Građani preko elektronske peticije na sajtu Skupštine Crne Gore mogu da pokrenu inicijativu za izmjenu ili donošenje određenih propisa kako bi unaprijedili stanje u društvu. Potrebno je da u roku od 60 dana dobiju podršku najmanje 6.000 građana kako bi ušla u dalju proceduru. Prema tamošnjoj evidenciji, aktuelno je ukupno sedam peticija koje su pokrenuli određeni pojedinci, a najviše potpisa – 1.802, ima ona kojom se traži da se majkama koje imaju dijete sa posebnim potrebama da – doživotna plata.

Pobjeda je razgovarala sa pojedinim stručnjacima koji su komentarisali koliko je ovaj mehanizam unapređenja propisa zaživio kod nas, je li on samo deklarativan, koliko ga građani razumiju i da li podnose kvalitetne i realne zahtjeve. Kontaktirali smo i sa pojedinim predstavnicima civilnog sektora, kao i sa pojedinim profesorima, poslanicima, ali nijesu svi bili voljni da razgovaraju o ovoj temi.

Poruka

Na sajtu Skupštine obrazloženo je da svaku peticiju, koja u roku od 60 dana dobije podršku najmanje 6.000 građana, nadležni odbor će razmotriti i odlučiti na koji način da formalizuje inicijativu građana koja bi dovela do prijedloga zakona. Građani ne mogu podnijeti prijedlog zakona o budžetu i prijedlog prostornog plana Crne Gore.

Ranije smo bili svjedoci da su pojedine peticije dobile dovoljno glasova, da su se procesuirale i da su poslanici diskutovali o njima, ali nijesu realizovani zahtjevi jer su donosioci odluka poručivali da nemaju novca za određene zahtjeve.

– Cilj „Skupštine Crne Gore e-Peticije“ je da, na jednostavan način, omogući građanima da svojim konstruktivnim inicijativama pomognu

Skupštini da prepozna njihove interese, te preko poslanika ostvari svoju ustavnu nadležnost u interesu građana – naveli su iz Skupštine.

Aktuelne peticije

Aktuelna peticija kojom se traži da se majkama koje imaju dijete sa posebnim potrebama da doživotna plata je, za sada, najuspješnija. Nju je pokrenula Slobodanka Krgović 26. marta, a okončana je 25. maja. Ona je obrazložila da su majke djece sa posebnim potrebama u nemogućnosti da se zaposle jer su prinuđene da budu non-stop prisutne pored svog djeteta.

– Te majke jednostavno ne mogu, sve i da hoće, da se zaposle, jer već imaju pune ruke posla. Tu se ne radi samo o tim majkama, već i o onim očevima koji su preuzeli kompletnu brigu o djetetu sa posebnim potrebama ili pak o bakama i dekama koji su preuzeli tu brigu. Smatram da se i ti očevi, bake i deke moraju tretirati na isti način kao i ove majke. Zato predlažem da te majke treba da primaju makar minimalnu doživotnu platu, kako bi bile finansijski nezavisne i bolje organizovale život sa djetetom – piše u peticiji.

Krgović je, takođe, pokrenula peticiju da se limitiraju plate poslanicima i ministrima, te je zatražila i da se ograniče troškovi za službena putovanja. Ona je navela da smo svjedoci enormno visokih plata poslanika i ministara.

– U situaciji kada je radnička plata oko 700 eura, plate poslanika i ministara, kao i predsjednika Skupštine i premijera su po nekoliko hiljada eura. Preko plate, tu su varijabile, naknade za odborništva i niz beneficija mimo plate. Priznaćete, iritira običnog građanina toliki raskorak između radničke i pomenutih plata. Stoga, pod hitno ukinuti sve benefite mimo plate, a samu platu ograničiti na nivo prosječne zarade u Crnoj Gori – istaknuto je u peticiji.

Predložila je da se od ogromnih troškova za službena vozila i putovanja, dnevnice, ručkove i prezentacije novac usmjeri na – materijalna davanja.

– Ovakav gest građani bi cijenili kao izraz ljudskosti i brige, a svako drugo rješenje – kao bahaćenje i krajnje rasipništvo – istaknuto je u peticiji koja traje od 9. aprila do 8. juna, a potpisalo je 83 građana.

