„Kada je tržište prepušteno svojoj samonormativnoj prirodi, ono poznaje samo dostojanstvo stvari, a ne ličnosti“ Maks Weber

“Šta je socijalna pravda u radnom pravu? U kontekstu rada i zapošljavanja, socijalna pravda osigurava da “oni koji imaju manje u životu moraju imati više u zakonu”![1] Catherine Barnard

Trgovina na veliko i trgovina na malo ne može da se obavlja nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika određenim zakonom kojim se uređuju državni i drugi praznici. Izuzetno od stava 1 ovog člana, nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika trgovina na veliko i trgovina na malo može se obavljati u: 1) apotekama; 2) specijalizovanim prodavnicama ili kioscima za prodaju hleba, pekarskih proizvoda i kolača, cvijeća, suvenira, štampe, sredstava za zaštitu bilja ili pogrebne opreme; 3) benzinskim stanicama i prodavnicama za trgovinu na malo u okviru benzinskih stanica; 4) pijacama; 5) štandovima – tezgama, vitrinama i automatima izvan pijaca i pokretnim prodavnicama; 6) prodavnicama, kioscima i automatima smještenim unutar zatvorenih područja autobuskih i željezničkih stanica, aerodroma i luka; 7) štandovima i kioscima u kojima se prodaju robe za vrijeme održavanja priredbi, festivala i manifestacija, sajmova i za vrijeme javnog prikazivanja kinematografskih djela; 8) skladištima za trgovinu na veliko.[1a]

Ovako je glasila norma prema izmjenama iz 2019. godine kojom je garantovana neradna nedelja zaposlenima u trgovinama na malo i veliko. Zakonodavac je stavom 2 pomenute zakonske odredbe propisao da rad nedeljom može se obavljati i da nigdje nije propisano imperativno da nedelja mora biti radna. O važnosti predmetne teme ide u prilog činjenica da u sektoru trgovine i usluga radi 23,1 % stanovništva Crne Gore, a što je utvrđeno popisom iz 2023. godine.[2] Ustavni sud je odlukom od 28.01.2026. godine, odredbu člana 35a ukinuo.[3] Naime, da bi pravilno i zakonito detektovali suštinu sporne pravne problematike, moramo poći od ustavnih odredbi i to člana 24 kojim je propisano da zajemčena ljudska prava i slobode mogu se ograničiti samo zakonom, u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno. Takođe, odredbama ustava nadalje se jemči  dostojanstvo i sigurnost čovjeka kao i nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta čovjeka, njegove privatnosti i ličnih prava. Zaposleni imaju pravo na ograničeno radno vrijeme i plaćeni odmor. Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, na pravične i humane uslove rada(dostojanstvene) [3a] i na zaštitu za vrijeme nezaposlenosti, a dok se sloboda preduzetništva može ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne Gore.

Ustavni sud u svojoj odluci polazi od toga “da su precizno propisani razlozi zbog kojih se može ograničiti sloboda preduzetništva (radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne Gore) i zakonodavac ne može samostalno da propisuje nova ograničenja van tih ustavnih osnova, niti bez jasno utvrđenog legitimnog cilja u javnom interesu.

Time što je zakonodavac jednoj grupi preduzetnika (apoteke, poslastičarnice, pekare, kiosci za štampu, suvenirnice, cvjećare, prodavnice za pogrebnu opremu, za zaštitu bilja, benzinske stanice, pijace, itd) dozvolio da radi, a drugoj ne, jednu grupu privrednika je doveo u neravnopravan položaj u odnosu na drugu. Ovakva zabrana nema objektivno i razumno opravdanje, s aspekta ustavne obaveze države da svim preduzetnicima obezbijedi jednak položaj na tržištu.

Dodatno, zabranom rada nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika samo pojedinim trgovcima došlo je do ograničenja ljudskih prava i sloboda i povrede ustavnog principa saglasnosti pravnih propisa.”

Da bi pravilno razumjeli i postavili polaznu hipotezu da su neradna nedelja i državni praznici zakonom i društveno opravdani, moramo poći od istorijiskog, kulturološkog, sociološkog, psihološkog, kao i uporednog metoda.

Naravno, pitanje rada nedjeljom i u dane državnih i vjerskih praznika, osim što jeste radnopravno pitanje – jer radi se o radu nedjeljom – nije samo to. Radi se i o temi koja evidentno ima svoje mjesto u okviru političkog oblikovanja društva i javnog poretka, izaziva pozornost i prikuplja podršku sindikata, društvenih grupa i političkih aktera: (ne)rad nedjeljom u fokusu je rasprave onih koji smatraju kako rad nedjeljom u trgovini nije neophodan za funkcionisanje društva, a tu se iznosi i politička, religijiska i pravna argumentacija.[4]

