kako je rečeno usljed slijeganja terena) i da je kroz tu pukotinu otekla kompletna voda jalovišta sa sadržajem u podzemlje i da je kroz podzemlje, a preko izvora na obalama rijeke Ćehotine dospjela u ovu rijeku. Ako je to tačno, to znači da ćemo još dugo godina, pri svakoj većoj kiši, imati zamućene izvore u okolini rijeke Ćehotine u području nizvodno od Šula i da će tada već nataloženi materijal iz podzemlja dospijevati u ovu rijeku. Dobili smo štura administrativna saopštenja koja uglavnom ništa ne znače, a moralo je drugačije jer se radi o ugrožavanju kompletnog riječnog toka i potencijalnoj opasnosti po ljude jer u jalovini nema ništa ljekovito, naprotiv. Ćehotina je udaljena šest km vazdušnom linijom od jalovišta, u ovom dijelu toka prolazi kroz nenaseljeno i, što s prirode tiče, netaknuto područje pa je izgleda bilo po onoj narodnoj, daleko od očiju, daleko od srca. Ali je rijeka poslije samo 15-ak kilometara ispod lokaliteta Badanj ulazi u teritoriju BiH. A tamo, uzvodno od njenog ušća u Dirnu pa do granične linije sa Crnom Gorom, postoji nekoliko sela koja gravitiraju Ćehotini. Smatram da je nakon dobijanja informacije o ovom događaju morao biti formiran krizni tim sastavljen od eksperata koji bi stao pred medije (na čelu sa koordinatorom) i obavijestio javnost šta se dogodilo, koliko jalovine je dospjelo u Ćehotinu, na koji način je dospjela u rijeku. Zatim, što je urađeno nakon incidenta, koje su analize sprovedene, rezultate tih analiza i da li su u kontaktu sa susjednom državom kojoj je takođe pričinjena ekološka šteta, što će dalje preduzeti kako bi se kaznio zagađivač – vinovnik incidenta. Ništa od ovoga nije urađeno. Makar o tome nije bilo riječi u medijima preko kojih se mi građani informišemo – upozorava Mrdak.

Fizičko-hemijsku analizu vode nakon ekološkog incidenta je uradio Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI). Rezultati analize ukazuju na degradaciju kvaliteta površinske vode rijeke Ćehotine u zoni ušća izvora Badanj, a zbog velikog prisustva teških metala u vodi (olovo, cink), rastvorenih soli i suspendovanih čestica. U zaključku se kaže i da to hemijsko opterećenje predstavlja ozbiljan rizik po ekološki status rijeke, posebno u kontekstu potencijalnog negativnog uticaja na akvatične organizme (ribe, bentosne organizme), te da kontaminacija evidentno nije ograničena samo na lokalitet ušća izvora Badanj, već ima difuzni karakter i nastavlja da se širi nizvodno, što potvrđuju i analize uzorka sa lokacije Tatarovine (na granici sa BiH). Iz SRK ,,Lipljen“ su kritikovali izvještaj CETI-a. Tvrde da je nepotpun jer su uzeti samo uzorci površinskih voda te da je inspekcija trebalo da naloži i uzorkovanje vode i šljake iz jalovišta, monitoring sedimenta, bentosnih organizama i ihtiofaune iznad i ispod izvora Badanj.

Mrdak je saglasan da je trebalo uraditi monitoring riječnog sedimenta.

– Nijesam imao uvid u izvještaj CETI-ja, ali imam iskustva u radu u državnoj upravi i jedno znam, CETI je uradio ono što mu je naloženo i siguran sam da su rezultati analiza 100 posto ispravni. Ovdje mora da se razumije druga stvar, osoba ili komisija koja je naložila CETI-ju koje uzorke da uzmu i na kojim pozicijama, ona je odgovorna za informativnost dobijenih podataka. Kako je glavni talas zagađenja bio nekoliko dana prije nego je CETI-jev tim došao na Ćehotinu da uzorkuju vodu, za očekivati je da se u vodi neće detektovati većina hemikalija koje su prošle kroz eko-sistem i da će one koje se detektuju biti u manjim koncentracijama nego tokom nemilog događaja ili ubrzo nakon dospijevanja jalovine u rijeku. Prosto nevjerovatno je da nije rađen riječni sediment jer je upravo riječni sediment svojevrsna memorija riječnog eko-sistema u kojem su, da tako kažemo, upisani svi podaci o pređašnjim dešavanjima – kaže Mrdak.

On naglašava da ne treba krivicu, kako to često biva, svaliti na inspektore.

