Predstojeći parlamentarni izbori biće 12. u Crnoj Gori od uspostavljanja višepartizma, a šesti od obnove nezavisnosti.

I dok se sa prethodnih izbora uglavnom pamte pobjednici i vođe najjačih opozicionih stranaka, te vlade koje su proistekle kao njihov rezultat, iza dosadašnjih procesa ostala je i raznorodna hronologija i statistika, pa i neki rekordi koje – čini se – u budućnosti teško neko može nadmašiti.

Priču o dosadašnjim parlamentarnim izborima treba početi podacima koji se tiču izlaznosti. Rekordna je zabilježena 2001. godine, kada je iznosila 81,8 odsto. Potom slijede vanredni izbori održani 2002. godine (77,5 odsto), a onda i oni posljednji, održani 2020, kada je na biračka mjesta izašlo 76,7 procenata upisanih glasača.

Što se tiče podrške, rekordnu je, na prvim višestranačkim izborima 1990, zavrijedio Savez komunista Crne Gore. Za njih je tada glasalo 171.316 birača. Slijedi koalicija “Da živimo bolje” (DPS, SDP, NS) iz 1998. godine sa 170.080 glasova, a potom i lista “Evropska Crna Gora” (DPS, SDP, BS, HGI) iz 2009. godine, koju je tada podržalo 168.290 glasača.

Još je zanimljiviji dio podataka koji se odnosi na izborne liste sa najmanjim brojem osvojenih glasova. U tom pogledu, apsolutni rekorder je Savez socijalne pravde, koji je na izborima 1996. godine osvojio svega pet glasova.

Na istim izborima, nešto bolje prošla je lista “Sedma sila”, koju je ukupno podržalo 18 birača. U ‘top 3’ je i Jugoslovenska ljevica u Crnoj Gori, koja je 2001. godine imala tačno 190 glasova.

Kada je u pitanju broj učesnika, i dalje su nenadmašni izbori održani 1996. godine, na kojima je nastupilo čak 20 izbornih lista.