Krgović je potpisnica još jedne peticije – da se omogući nacionalna penzija za majke petoro i više djece. Obrazložila je da bi bilo realno očekivati da se država oduži tim majkama. Peticija je dobila podršku 48 građana, a traje od 6. aprila do 5. juna.

Bespovratni krediti

Srđan Turković je kroz inicijativu koju je pokrenuo 11. aprila, a koja traje do 10. juna zatražio da se omoguće bespovratni krediti mladima za kupovinu imanja, stana ili kuće. Za sada je ta peticija dobila četiri od potrebnih 6.000 potpisa. Turković je zatražio da se osnuje fond koji bi davao kredite. Turković je autor i peticije kojom traži socijalne stanove u

Budvi, Kotoru, Herceg Novom, Tivtu i Baru za socijalno ugrožene i roditelje čija su djeca oboljela od autizma ili drugih bolesti, a koji su podstanari. Pokrenuo je tu inicijativu 3. aprila, a traje do 2. juna. Dobila je 18 glasova od potrebnih 6.000.

Aktuelna je peticija i za referendum o državnim simbolima. Nju je pokrenula Vukosava Smolović 9. aprila, a traje do 8. juna. Dobila je tri potpisa od 6.000.

– Tražim da se organizuje referendum o državnim simbolima Crne Gore da se vrati narodna zastava, trobojka sa grbom. Da se narodna zastava istakne na svim institucijama državne i lokalne uprave i za vrijeme praznika i drugih manifestacija, kulturnih sportskih i dr. – navedeno je u peticiji.

Sociolog i politički analitičar Srđan Vukadinović, analizirajući peticije i uopšteno postojanje ovog mehanizma, za Pobjedu kaže da peticiju više doživljava u simboličnoj i formalnoj, nego u stvarnoj ravni. On je obrazložio da se na ovaj način omogućava građanima da učestvuju u direktnoj demokratiji, ali je stava da peticija ne znači puno, da je više na simboličnoj ravni, kao i mnoge druge institucije u Crnoj Gori.

– Ovo je šminka. Nastoji se dokazati svijetu da postoji institut gdje svi građani, bez obzira na rezultate izbora, mogu da učestvuju u rješavanju određenih problema koji ih tište i koji su im bitni. Ovdje se više radi o formalnoj stvari, a ne o kvalitativnoj dimenziji učešća u demokratiji – rekao je Vukadinović.

On je podsjetio da se stručne službe bave peticijama nakon isteka određenog roka do kada se prikupljaju potpisi, te da obično mnoge ne dobiju zeleno svijetlo. Ukazao je da je važno da se vodi računa koliko je peticija kvalitetna, odnosno kada se traži izmjena određenog zakona, da treba tačno da bude napisano za koji član se traži izmjena.

– Ovako, uopšteno kada se navede, to je odličan momenat da se zbog kvalitativnih nedostataka nešto tako odbije i da ne ide u dalju proceduru. Većina tih peticija ima takvu sudbinu. Ako se, na primjer, traži ograničavanje plata, tačno treba da se navede određeni član zakona koji treba da se izmijeni – istakao je Vukadinović.

Politički analitičar kaže da bi peticija bila uspješna, pored zadovoljavanja određenih kriterijuma i potrebnih 6.000 potpisa, treba da obuhvati još neke faktore. Ako, prema njegovim riječima, inicijator aktivira na klik peticiju i tu stane – neće se nešto konkretno desiti.

– Ali, ako mediji prate prate određenu peticiju i njenu sudbinu onda može da ima efekta. Da bi peticija došla u skupštinsku proceduru, mora da se uzbuni javnost i reaguje kako bi skrenuli pažnju odborima i drugim radnim tijelima da zaslužuje pažnju – rekao je on.

Vukadinović kaže da se u suštini može reći da je ovaj institut dekoracije, približavamo se Evropskoj uniji, pa se, prema njegovim riječima, želi prikazati da se poštuje demokratija u najširem smislu.