– Inspektori mogu biti pravne struke i oni su odgovorni za dosljednu primjenu određene zakonske regulative, te ne možemo od njih očekivati da su kadri da razumiju i dešavanja u eko-sistemu. Stoga, ponavljam morala je postojati centralizovana reakcija sa multidisciplinarnim timom koji bi precizno propisao šta je potrebno uraditi, a tada bi inspektori to proslijedili CETI-ju i mi danas ne bismo pričali o tome šta je moglo, moralo ili nije moglo ili moralo da se uradi. U narednom periodu očekujem ono što smo do sada vidjeli ,,100 puta“, a to je oglašavanje nenadležnosti, prebacivanje nadležnosti i kako niko nije kriv nego eto zakon, nije se imalo novca, procedure… Sve to nije istina već predstavlja infantilni krizni menadžment. Kad se nešto hoće uvijek postoji način, a kad se neće, onda se nađu smiješni izgovori – kaže Mrdak.

Mjedenički potok

Izlivanje bazena jalovišta nije prvi slučaj zagađenja Ćehotine rudničkim vodama. Na to ukazuje stanje iznad i nizvodno od Mjedeničkog potoka koji se nalazi u blizini rudarskog naselja Šula, u nenaseljenom dijelu, a u kome se periodično, pojavljuju kisjele vode koje su uništile živi svijet u njemu.

– Iznad ovog potoka rijeka je puna ribe i sa normalnim i raznovrsnim naseljem na riječnom dnu, a onda nizvodno od njega živog svijeta samo u tragovima, a ovo naročito ako se uporedi sa stanjem uzvodno. Pretpostavljam da će ovaj posljednji ekološki incident dodatno ugroziti i ono malo što je preživljavalo nizvodno od Mjedeničkog potoka. Ako je došlo do pomora, usljed malog broj jedinki u ovom dijelu rijeke, njih je teško detektovati i dokazati jer je stanje i prije ovog incidenta bilo vrlo loše. Drugim riječima, u dijelu toka nizvodno od Mjedeničkog potoka ima malo tog da ugine usljed dugogodišnjeg uništavanja rijeke Ćehotine i njenog živog svijeta rudničkim vodama – navodi Mrdak.

Ekološki incident ima karakter prekograničnog jer se Ćehotina uliva u Drinu. Zavod za javno zdravstvo Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i JKP ,,6. mart“ iz Goražda preporučili građanima da budu oprezni prilikom korišćenja vode iz rijeke Drine. Saopštili su da urađene analize uzoraka vode ne pokazuju odstupanja od propisanih vrijednosti, ali da se preventivne mjere i primjenjuju zbog potencijalnog zagađenja rijeke Drine teškim metalima.

Mrdak kaže kako se Crna Gora uporno ponaša kao neodgovoran komšija.

– Kada sam bio državni sekretar za ekologiju najteži momenti bili su kad nam na sastancima komšije pokažu što im stiže sa naše teritorije. Ovo je veća stvar od običnog komunalnog otpada i očekujem da će se, ako se to već nije dogodilo, predstavnici BiH obratiti našim nadležnima sa zahtjevom da ih informišu o ovom događaju, ukoliko mi kao strana koja je to izazvala nijesmo već sami uradili – kaže Mrdak.

Glasno ćutanje

Postupanje nakon ekološkog incidenta, ukazuje, kaže on na pokušaj zataškavanja.

– U slučaju da ovo nijesu prijavili ribočuvari o ovom događaju bi bili obaviješteni iz susjedne Foče. To da nijesu vidjeli da se smanjuje flotaciono jezero je priča za malu djecu. Nijesam istražni organ, ali je sigurno da je se ovo dogodilo prije 23. juna jer kada su došli na jalovište zatekli su ga praznog. Kako ono ima veliku zapreminu teško da je moglo sve da iscuri za samo jedno prijepodne ili jedan dan. Pravo je pitanje da li se tom činjenicom iko ozbiljno pozabavio – naglašava on.

Profesora Mrdaka iznenadilo je ,,glasno ćutanje“ građanskih aktivista i nevladinih organizacija povodom ovog ekološkog incidenta, a koji su organizovali proteste zbog, na primjer, sječe lipa u Pljevljima ili čempresa u Baru.

