NEMA RAMPE ZA MIGRANTE: Pogranični pojas prema Republici Srpskoj u selu Metaljka bez kontrole

    4 godine pre 804 pregleda Izvor: novosti.rs

Granica između Crne Gore i Republike Srpske kod sela Metaljka je bez ikakve kontrole i nadzora, tvrdi Duško Mirković iz ovog mjesta.

Ovaj penzionisani policijski inspektor, koji živi u Baru, a povremeno dolazi u rodni kraj, kaže da je za samo deset dana koliko je boravio u selu, ovuda prošlo nebrojeno mnogo migranata. On dodaje da je prethodnih dana imao kontakt sa dvojicom migranata koje je vratila bosanska policija i da je saznao da su iz Bangladeša. Naglašava da će poseban problem nastati ako bosanska vojska počne da štiti ovaj dio granice.

Svakodnevno, danju, noću ovuda krstare horde migranata. U skupinama su od par njih, pa do 30 muškaraca, žena, djece – kaže Mirković. Lokalni putevi i šumske staze prekrivene su gomilama smeća, koje za sobom ostavljaju, a za to niko ne haje. Nema ni ekologa, ne reaguje ni inspekcija. Trenutno ne napadaju kuće jer su vlasnici, koji inače ovde ne žive, došli da borave na selu zbog epidemije korone.

S obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju i broj migranata koji svakodnevno „defiluje“ ovim krajem, Mirković pita Nacionalno kordinaciono tijelo, da li su do sada testirali ijednog migranta na kovid 19. Po njegovoj procjeni, za nekoliko godina preko tog dijela granice prošlo najmanje 10.000 migranata. Mirković kaže da je većina sporednih objekata i napuštenih kuća, u zoni kojom prolaze azilanti, uništena ili zapaljena.

Poseban bes ispoljavaju kad ih bosanska policija uhvati i vrati na teritoriju Crne Gore – tvrdi Mirković u čiju su porodičnu kuću u selu Metaljka već desetak puta provaljivali.

Prijavljivao sam policiji, tužilaštvu, tražio zaštitu, ali ništa nije pomoglo. Još je toplo, pa se migranti drže šume, gdje i spavaju. Čim stignu hladniji dani, počeće da provaljuju u kuće i da pljačkaju.

RUTE I PUTOKAZI

Desetine migranata svake večeri pokušavaju ilegalno da pređu iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu, dok ih iz Podgorice u Pljevlja samo u jednom danu dođe i do 50.

Okupljaju se u parku preko puta pljevaljske pošte. U telefonima imaju ukucane rute kojih se precizno drže i gotovo svi dobijaju instrukcije koje policijske punktove da izbegavaju, gdje će ih ko sačekati, ko ih i čime vozi do mjesta odakle im je granica najbliža. Veći dio staza u tom dijelu granice „markiran“ je praznim limenkama, kao sigurnim putokazima.