Nekadašnji rudari Rudnika uglja koji su 2013. godine tužili tu kompaniju zbog neriješenog stambenog pitanja, još čekaju sudsku presudu. Naime, 130 penzionisanih radnika te kompanije tražilo je da im se isplati novac jer im tokom radnog vijeka nije riješeno stambeno pitanje a novac im je odbijan od zarada u te svrhe. Potom je poslovodstvo kompanije ponudilo isplatu svim radnicima u iznosu od po 25 hiljada eura. Jedan broj penzionisanih rudara je prihvatio ponudu, ali je njih 76 podnijelo tužbu.

– Advokatska kuća Piperović je prihvatila da nas zastupa na sudu, jer nismo mogli da se pomirimo sa tim da nam se isplati samo po 25 hiljada eura. Tražili smo iznose koji su nas sledovali da je bila raspodjela stambenih kredita, ali nismo očekivali da će sudski postupak trajati deset godina – naveli su za „Dan“ nekadašnji radnici Rudnika uglja.

Kazali su da su se na tužbu odlučili u momentu kada se nije mogao postići dogovor sa tadašnjim poslovodstvom, odnosno nakon što je poslovodstvo odbilo da ispoštuje nekadašnje radnike.

– Nažalost još čekamo razrješenje čitavog slučaja na sudu. Mnogi radnici koji su protestovali ispred rudničke uprave i u klubu penzionera više nisu među živima. Njihovi naslednici nastavljaju da potražuju novčana sredstva – saopštili su radnici i poručili da su svjesni da je bilo više sudskih presuda ali im nije jasno kako čitav slučaj nije riješen.

Nekadašnji rudari se žale i na ponašanje advokatske kuće Piperović, koja ih uredno ne obavještava o detaljima sudskog postupka, tvrdeći da su oni uredno izmirili obaveze prema istoj.

Smanjivali broj zaposlenih

Od kraja 2009. godine pa sve do 2020. godine u Rudniku uglja je vođena politika kako bi se broj zaposlenih što više smanjio. Da bi se postigao što bolji rezultat u smanjenju radnika, rudarima je obećano da mogu da idu u penziju uz otpremnine, a da će im pitanje stanova naknadno biti riješeno. Kada su shvatili da poslovodstvo Rudnika uglja neće održati dato obećanje, uslijedili su protesti ispred uprave kompanije, koji su u zimskim danima 2012. i 2013. godine preseljeni u klub penzionera.

Da je broj zaposlenih smanjen, vidi se i po činjenici da je 2009. godine u Rudniku radilo oko 1.600 radnika, a da je taj broj do 2020. godine opao na oko 700 zaposlenih.

Nakon 2020. godine broj zaposlenih je u znatnom porastu.

– Mi tražimo da nam se kaže šta je sa našim predmetom i da nastavimo sa traženjem našeg novca. Nikako ne prihvatamo da odustanemo od novca koji nam pripada, jer smo mi taj novac pošteno zaradili. Sumnjamo da je sudski postupak ometan u vrijeme kada je Demokratska partija socijalista vladala u Crnoj Gori, ali nam nije jasno zbog čega se sada čeka – saopštili su radnici.

Oko 130 pljevaljskih penzionera, tokom 2012. i 2013. godine, protestovali su zbog neriješenog stambenog pitanja. Krajem marta 2013. godine su obustavili štrajk, tvrdeći da su se na takav potez odlučili nakon razgovora sa akcionarom u toj kompaniji Acom Đukanovićem i tadašnjim predsjednikom Odbora direktora Rudnika uglja Zoranom Gospićem. Tadašnjoj Vladi Crne Gore, koju je predvodio Milo Đukanović, žurilo se da proteste bivših rudara okončaju, jer su se 7. aprila održavali predsjednički izbori na kojima su se građani odlučivali između Filipa Vujanovića i kandidata ujedinjene opozicije Miodraga Lekića. Međutim, brzo se oglasio jedan broj radnika, koji su tvrdili da ne prihvataju dogovor i da će podnijeti tužbe. Svakako izbori su već bili prošli.