– Ne želeći da minimiziram taj slučaj, više se pričalo o desetak čempresa nego o ovoj, slobodno mogu reći, katastrofi. Ali to je po onoj, što ne vidim mene ne boli kao i situacija u kojoj smo se našli da se ekologijom bavi ko god hoće i onda imamo inflaciju ekoloških tema. Sve je katastrofa, uništavanje, a onda kao u onoj basni sa čobaninom koji je stalno vikao evo vuka, na kraju kad stvarno dođe vuk nikoga nije bilo briga da pomogne. Javnost je eutanazirana usljed toga što ne postoji gradiranje problema nego je sve jednako problematično i sada, kada se ovo dogodili, nikoga nije briga. Bude tu neko FB saopštenje, ali to je samo pranje savjesti i ništa drugo. Skoro mjesec niko ni riječi, svi se pravimo mrtvi iako je ovaj put stvarno došao pravi „vuk“. Iskreno, teško mogu da zamislim veću ekološku katastrofu od ove gdje su zagađene podzemne vode i rijeka Ćehotini i gdje imamo negativan prekogranični uticaj koji smo mi izazvali, međutim, niko ni riječi. Ovo gromoglasno ćutanje sa svih strane stvara čudan osjećaj, a u slučajnost ne vjerujem – ističe Mrdak.

Ministaratsvo energetike i rudarstva je privremeno, od 10. jula, obustavilo izvođenje rudarskih radova na odlaganju flotacione jalovine na određenim djelovima jalovišta u okviru rudnika. Pitali smo dr Mrdaka da li je ta mjera srazmjerna incidentu.

– Mislim da je to Ministarstvo posljednje koje je trebalo da reaguje i da je tu trebalo da bude reakcije drugih ministarstava, agencija i inspekcija. Da li je dovoljna, ne znam, ali znam da je šteta već pričinjena. Mislim da bi oni više trebalo da pregledaju dokumentaciju i studije koje su prethodile izgradnji ovog jalovišta i da se vidi kako je do ovoga došlo sa ciljem da se to u budućnosti spriječi. Odavno se ovakvo ponašanje ne toleriše više ni u Africi. Vratiću se na početak, onaj koji je koordinirao timom koji je (ako je uopšte) formiran nakon ovog događaja je najodgovorniji za to da li će se zagađivač adekvatno kazniti za ovaj zločin prema prirodi. Međutim, svega sam se nagledao pa i ovakvih stvari tako da se ne bih bio začuđen da se dogodi i takav scenario – navodi Mrdak.

Ljudsko pravo

Sagovornik Pobjede naglašava da primarno ljudsko prvo jeste pravo na zdravu životnu sredinu, a tek nakon njega dolaze sve druga pojedinačna i kolektivna prava.

– Šta će vam bilo šta od tih prava ako vam nije čist vazduh koji dišete, voda koju pijete i zemljište na kojem gajite biljke i životinje za svoju hranu. Stoga smatram da je transparentnost u ovim situacijama kao i pravovremeno obavještavanje javnosti prvi pokazatelj ozbiljnosti reakcije. Ako toga nema, onda nema potrebe da govorimo o bilo kakvoj ozbiljnosti – navodi Mrdak.

Ekološki inspektor u izvještaju nakon obavljenog nadzora je naveo da „Gradir Montenegro“ nije postupio u skladu s propisanim mjerama iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu, koje se odnose na slučaj incidenta na jalovištu. Zbog nepoštovanja tih mjera, podnesen je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a ekološka inspekcija je podnijela zahtjev Agenciji za zaštitu životne sredine za pokretanje postupka za naknadu štete.

Rudnik ,,Šuplja stijena“ posluje preko crnogorske kompanije ,,Gradir Montenegro“, koja ima koncesiju za kopanje rude, a vlasnik je poljska firma ,,ZGH Bolesav“.

Što je jalovina

– Kada se iskopa rudonosni sloj zemljišta odnosno stijene melje se do veličine praškastih čestica. Zatim se tako samljevena ruda miješa sa vodom i transportuje do flotacionog postrojenja u kojem se smješta u flotacione bazene, a u koje se dodaju razne hemikalije (ne znam kojim se konkretno hemijski proces koriste u „Šupljoj stijeni“), a koje izazivaju da se olovo i cink izdvajaju na površini ovih bazena kao pjena (proces flotacije). Ta pjena se sakuplja i suši i na taj način se dobija rudni koncentrat iz kojeg se dalje pravi olovo i cink i on je u najboljem slučaju tek nekoliko procenata od ukupne količine svega u flotacionim bazenima. Sve ostalo se pumpa i odlaže na jalovištima, dakle tečnost, reaktivni ostaci rude kao i sve hemikalije su sastavni dio jalovine. E, ta jalovina je dospjela u rijeku Ćehotinu – objašnjava dr Mrdak proces nastanka jalovine.