Muzički kritičari Guardiana osvrnuli su se na proteklu godinu i izdvojili dvadeset najboljih pjesama u 2021. Njihova lista obuhvatila je povratničku pjesmu legendarne grupe ABBA, Lil Nas X-a, Bili Ajliš i The Weeknda…

Prenosimo cijelu listu od posljednjeg do prvog mjesta, uz obrazloženja Bena Bemonta Tomasa i Laure Snajps koji su ih odabrali.

The Weeknd – Take My Breath

Nakon “Blinding Lihts” saradnja između The Weeknda i producenta Maka Martina nastavila je dalje neonskim autoputem koji podsjeća na scene iz filma sa Terminatorom i Robokapom. Čak ni Skynet ne bi bio u stanju da stvori tako savršenu kompjutersku muziku za plesni podijum. Posljednja strofa u kojoj se čuju plesni koraci ubjedljivo je najljepši momenat na ovoj listi.

Silk Sonic – Leave the Door Open

Popout omaža romatičnim R&B pjesmama ‘70-ih i ‘80-ih godina prošlog vijeka, Bruno Mars i reper Anderson.Paak donose pjesmu “Leave the Door Open”. Paak ispija vino izgledajući predobro da bi bio sam, dok Mars pjeva kao zaljubljeni mladić sa cvijećem u rukama ispod balkona.

ABBA – Don’t Shut Me Down

Do sada je već postao kliše pričati o ljepoti pjesama grupe ABBA. “Don’t Shut Me DOwn” zvuči kao žena u poznim godinama, koja je sama u parku dok pada noć, a zvuci smijeha djece postaju sve tiši. Sve to preslikano je muzikom, ali taj najtiši momenat ispostaviće se, je samo zatišje prije nego što se zaputi ka stanu svog bivšeg suprotstavljajući se raskidu i objašnjavajući šta želi.

Pearl Charles – Only for Tonight

Poput dvojca Silk Sonic, ni pjevačica iz Los Anđelesa nije u potpunosti nostalgična. Ipak, ona na originalan način, rekreira zvuk diska i popa ‘70-ih godina, sa zadivljujućim bek vokalima. Ona je povratak ABBA-e prije povratka ABBA.

Wolf Alice – How Can I Make It OK?

Iako je ovaj pjesma pisana u eri prije pandemije, “How Can I Make It OK?” se čudnovato uklapa u sadašnje vrijeme. Pjevajući o momentu kada je imala sve, i o životu prije nego što se sve usporilo, Eli Rozvel gotovo sigurno donosi potencijal za promjene. Šta god promjene donijele, ali se sluti da će biti radosne. Ova pjesma vokalno donosi ono najbolje u bendu “Wolf Alice”.

Parris – Skater’s World ft Eden Samara

Ovo je pjesma koja nam je tokom godine najviše trebala, a u pitanju je stvar koja vas zgrabi za ruku i povuče na plesni podijum gdje ostanete da igrate satima. Za vokal u pjesmi bi se moglo reći da se savršeno poklapa sa ljetnjom atmosferom.

Cassandra Jenkins – Hard Drive

Kasandra Dženkins je jedna od vlasnica onih vokala koji dok pjevaju pričaju i donose osjećaj šaputanja mudrosti. U pjesmi “Hard Drive” ona narativno prepričava momenat u svom životu kada se osjećala kao celofan na kutiji cigareta – toliko transparentno da prijatelji mogu da vide kroz nju, ali i sve njene oštećene djelove. Oko njenog glasa se smjenjuju gitara i trube, pa je efekat senzualan.

Lil Nas X – Montero (Call Me By Your Name)

Nakon što je eksplicitna pjesma Cardie B “WAP” konačno posustala u konzervativnoj Americi primat je preuzela druga pjesma koja je šokirala većinu. Klizeći niz šipku za striptiz pravo u krilo Satane u videu koji prati pjesmu “Montero”, Lil Nas X donosi zavodljiv bit sa nijansom Latino popa. On je radikalno iskren, otvoren i dostupan svom ljubavniku i to dokazuje stihom: “Želim da prodajem sve što ti kupuješ”, a po njegovom glasu može se osjetiti da uživa u tome što radi.

Japanese Breakfast – Be Sweet

Miješajući klasičan zvuk “New Ordera” sa svojim stihovima “Be Sweet” i indi grupa “Japanese Breakfast” vjerno donosi sliku koja se može zamisliti kao debi album Madone. Pjevačica Mišel Zauner uhvatila je savršeni “dancefloor” momenat sredine ‘80-ih. Stihovi su ipak glavna karakteristika ovog sastava, a oslikavaju se u stihu koji govori o oživljavanju romantičnog odnosa: “Ostavio si me iza sebe, a ja se okrećem i trčim za tobom”.

BTS – Butter

Taman kada su svi pomislili da ne mogu dalje od onoga što su objavili, K-pop superzbijezde duplirale su ponudu. Zanimljivo je čuti ih u novoj verziji nečega što je najsličnije zapadnim “boybandovima” koji u toj formi više ne postoje. Ovaj pop je najiskreniji i istovremeno na samoj ivici, jer veoma uspješno miješa žanrove.

