Zbog izrazito negativnog efekta na životnu sredinu treba očekivati postepeno gašenje termoelektrana u bližoj ili relativno daljoj budućnosti, bez obzira na trenutno protivljenje velikog broja zemalja zbog ugrožavanja energetske nezavisnosti, saopštio je u razgovoru za Pobjedu profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore prof. dr Vladan Radulović. 

On je podsjetio da se EU, ali i svijet u cjelini, suočava sa posljedicama energetske krize, kao i da potrebe čovječanstva za svim vidovima energije bilježe trend stalnog rasta, dok se resursi planete iscrpljuju i smanjuju. Profesor Radulović naveo je da jedno od rješenja koje, prema sadašnjem razvoju tehnike i tehnologije, može da obezbijedi potrebne nedostajuće količine električne energije u budućnosti je i izgradnja novih nuklearnih elektrana. On smatra da se potencijalne bezbjednosne opasnosti od nuklearnih elektrana mogu preduprijediti poštovanjem visokih standarda u procesima eksploatacije i upravljanja.

–  S obzirom na veliki udio električne energije proizvedene iz postojećih termoelektrana, vrlo je teško očekivati da će u skorijoj budućnosti biti moguće da se sva potrebna električna energija proizvede samo iz obnovljivih izvora. Ako izuzmemo velike hidroelektrane, koje će kao obnovljivi izvor energije i dalje biti u upotrebi, količina električne energije proizvedena iz drugih obnovljivih izvora (solarne elektrane, vjetroelektrane itd.) neće biti dovoljna da nadomjesti nedostajuće potrebe potrošača i deficit proizvodnje usljed gašenja termoelektrana. Stoga, kako bi se ovaj problem riješio, treba očekivati i izgradnju novih nuklearnih elektrana – kazao je Radulović.

Nedavno je i evropski komesar za unutrašnje tržište Tijeri Breton najavio da će EU morati da uloži 500 milijardi eura u nuklearne elektrane nove generacije do 2050.

On je saopštio i da će za postojeće nuklearne elektrane biti potrebno 50 milijardi eura ulaganja od sada do 2030. godine.

Breton je naveo da je plan EU da se energija iz nuklearne energije i prirodnog gasa označi kao ,,zeleni“ izvor i važan korak prema privlačenju kapitala. EU se konsultuje sa državama članicama o tom prijedlogu, uz unutrašnje nesuglasice o tome mogu li se ti izvori energije zaista kvalifikovati kao održive opcije.

Uticaj na životnu sredinu 

Profesor Radulović je pojasnio da proces proizvodnje električne energije u samoj nuklearnoj elektrani nema negativan uticaj na životnu sredinu.

– U tom procesu nema sagorijevanja nikakvog goriva, pa samim tim nema štetnih produkata/gasova koji zagađuju okolni vazduh, vode ili zemljište. Sa te strane nuklearne elektrane mogu se svrstati u zelene izvore – rekao je Radulović.

Vladan Radulović (Izvor: UCG)

Međutim, ako se, kako navodi, uzmu u obzir emisije gasova staklene bašte u dijelu koji uključuje dobijanje, preradu i transport nuklearnog goriva, kao i transport nuklearnog otpada, tada je jasno da se za svaki proizvedeni kWh električne energije generiše određena količina gasova staklene bašte. 

– Osim toga, nuklearni otpad, tj. iskorišćeni radioaktivni materijal i dalje je izuzetno opasan po živi svijet zbog visokog nivoa zračenja koje emituje. Odlaganje tog otpada trenutno predstavlja najveći izazov. Iz istog razloga, bezbjednosni incidenti koji kao posljedicu mogu da imaju široku radioaktivnu kontaminaciju predstavljaju uvijek prisutnu opasnost. Ipak, savremeni reaktori grade se, prema najvišim standardima, koji uključuju iskustva i iz prethodnih incidentnih slučajeva – istakao je Radulović.

On je dodao da energija iz nuklearnih elektrana ima neuporedivo manji negativni uticaj na okolinu od termoelektrana na fosilna goriva. 

