Poslanici mogu predložiti smanjenje makar dijela izdataka za beneficije i te iznose preusmjeriti na dječje dodatke – kazala je za Pobjedu Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu povodom odluke parlamentarne većine da ne glasa za usvajanje prijedloga Ure o povećanju dječjeg dodatka za 50 odsto.

Uprkos kontinuiranom rastu troškova života i zahtjevima građana da se podrška porodicama uskladi sa ekonomskom realnošću u Skupštini Crne Gore nedavno je ponovo odbijen prijedlog da se poveća dječji dodatak. Više od 7.000 građana potpisalo je peticiju kojom se traži povećanje ovog davanja, ali ni ta javna inicijativa nije bila dovoljna da se postigne politički konsenzus. Izostanak dogovora o pomenutim zakonskim izmjenama nameće pitanje koliko je socijalna politika u Crnoj Gori stvarno okrenuta roditeljima i djeci. Prema obrazloženju poslanika većine, ovaj potez bi u ovom trenutku bio finansijsko opterećenje za državni budžet, a predstavnici opozicije smatraju da bi povećanje bilo nužno kako bi se odgovorilo na rast životnih troškova i demografske izazove.

Građanska aktivistkinja Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu u razgovoru za Pobjedu dio rješenja ovog pitanja vidi u „preusmjeravanju“ novca iz više budžetskih pozicija gdje su, kako kaže, utkane brojne beneficije za uposlene u javnoj upravi.

– Poslanici mogu predložiti smanjenje makar dijela izdataka za beneficije i te iznose preusmjeriti na dječje dodatke – kazala je Mrdović, ističući da je riječ o kompleksnom finansijskom pitanju za budžet jer ima više od 120.000 korisnika zbog čega se za narednu godinu taj trošak projektuje na 56 miliona.

Ona smatra da imućnim i srednje imućnim porodicama uvećanje dodatka za djecu ne igra posebnu ulogu, ali je značajno za porodice slabijeg imovnog stanja.

– U svakom slučaju, ako ima novca za preglomaznu javnu administraciju, onda bi trebalo da ima i za djecu, jer su ona budućnost ove zemlje, pa je na političarima i vlasti i opozicije da to i djelima pokažu – smatra Mrdović.

Prema njenim riječima, prekompozicija troškova mogla bi biti jedno od rješenja i navodi primjer iz planiranog budžeta gdje je na poziciji ostalih naknada za narednu godinu projektovano 18 miliona eura.

– Poznato je da se sa te pozicije isplaćuju, pored ostaloga, naknade za brojne komisije, radne grupe, timove ili dopunski rad, a za nešto što je većinom redovan posao uposlenih u javnoj upravi. Mislim da onda mogu predložiti smanjenje te pozicije u određenom iznosu, a koji bi bio preusmjeren za dodatke djeci – dodaje Mrdović.

Podsjeća da je za poziciju službenih putovanja projektovano izdvajanje od 8,5 miliona. 

– Kada se zna da polovina od tog troška praktično otpada na dnevnice zaposlenih, a znajući da im se na službenim putovanjima plaća i prevoz, i smještaj, i ishrana, onda se dio novca može obezbijediti tako što bi se, makar dijelom, odrekli dnevnica. Ili, za pozicije ugovora o djelu – projektovano je 15,5 miliona, a konsultantskih usluga – 50 miliona. Kada se zna da se ove pozicije u jednom dijelu koriste za plaćanja za redovne radne zadatke već uposlenih, ili za sporna angažovanja za brojne radne opise poslova, koji često nijesu opravdani i „prečica“ su za zapošljavanje u javnoj upravi, onda se može predložiti i da se sa ovih pozicija dio novca preusmjeri za dječje dodatke – predlaže Mrdović.

Poslanik GP URA Miloš Konatar, koji je dao prijedlog za povećanje, oštro je kritikovao vladajuću većinu, tvrdeći da odbijanjem povećanja dodatka ista pokazuje „nebrigu prema najmlađima“.

Konatar je podsjetio da Ura već godinama traži preduzimanje konkretnih koraka po ovom pitanju.

– Dječji dodatak treba da bude stvarna podrška porodicama, a ne simboličan iznos. Povećanje dodatka je prilika da država pokaže da brine o djeci koja su temelj društva – smatra Konatar. 

Nakon kritika u javnosti, poslanici Pokreta Evropa sad u javnost su izašli sa prijedlogom da političari odustanu od planiranog povećanja budžetskog iznosa koji se opredjeljuje političkim strankama, te da se taj novac preusmjeri u povećanje dječjeg dodatka.

U obrazloženju toga u PES-u kažu da ovakav potez ne bi bio samo politički simbol, već konkretna socijalna reforma koja jača socijalnu pravdu i pokazuje odgovornost političara prema građanima i budućim generacijama.

I dok se parlamentarci javno prepiru i svaki iz svog ugla obrazlaže stav koji zastupa, građanima Crne Gore ostaje da se nadaju da će političari imati sluha za ovo pitanje.