Nedelja je „sedmi dan u sedmici (između subote i ponedeljka), hrišćanski praznični dan i dan odmora “.  Od četvrtog vijeka još može se „kazati da je svaka nedelja kao Vaskrs u malom. Što je vaskršnji praznik u toku godine, to je nedelja u toku sedmice.[5] Može se reći kako nedelja ima dugu prošlost i ogromnu istorijsku, običajnu a i vjersku relevantnost. Na neki je način nedelja viševjekovno kulturno i društveno “dobro”, repetitivan akt koji određuje ritam života. I tu danas dolazimo u problem s radom nedjeljom, dilemu savremenog društva. Nedelja kako je u ovom radu i navedeno je istorijisko-tradicijski predviđena kao dan odmora, simbolička antiteza radnim obavezama koje se ispunjavaju u ostale dane u nedelji. U tom pogledu nedelju bi faktički moglo doživljavati kao dan predodređen za nedeljni odmor radnika. Religijsko utemeljenje nedelje kao neradnog dana neosporno je i danas. Ovo je pogotovo razlog više koji doprinosi  za opravdanošću ovog zakonskog rješenja i njegove održivosti. Međutim, da bi u potpunosti sagledali pozitivnopravnu situaciju, a iz radnopravnog ugla o istom potrebno je poći od Direktiva 89/391/EZZ i 2003/88/EZ i Konvencija 14 – Konvencija o nedeljnom odmoru u industrijskim preduzećima i  Konvencija 106 – Konvencija o nedeljnom odmoru u industrijskim preduzećima.

Preporuka koja je data u preambuli Direktive 89/391/EZZ jasno naglašava da je poboljšanje sigurnosti, higijene i zdravlja radnika na radu cilj koji ne bi smio biti podređen isključivo ekonomskim razlozima. Odredbe ove direktive primjenjuju se u cjelosti na direktivu 2003/88/EZ a shodno članu 1 stav 4 Direktive 2003/88/EZ. Kako se Direktive jedna kroz drugu prožimaju [6] cilj i jedne i druge direktive je zaštita sigurnosti i zdravlje radnika, u skladu sa tim neradna nedelja bi bila akt koji ne može biti podređen ekonomskim razlozima, u konkretnom slobodi preduzetništva, a koje je „ugroženo“ shodno odluci Ustavnog suda Crne Gore. Odredba člana 35 a st. 2 Zakona o unutrašnjoj trgovini zapravo suštinski predviđa održavanje minimum procesa rada nedeljom, jer „apsolutno“ neradna nedelja nije u stvarnosti moguća. Da se radi o neravnopravnim stranama- trgovcima, na veliko i malo sa jedne (kojima je zabranjen rad nedeljom), dok sa druge strane preduzetnicima kojima je dozvoljen rad nedeljom, jasno je i čudi odluka Ustavnog suda na koji način tumači „neravnopravni položaj“. „Neravnopravnost“ ima za posljedicu da se prema jednakima postupa nejednako. Preduzetnici kojima je dozvoljen rad nedeljom i za vrijeme državnih i vjerskih praznika ne mogu biti ravnopravni sa preduzetnicima kojima  nije dozvoljen rad shodno članu 35 a st. 1 Zakona o unutrašnjoj trgovini iz materijalno pravnih razloga. Formalna jednakost podrazumjeva zabranu različitog tretmana na osnovu ličnih svojstava, dok materijalna jednakost teži uspostavljanju stvarno jednakih uslova za učešće u društvenom i ekonomskom životu.[6a] U konkretnom slučaju neravnopravnost nije vezana za neradnu nedelju, već u broju zaposlenih i trgovinskoj moći (ekonomsko dominantnijim preduzetnicima), a kako se radi o neravnopravnim subjektima u materijalno pravnom smislu, to Ustavni sud nije mogao formalno-pravno utvrditi da se radi o neravnopravnom položaju preduzetnika.  Pored činjenice da se radi o neravnopravnim subjektima u materijalno pravnom smislu i učesnicima iste tržišne utakmice, zakonsko utvrđenje neradne nedelje ima za cilj zaštitu zdravlja ljudi, obezbjedjivanje pravičnih i humanih uslova rada, jer nasuprot njih stoje ekonomsko dominantniji (subjekti), to je u konačnici imalo za cilj zaštitu dostojanstva, eksploatacije i od diskriminacije zaposlenih.[7] S toga, neradna nedelja pored istorijskog vrela koje joj daje kontinuitet i važnost, pored neravnopravnosti učesnika tržišne utakmice, svoje vrelo pronalazi u zaštiti zdravlja, sigurnosti, i u konačnici dostojanstva zaposlenih i isto ne smije biti podređeno ekonomskim razlozima, tj. slobodi preduzetništva. Ovo pogotovo ukoliko uzmemo u obzir odredbu člana 59 stav 2 a u skladu sa članom 24 Ustava Crne Gore.

