Najmanje 50.000 radnika radi na crno, pokazalo je istraživanje Alternative, dok iz Ministarstva rada i socijalnog staranja nijesu odgovorili na kojem nivou je siva ekonomija prisutna u Crnoj Gori. Osim što građani koji rade u sivoj zoni ne mogu računati na penziju, država, s druge strane, trpi milionsku štetu.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja nijesu odgovorili na pitanja koliko zaposlenih radi na crno, šta preduzumaju da problem suzbiju i koliku štetu trpi država zbog toga.

Predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević ocjenjuje da su u poslednjih nekoliko godina pojačane kontrole raznih inspekcija, što je vidno uticalo da se smanji broj radnika koji rade u sivoj zoni ili takozvani rad na crno.

– Najviše faktičkog rada u sivoj zoni ima u građevinarstvu, a poznato je da ono u Crnoj Gori cvjeta već sada decenijama. Kako se dešava odliv naše radne snage prema zapadu, tako se istovremno povećava broj uvezenih radnika iz susjednih zemalja, Albanije, Makedonije, Kosova, Srbije… Takođe, svima je poznato da i dalje funkcioniše nelegalna trgovina, ističem na primjer cigaretama, gdje su nelegalni preprodavci uočljivi na svakom ćošku, kaže Rakočević.

Dodaje da je zanimljivo, da je poslednji Zakon o radu dao mogućnost poslodavcima da mogu veoma lako da izigraju institut 40 časovnog sedmičnog radnog vremena, odnosno data je mogućnost fingiranja skraćenog radnog vremena na papiru, što je opet velika ušteda poslodavcima ako se uzme u obzir da je minimalna zarada 450 eura.

– Ovo je takođe jedan vid rada u sivoj zoni. Kada je javni sektor u pitanju, političari ili funkcioneri kao poslodavci veoma politički interesno koriste zapošljavanje radne snage na takozvanim državnim jaslama, preko ugovora o djelu i ugovora o povremenim i privremenim poslovima. Svaki drugi način zapošljavanja mimo javnog oglasa ili konkursa na poslovima u javnom sektoru je nezakonit i predstavlja duboku koliziju i zloupotrebu državnih resursa. Može se reći ida je i ovo jedan vid rada u sivoj zoni, istakao je Rakočević.