Prema podacima Evropske centralne banke (ECB), najbogatijih 10 posto domaćinstava u europodručju krajem 2024. držalo je 57,3 posto ukupnog neto bogatstva. Radi poređenja, 2009. godine taj je udio iznosio 54,5 posto, što znači da je u petnaest godina porastao za 2,8 procentnih poena.

Međutim, dinamika raspodjele bogatstva značajno varira među državama. UBS-ov Global Wealth Report 2024. otkriva da je nejednakost bogatstva porasla u većini zemalja srednje i istočne Evrope, dok su zapadnoevropske zemlje zabilježile veoma različite trendove.

Najveće razlike

UBS se pritom oslanja na Gini indeks, standardnu mjeru za nejednakost, pri čemu 0 označava potpunu jednakost, a 100 maksimalnu koncentraciju bogatstva. U 2023. godini među 12 analiziranih evropskih zemalja, Švedska je imala najviši Gini indeks (75), a Belgija najniži (46). Slijede Njemačka (68), Švajcarska (67) i Austrija (65) s izraženom koncentracijom bogatstva. Francuska (59) i Ujedinjeno Kraljevstvo (61) nalaze se ispod prosjeka (62,1), dok su skandinavske zemlje poput Finske (64) i Danske (62) oko sredine ljestvice.

Finska i Španija s najvećim porastom nejednakosti

Najizraženiji rast nejednakosti zabilježen je u Finskoj, gdje je Gini indeks porastao s 53 na 64 (+21 posto). Slijedi Španija s porastom od 20 posto (s 47 na 57), zatim Italija (+15 posto), Danska (+11 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (+8 posto) i Francuska (+5 posto). Zanimljivo, Švedska je uz najviši ukupni indeks imala tek neznatan rast od 1 posto.

S druge strane, Belgija je jedina država u kojoj je Gini indeks značajno pao, s 51 na 46, što predstavlja pad od 11 posto. Blago smanjenje zabilježile su Njemačka, Austrija i Švajcarska (po ~5 posto), dok je u Nizozemskoj indeks pao za 4 posto.

Veli-Matti Törmälehto iz finskog zavoda za statistiku ističe da je ključni uzrok rasta nejednakosti u Finskoj strukturalna promjena u portfeljima domaćinstava.

– Uloga stambene imovine opala je, dok su finansijska ulaganja koncentrisana kod najbogatijih, znatno porasla – objašnjava Törmälehto. Istovremeno su cijene nekretnina stagnirale ili padale, uz smanjenje stope vlasništva nad stanovima. To je rezultiralo time da je udio najbogatijih 10 posto u ukupnom bogatstvu porastao sa 43,9 posto u 2009. na 51,8 posto u 2023.

Belgija: statistička iluzija?

I dok UBS bilježi pad Gini indeksa u Belgiji, ne slažu se svi stručnjaci. Arthur Apostel sa Univerziteta u Gentu upozorava da podaci Evropske centralne banke pokazuju tek marginalan pad, s 0,71 na 0,69 u periodu od 2010. do 2023. godine. Dodatna mjerenja (Distributional Wealth Accounts) pokazuju da je udio najbogatijih pet posto Belgijanaca u ukupnom bogatstvu pao sa 49,3 posto na 44,8 posto, što može ukazivati na blagu redistribuciju, ali ne nužno na strukturnu promjenu. Oba istraživača upozoravaju da UBS-ova metodologija – kombinacija mikro i makropodataka – ne omogućava pouzdane međudržavne uporedbe.

Bogati bogatiji

Dok Gini indeks daje širu sliku distribucije bogatstva, udjeli koje posjeduju najbogatiji pružaju konkretniji uvid u koncentraciju. Prema podacima iz UBS-ovog izvještaja za 2022, najbogatijih 10 posto Šveđana posjedovalo je 74,4 posto ukupnog bogatstva, dok je u Belgiji taj udio iznosio 43,5 posto. U Njemačkoj (63 posto) i Švajcarskoj (62,5 posto) situacija je slična: velika koncentracija bogatstva u rukama manjine poklapa se s visokim Gini vrijednostima.

Iako se trendovi razlikuju među državama, podaci ukazuju na dugoročni porast koncentracije bogatstva u rukama manjine, naročito u državama koje su se više oslonile na finansijska tržišta. Takođe, izvještaj zaključuje da sama nejednakost ne daje potpunu sliku. Ključno je uzeti u obzir i apsolutne nivoe bogatstva. Visoka nejednakost u zemlji s opštim blagostanjem nije isto što i ista razina u zemlji s opštim siromaštvom. Drugim riječima, nije samo važno ko ima koliko, već i koliko svi zajedno imaju.