Nagrađena priča Sofije Milić na temu „GRADE MOJ“

    2 godine pre 802 pregleda Izvor: pljevlja.me

Novembar. Još jedan u nizu. Okupana zlaćanim zracima sunca koji proviruju između Tvrdaša i Golubinje, pokušavam sa svojih šesnaest novembara da proniknem u sve novembre moga grada, da podsjetim sebe i druge. Neka to podsjećanje bude moj skromni rođendanski poklon Tebi, grade.

Rođen si u kotlini, na drumu, na raskršću rimskih i dubrovačkih puteva. Nekad si bio rimska stanica, o čemu svjedoči Municipium S, a potom si postao turska palanka. Turci oko puteva i svojih stanica, po pisanju putopisca Grigorija Božovića, isjekoše svu krstatu šumu, i tako ostade goli kamenjar, kamenište, tj. Taslidza.

Po predanju, Husein-paša Boljanić je izmolio od Manastira mjesto za velelepnu dzamiju, i sagradio jedan od najvrednijih spomenika orijentalne kulture, dzamiju s najvećim minaretom na Balkanu. U njoj se nalazi rukopis Kurana, jedno od najljepših djela islamske kaligrafije. Iz Taslidze se rađaju Pljevlja. Po pljevi sa plodnih žitnih polja kojima su se na ljetnjoj ariji lelujali puni klasovi zrelog žita, podsjećajući na žitno jezero. Manastir Sveta Trojica kroz skoro pet vjekova turske vladavine bio je i ostao stožer pravoslavlja, centar duhovnosti.

Mnogo novembara je iza tebe, mnogo je vode proteklo tvojim rijekama: Breznicom, Ćehotinom, Vezišnicom. Eh, kada bi umjele da pričaju… Gazili su te mnogi, ali te nijesu pregazili, nijesu ti ubili dušu, onu Tvoju, najveću, najširu, slovensku. Lijepa su svijetla Pariza, ali su i hladna, ja mnogo više volim tvoje čkiljave svjetiljke koje stidljivo vire iza ćepenaka i granatih lipa. Ne znače sva svijetla i svjetlost. Tvoja svjetlost izvire iz tebe, iz tvoje širokogrudosti, tradicije, običaja, pa čak i iz tvoje jutarnje magle. Pa šta, i London ima maglu pa ga nije naružila. Zašto bi tebe? Ne može se dogoditi da na tvom asfaltu neki beskućnik umre od gladi ili hladnoće, kao što se to dešava u evropskim metropolama. Gdje god da odem, i tebe u srcu nosim. U tebi su moji korijeni, moja najdraža bića, prvi koraci i prva riječ izgovorena.

Ono što je najljepše u Tebi, što te čini jedinstvenim, jeste to što si čvrst temelj svojoj djeci. Gdje god da odu, iz tebe nose znanje, moral. Ti si njima čvrst temelj, oni tebi čuvari obraza i uvijek ti se rado vraćaju. Ono što je jedinstveno u tebi i što nigdje na svijetu nema, jeste miris bajramske baklave kojom me počaste Rijad i Tajra, ili šarenilo vaskršnjih jaja kojima ja njih počastim.

Eh, Grade, želim Ti da svakog novembra budeš srećniji, vedriji, ponosniji. Da Tvojim ulicama teče rijeka mladosti sa kojom ćeš osvajati nove intelektualne visine. Srećan Ti rođendan, dome moj!

Sofija Milić 3-1, Gimnazija ,,Tanasije Pejatović“ Pljevlja

Mentor: Branka Vuković