Nepokolebljivi branitelj izvornog svetosavlja

    5 godina pre 578 pregleda Izvor: Dan

Film „Patrijarh Varnava – i život za pravoslavlje”, autora Veljka Đurića Mišine, prikazan je pred brojnom publikom u Srpskoj kući u Podgorici, u okviru obilježavanja jubileja, 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve. U uvodnom slovu književnik Budimir Dubak. je podsjetio na biografske podatke patrijarha Varnave, rođenog kao Petar Rosić, 29. avgusta 1880. godine, u Pljevljima.

Poslije školovanja u rodnom gradu i carskom Prizrenu odlazi na Petrogradsku duhovnu akademiju. Još kao student IV tečaja Akademije prima monaški postrig. Zamonašio ga je episkop Sergije, rektor Petrogradske duhovne akademije, koji je potonji ruski patrijarh u vrijeme boljševičkog borbenog ateizma. Rektor Sergije je istakao u svojoj besjedi podvig Svetoga Save, čijim putem će dostojno hoditi i budući srpski patrijarh Varnava. On je kao ličnost, kako kaže pjesnik Vojislav Ilić Mlađi, bio „sejač verskog i duhovnog zdravlja,/grudobran, savest, razum Pravoslavlja”. Patrijarh Varnava je bio na tronu Svetoga Save od 1930. do rane i zagonetne smrti 1937. godine. To je period duboke krize Kraljevine Jugoslavije; ubistva kralja Aleksandra; unutrašnjih međunacionalnih i međukonfesionalnih sukoba; jačanja nacizma i komunizma. Patrijarh Varnava je nepokolebljivo branio izvorno svetosavlje – kazao je, između ostalog, Dubak. On je dodao da rasprostranjeno mišljenje u srpskom narodu, još za Varnavinog života, jeromonah Miron iskazuje stihom „Srpske Crkve drugi Sveti Sava”.

I zaista se njegova misija upoređivala sa podvigom Svetoga Save. O tome svjedoči i knjiga pjesama o patrijarhu Varnavi „Sin utjehe srpske crkve”, koju je 2014. godine objavila naša Književna zadruga. Pomenuta drama srpskog naroda kulminirala je donošenjem Konkordata sa Vatikanom, od strane vlade Milana Stojadinovića 1935, a posle „Krvave litije”, 1937. godine izglasanog u Narodnoj skupštini. Te iste večeri je umro patrijarh Varnava. Seton-Votson kaže: „Konkordat je izazvao u Srbiji (bolje reći kod svih Srba) žestoku opoziciju. Pravoslavna crkva je smatrala ugroženim svoj sopstveni položaj. Ona je tvrdila da Konkordat daje katoličkoj crkvi prava, koja su uskraćena drugim verskim zajednicama”. Da je to tako, nehotično potvrđuje i nadbiskup Ante Bauer, koji, uvrijeđen, kaže: „Katolička crkva nema ništa protiv toga da i Pravoslavna crkva dobije sve ono čega možda danas nema a Konkordat zajamčuje Katoličkoj crkvi”. Oglasio se i papa Pije XI, povodom čijeg istupa rimski fašistički list La Stampa piše: „Njegove riječi su ciljale na nepomirljivost u istinu bijedne Pravoslavne crkve, koja nije znala da se uzdigne na visinu istinskog patriotizma, nego je sasvim potčinila interese svoje zemlje svojim ličnim i svojoj tradicionalnoj tjeskogrudnosti…” Dok je patrijarh Varnava ležao na samrti, tajanstveno umiru njegova braća, Uroš i Aleksa. Sve te tragične okolnosti su doprinijele da smrt velikog patrijarha Varnave srpski narod doživi kao istinsku tragediju – napominje Dubak.