Radulović je naveo da postoje različite studije koje su analizirale emisije gasova staklene bašte po proizvedenoj jedinici količine električne energije iz nuklearnih elektrana, vodeći računa o kompletnom procesu od dobijanja nuklearnog goriva do skladištenja nuklearnog otpada.
– Iznosi emisija CO2 su u prosjeku, zavisno od studije, oko deset do 15 puta manji nego kod termoelektrana na ugalj. Ovaj razlog, uz uvažavanje činjenice da su nuklearne elektrane izvori velikih snaga koje mogu da proizvode značajne količine električne energije neophodne u budućnosti, su glavni motiv za inicijative ulaganja u izgradnju novih nuklearnih elektrana – kazao je Radulović.

 Nuklearke kao zeleni izvori

On smatra da se potencijalne bezbjednosne opasnosti mogu preduprijediti poštovanjem visokih standarda u procesima eksploatacije i upravljanja.

– Podaci o bezbjednosti nuklearne energije u poređenju sa tradicionalnim načinima proizvodnje električne energije vrlo su ohrabrujući, jer statistika pokazuje da je broj incidenata u nuklearnoj industriji značajno manji u posljednjih nekoliko decenija nego u drugim granama industrije – rekao je Radulović.

On smatra da trenutna energetska kriza nije dominantan razlog za inicijativu da se nuklearke označe kao ,,zeleni izvori“.

– Osnovni razlog leži u činjenici da su potrebe za električnom energijom u stalnom porastu i taj trend će se sigurno nastaviti u budućnosti imajući u vidu sve veću zastupljenost električnih vozila, razvoj infrastrukture i pristupa električnoj energiji u nerazvijenim zemljama – saopštio je Radulović.

On je dodao da, sa druge strane, očuvanje životne sredine i zaustavljanje klimatskih promjena uslovljavaju prestanak rada termoelektrana koje su značajan izvor emisija štetnih gasova.

– Ovo je posebno važno pitanje imajući u vidu činjenicu da se preko 50 odsto električne energije u svijetu trenutno dobija iz fosilnih goriva u termoelektranama. Svi ovi razlozi ukazuju na činjenicu da je potrebno naći adekvatnu zamjenu za postojeće termoelektrane kao i na vrijeme obezbijediti potrebne količine električne energije – rekao je Radulović.

On je naveo da su različiti pristupi i suprotstavljena mišljenja u pogledu rješavanja ovog problema, kako na nivou naučnih krugova tako i politike i pristupa pojedinih zemalja.

– Pristup izgradnje novih nuklearnih elektrana zastupaju zemlje poput Francuske, Slovačke, Mađarske itd. koje već imaju značajan udio nuklearne energije u godišnjoj proizvodnji električne energije. Nasuprot ovome, drugi pristup u rješavanju pomenutog problema predstavlja veća primjena obnovljivih izvora električne energije i mjera energetske efikasnosti – kazao je profesor Radulović i dodao da, ipak, treba imati u vidu da oba pristupa imaju svoje prednosti i mane, i nije lako donijeti konačnu odluku o izboru samo jednog pristupa.

Bez dodatnih izvora ne možemo gasiti pljevaljsku termoelektranu

Profesor Radulović naveo je da Crna Gora raspolaže značajnim energetskim potencijalom, što je velika razvojna prilika.

– Poštujući principe održivog razvoja, treba, prije svega, iskoristiti ekonomski i tehnički hidropotencijal za izgradnju velikih hidroelektrana kao što su Komarnica, Kruševo, hidroelektrana/e na Morači – kazao je Radulović.

On smatra da, sa druge strane, treba potencirati i korišćenje solarne energije i energije vjetra na svim lokacijama gdje su parametri proizvodnje zadovoljavajući.

– Bez ovih dodatnih izvora, nedostajuće trenutne i buduće količine energije će se i dalje morati obezbjeđivati iz Termoelektrane Pljevlja, čija proizvodnja ima značajan udio u ukupnoj proizvodnji električne energije i koja trenutno predstavlja važan oslonac sigurnog rada elektroenergetskog sistema. Kako bi se izbjegle finansijske i energetske posljedice, gašenje Termoelektrane treba vremenski koordinisati sa ulaskom u pogon adekvatnih zamjenskih izvora energije – poručio je Radulović.