– Peticija nije sama po sebi nikakvo moćno sredstvo da bi moglo uticati na izmjene zakonodavstva. Da bi se one mogle sprovoditi, Crna Gora mora da ima političku kulturu. Mi nemamo političku kulturu na tom nivou, da shvatimo da građani mimo parlamenta i poslanika mogu da utiču i da mijenjaju određene zakone. To je proces koji Crnoj Gori sljeduje – rekao je on.

Vukadinović zaključuje da ako se usvajaju neke vrijednosti koje baštini Evropska unija onda se moraju usvajati vrijednosti političke kulture koje u istoj ravni stavljaju i zahtjeve i poslanika koji su u Skupštini i ministara, ali i građana koji mogu da utiču na određene odluke.

Nezadovoljstvo građana

Građanski aktivista Vuk Iković kaže Pobjedi da su peticije važan mehanizam participativne demokratije, ali je u Crnoj Gori problem što one najčešće ostaju na nivou medijske pažnje, bez stvarne institucionalne reakcije.

– U prethodnom periodu vidjeli smo više inicijativa od peticije za nacionalne penzije za majke sa petoro i više djece, za ukidanje plastičnih kesa, do zahtjeva za bespovratnu pomoć mladima pri kupovini prvog doma. Bez obzira na različite teme, zajedničko im je da pokazuju rastuće

nezadovoljstvo građana i potrebu da se njihov glas čuje i problemi konačno rješavaju – rekao je on.

Pobjeda je kontaktirala sa pojedinim poslanicima koji su članovi Ustavnog odbora. Poslanik Demokrata Nikola Rovčanin podsjeća da u skladu sa Ustavom Crne Gore, svaki građanin ima pravo da se, pojedinačno ili zajedno sa drugim, obrati državnom organu ili organizaciji koja vrši javna ovlašćenja i da dobije odgovor, pa tako i Skupštini Crne Gore. Naravno, dodaje, ustavno pravilo je i to da niko ne može da bude pozvan na odgovornost, niti da trpi druge štetne posljedice zbog stavova iznijetih u obraćanju, osim ako je time učinio krivično djelo.

– Dakle, Ustav daje puno pravo građaninu i smatram da građani ovo pravo treba da koriste u mnogo većoj mjeri nego što je to slučaj do sada. Naravno, tema koja se inicira mora da ima širu podršku, jer pored Vlade Crne Gore, poslanika, pravo predlaganja zakona ima i šest hiljada birača, preko poslanika koga ovlaste i naznače prilikom pisanog obraćanja. Kako bi se ovaj proces olakšao i eliminisao napor pisanog prikupljanja, Skupština Crne Gore pruža mogućnost građanima da i elektronskim putem prikupe neophodan broj potpisa kako bi zakonodavna aktivnost, koja je u nadležnosti Skupštine, započela. Jedino ograničenje je da građani ne mogu podnijeti prijedlog zakona o budžetu i prijedlog prostornog plana Crne Gore – naveo je Rovčanin.

Dodaje da svaku peticiju, koja u roku od 60 dana dobije podršku najmanje 6.000 građana, nadležni odbor će razmotriti i odlučiti na koji način da formalizuje inicijativu građana koja bi dovela do prijedloga zakona.

– Ovde je važno istaći da postoji rok u kome treba prikupiti 6000 potpisa, pa stoga građanin koji inicira određenu temu treba da motiviše veliki broj potpisnika peticije. Građani, pored peticije se vrlo češće obraćaju direktno poslanicima ili klubovima poslanika. U pitanju su grupe radnika kojima su ugrožena prava, pripadnici određenih profesija koji žele izmjene zakona za unapređenje položaja i slično. Dakle, dio građana bira brži i direktniji put. Da neposrednim razgovorom ili pisanim obraćanjem poslaniku ili klubu motiviše da se pojedini zakonski propis nađe na dnevnom redu – rekao je on.

Dodaje da je, na primjer, on sam kao poslanik inicijator dva zakonska propisa na takav način.

