Na sjeveru Crne Gore

ima jedan grad,

grad mladosti i grad želja,

njegovo je ime Pljevlja.

Ljepotom se izdvojio,

kao momak bistra oka

koji svoju dragu grli u sutonu,

kraj potoka.

I on ima ljepotice sa bisernom,

čistom vodom,

na tri rijeke snove sniva,

i sve tri ga zovu rodom.

Vezišnici priča boli,

iz oka mu suza kane,

Ćehotina spremna čeka

da izvida sve te rane.

A Breznica, mezimica,

ta tanana ljepotica,

izvija se u svom toku

kao srna na potoku.

Golubinja – stara majka,

brdo veće od oblaka,

brižno čuva čedo svoje,

i nježno mu pjesmu poje.

Ostarili kao vino,

a ljepote ništa manje,

mladosti se svoje sjete

i u mlade vrate dane.

A mladost im sada šeta

Vodicama – putem mira,

gdje ljubavnim dosjetkama

dragi dragoj srce dira.

Vlažnim dlanom dodiruju

jedno drugom mlada lica,

obećaše da će biti

zlatna burma kod Trojica.

Tako treba, tako valja,

kažu naši iz Pljevalja!

Sa visokog minareta

pa do cvjetne Milet-bašte,

pogled puca, srce kuca,

pune oči moga grada

rajskog pića – ko iz mašte.

Gdje si rođen?

U Pljevljima!

Gdje su zore ljepše svima?

U Pljevljima!

Odakle je sve što valja?

Iz Pljevalja!

VUKICA PETRIĆ IX/1, OŠ ,,SALKO ALJKOVIĆ“ PLJEVLJA

Predmetni nastavnik: Žanka Milić