Anz – You Could Be ft George Riley

Ako vidite DJ-a iz Mančestera i producentkinju Anz na flajeru kojim se najavljuje njihovo gostovanje u nekom noćnom klubu, taj događaj ne treba da propustite. Ovoga puta sa radijskim hitom koji će vam popraviti dan, Anz donosi usavršenu verziju bugija ‘80-ih. U saradnji sa Džordžom Rajlijem, Anz i pjesma “You Could Be” je prava stvar za igru i ima malo konkurenata u toj kategoriji.

Little Simz – Introvert

Ova pjesma počinje kao fanfare prije bitke sa trubama i bubnjevima, najavljujući zastrašujući zvuk. Ovo je nešto čemu reperi često teže pokušavajući da dokažu svoju moć, pa se u pjesmi Little Simz može pronaći i neka vrsta humora s obzirom na to da u njoj govori o svojoj introvertnosti. Konflikt nastaje kada uključći i svoj ego, privatnost i potrebu da sve to kod sebe prihvati, dok se suočava sa slavom koju je dobila.

The Weather Station – Tried to Tell You

Ljudska tendencija za samouništenje ovoga puta je predstavljena dostojanstveno i pristojno kroz glas Tamare Lindman, koja se prisjeća kako je pokušavala da objasni nekome kako voli drugog (ili čak samu sebe). Ispostaviće se da u tome nije uspjela: “Jednoga dana možda neće biti ničega čemu ćeš težiti/da staneš iza slabe ideje da je sve bitno”.

Billie Eilish – Your Power

Povratnički singl Bili AJliš priča poznatu priču o čovjeku u industriji zabave koji zloupotrebljava svoj položaj i iskorišćava maloljetnu djevojku. Razočaranje u njenom glasu je ono što najbolje prenosi ovu svakodnevnu priču o nasilju. Tek još jedna tinejdžerka koja je našla snage da se suprotstavi nekome moćnom. Ova horor priča iz stvarnog života ne treba ništa osim onoga što i ima – akustičnu gitaru.

Olivia Rodrigo – Good 4 U

Esejistički prikaz jednog srceparajućeg kraja uz pomoć klavira u pjesmi “Drivers License”, raspoloženje Rodrigo ide kao kugla za uništenje prema ovom masivnom hitu – Good 4 U (obije pjesme su bile 14 sedmica na vrhu top liste u Velikoj Britaniji). Sa svojim sarkastičnim nazivom “Good 4 U” donosi gorčinu koja smekšava sa godinama, pa je iskreno mogu cijeniti jedino tinejdžeri koji poput Rodrigo bijesne zbog bivšeg koji je srećan. Smjena nota savršeno prikazuje prelaze osjećanja kod autorke, koja kao da piše dnevnik na listu papira.

Muna – Silk Chiffon ft Phoebe Bridgers

Ranije ove godine pop trio Muna potpisao je ugovor za Phoebe Bridgers’ Saddest Factory Records izdavačku kuću. Bilo je iznenađujuće to što je ova saradnja donijela ništa drugo osim najčistijih dobrih osjećanja. Zalazeći u teksturu zvuka popa ranih 2000-ih opisuju savršenu djevojku koja je vjerovatno fantazija mnogih milenijalaca rokera – a možda sve to i nema neku dublju poruku.

Caroline Polachek – Bunny Is a Rider

Sa tečnim i reaktivnim vokalom, Karolajn Polaček je toliko uzvišena u prodaji toga što (god da) je “Bunny Is a Rider”. Sa prvim taktovima i riječima teksta publika je privučena da ostane do kraja pjesme. Njena ranija saradnja sa Denijem L Harlom naučila nas je da joj vjerujemo, naročito kada kaže: “srce je nesalomivo, ali ne izgovaraj moje ime”.

Sharon Van Etten and Angel Olsen – Like I Used To

”Like I Used To” daje utisak kao da su se autorke nevjerovatno uživjele, kao da su ove dvije potpuno različite generacije muzičkih talenata lutali hodnicima svojih života, razmišljajući o svim greškama zbog kojih se kaju, a onda rekli sebe – koga briga? Sve što možemo da radimo je da ostanemo živi najljudskije što možemo. Zvuci gitare i vokal su u potpunoj harmoniji.

Wet Leg – Chaise Longue

Ova pjesma spada među one koje garantuju instant uspjeh jednog benda. Iako nemaju ni jednu drugu pjesmu ovaj duo našao se iznenada na binama festivala, ispred mase očaranih fanova. “Chaise Longue” je stvar koja donosi disko, jednostavan bas zvuk, ali i dobar ritam, dok refren omogućava publici da pjevaju u glas sa muzičarima.

Self Esteem – I Do This All the Time

Ove godine bilo je dosta bendova koji su nam privukli pažnju, ali se izdvojio Self Esteem sa pjesmom “I Do This All the Time”. Ljepota ove pjesme leži u otjelotvorenju mučnog, unutrašnjeg glasa koji je uvijek tu da vas podsjeti na svaki sramotan trenutak koji ste proživjeli i svaku ružnu riječ koja vam je upućena, a donosi ga Rebeka Tejlor. Ova priča ispričana je tužnim mrmljanjem sa kišom u pozadini i sporim ritmom. A kako se ispostavlja u pjesmi, problemi nisu naročito strašni, u pitanju su predugačke poruke i zaboravljanje rođendana voljene osobe, ali je ipak glavna junakinja ta koja sebi daje osjećaj krivice. Dok se osvrće na druge parove, Tejlor prenosi sva ona očekivanja drugih na koja ne treba da se osvrćemo, a sve to čini sa glasom dostojnim Lise Stensfild.