– Prvi je nakon obraćanja radnika drvoprerađivačke industrije kojim traže obeštećenje. Takav propis je naš klub uputio u proceduru i dobio je jednoglasnu podršku. Drugi je zakon o posebnim mjerama zaštite životne sredine u opštini Pljevlja, decembra prošle godine. Kada su postojali javni apeli da se nešto preduzme u cilju zaštite životne sredine u Pljevljima. I ovaj zakon je kao i prethodni dobio jednoglasnu podršku. Dakle, bilo da je peticija ili direktno obraćanje građana poslanicima, praksa je pokazala da teme koje su aktuelne, zahtjevi koji su osnovani, nailaze na podršku.

Pored stotina propisa iz EU agende, Skupština se pokazala odgovornom i prema zahtjevima grupa građana ili određenih teritorija – kazao je poslanik.

Navodi da su zato inicijative dobre, korisne i potrebne našem društvu.

– Aktivizam donosi rezultate – zaključuje Rovčanin. 

Iković: Odbijena inicijativa za fer cijenu vode

Građanski aktivista Iković podsjeća da su prošle godine i oni, kao grupa građana, u Danilovgradu podnijeli inicijativu Skupštini opštine Danilovgrad za raspisivanje referenduma za fer cijenu vode. Iako su, kako kaže, bili ispunjeni svi pravni i formalni uslovi i prikupljen veći broj potpisa od potrebnog, inicijativa je odbijena.

– Iako je cijena vode pod pritiskom građana za ovu godinu smanjena, ovo najbolje pokazuje da u praksi često ne nedostaje volja građana, već volja institucija da prihvate građansko učešće kao stvarni demokratski korektiv vlasti – kazao je on.

Konkretan primjer je, kako navodi, upravo pitanje cijene vode u Danilovgradu.

– Građani su tražili da se o temi koja direktno utiče na budžet svake porodice odlučuje referendumom, odnosno da građani neposredno kažu da li prihvata postojeće cijene i način obračuna. Ukoliko ne prihvataju, onda da im se novac vrati umanjenjem narednih računa. Umjesto da institucije prepoznaju značaj takvog demokratskog procesa, inicijativa je odbijena uprkos velikoj podršci građana. Time se šalje loša poruka da formalno ispunjeni uslovi nijesu dovoljni ukoliko ne postoji politička volja – rekao je on.

Zato je, kako dodaje, važno ohrabriti građane da ne odustaju od peticija i inicijativa, jer su one jedan od rijetkih načina da se direktno utiče na zakonodavne i izvršne organe.

– Istovremeno, potrebno je unaprijediti zakonski okvir kako bi institucije imale obavezu da ozbiljnije razmatraju inicijative koje dobiju značajnu podršku javnosti. Demokratija ne smije da se svede samo na izbore jednom u četiri godine, građani moraju imati kontinuiran mehanizam uticaja na odluke koje direktno utiču na njihov život – rekao je on.

Diskriminacija

Aktuelna je i inicijativa za izmjene Pravilnika o indikacijama i načinu korišćenja medicinske rehabilitacije u zdravstvenim ustanovama koje obavljaju specijalizovanu medicinsku rehabilitaciju.

– U članu 25 – Zdravstvena zaštita i članu 26 – Habilitacija i rehabilitacija jasno je propisana obaveza države da svim građanima s invaliditetom omogući pristup zdravstvenoj zaštiti, uslugama habilitacije, rehabilitacije, rane identifikacije i intervencije, bez diskriminacije po osnovu invalidnosti. Ipak, promjenama Pravilnika o indikacijama i načinu korišćenja medicinske rehabilitacije u zdravstvenim ustanovama koje obavljaju specijalizovanu medicinsku rehabilitaciju (Sl. list Crne Gore br. 9/2025) jednoj grupi osoba s rijetkim oštećenjima, koja je i do tog trenutka bila diskriminisana po osnovu uzrasta, pravo na medicinsku rehabilitaciju je ograničeno još rigoroznije, uskraćujući ovo pravo čak i djeci starijoj od jedne godine – navedeno je, pored ostalog, u peticiji.

Istaknuto je da treba da se spriječi dalja diskriminacija osoba sa spinom bifidom po osnovu uzrasta, te da se omogući kvalitetna i kontinuirana rehabilitacija koja je neophodna i ispunjavale obaveze države preuzete ratifikacijom Konvencije. Podnosilac peticije je Anđela Radovanović Traje od 26. marta do 25. maja, a dobila je 501 glas.