Društvena opravdanost za uvođenjem neradne nedelje je višestruka. Između ostalog, kao što je navedeno, pored istorijisko-kulturoloških vrijednosti sa istom smo korak bliže bezbjednijem, zdravijem i dostojanstvenijem radnom okruženju. Međutim, ono što Ustavni sud ni zakonodavac prilikom normiranja ove zakonske odredbe nisu uzeli u obzir sociološko-psihološki fenomen koji se postiže sa uvođenjem neradne nedelje, u konkretnom bili bi korak bliže izjednačavanju privatnog sektora i državnog sektora. Ovo pogotovo ukoliko imamo u obzir društvenu zbilju koja je percipirana tako i u pravcu da je najveći konkurent privatnom sektoru zapravo državni aparat, koji vuče najkvalitetnije kadrove iz privatnog sektora. [7a] Neradna nedelja bila bi „akt“ približavanja privatnog sektora državnom, i samim tim na tržištu rada bila bi konkurentna državnom aparatu. Ravnoteža, između posla i privatnog života je pokretački faktor kojem treba težiti, a što se neradnom nedeljom svakako želi i zakonski implementirati. [8]Irelevantni su navodi privatnog sektora kako je sloboda preduzetništva narušena, a što potvrđuje i Ustavni sud u svojoj odluci, pri tom ne imajući u vidu notornu činjenicu da je tržište rada u privatnom sektoru u Crnoj Gori fragmentirano, i postavlja se pitanje kakvo će isto biti (i da li će ga biti) u narednom periodu od 10-20 godina.[9] Pogoršanjem standarda rada, a što je svakako ukidanje neradne nedelje, biće dikretno vezano sa sve većim migracijama slabo plaćenih radnika i eksploatacijom.[10] Ukoliko pratimo međunarodno radno pravo, zapravo primjetićemo da je sve veća pojava uvođenja četvorodnevne radne nedelje i da su benefiti iste itekako veliki, pogotovo na produktivnost zaposlenih, a da raspravljanje o neradnoj nedelji, govori u prilog činjenici da se raspravlja o „zastarjelim“ metodama poboljšanja radnopravne zbilje unutar Crnogorskog sistema.[11] Nedostatak reformi je takođe doveo do zastarjevanja pojedinih aspekata pravnog okvira, u smislu da zakonodavstvo više nije nudilo adekvatan regulatorni okvir za uslove rada u neoliberalnoj eri. Ova situacija ide u prilog poslodavcima i daje im visok nivo fleksibilnosti u odlukama o zapošljavanju i otpuštanju.[12] Da su politički akteri prepoznali potencijalni problem i krenuli inovativno u njegovo dalje saniranje, idu u prilog i nagovještaji o uvođenju sedmočasovnog radnog vremena.[13] Namjera države je jasna, izjednačiti privatni i državni sektor, samo u takvom ambijentu gdje zaposleni imaju dva jednaka izbora, privatni sektor može biti konkurentan, a zaposleni dostojanstven i nediskriminisan. Neradna nedelja će doprinjeti postizanju bolje ravnoteže između posla i privatnog života, garantovanjem vremena za odmor i poboljšanjem predvidljivosti radnih rasporeda.

LITERATURA

[1] Barnard C., 2024. “Social justice in labour law: it’s no longer actually about the law”, In: labour rights and social justice Work in a changing world, Ed by Marco Mocella, Elena Sychenko, 7. Sprovođenje prava bez obrazca je nepraktično i nepoželjno kao i sprovođenje pravde bez zakona. Pound, R., 1910.  “A Practical Program of Procedural Reform” Green Bag, 78. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka, i zemlja socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Ustav Crne Gore, Službeni list CG, br. 1/2007 i 38/2013 – Amandmani I-XVI čl 1.  Ustav Hrvatske isto predviđa u članu 1 da je Hrvatska socijalna država. Ustav Republike Hrvatske, Narodne Novine, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14. čl. 1. Slovenija je socijalna država. Ustav Republike Slovenije, Uradni list, br. 33/91-I, 42/97 – UZS68, 66/00 – UZ80, 24/03 – UZ3a, 47, 68, 69/04 – UZ14, 69/04 – UZ43, 69/04 – UZ50, 68/06 – UZ121,140,143, 47/13 – UZ148, 47/13 – UZ90,97,99, 75/16 – UZ70a in 92/21 – UZ62 čl. 1; Svjetski mir se može ustanoviti samo ako je zasnovan na socijalnoj pravdi. Kresal B., 2019. Ustanovitev Mednarodne organizacije dela let 1919, Socialno delo,207.

[1a] Zakon o unutrašnjoj trgovini („Službeni list CG“, br. 49/2008, 40/2011 – drugi zakon, 38/2019 i 84/2024 – drugi zakon)[2].

[2] https://www.monstat.org/cg/novosti.php?id=4502 pristupljeno 2.2.2026. godine.

[3] https://www.ustavnisud.me/ustavnisud/objava/blog/7/objava/266-ustavni-sud-ukinuo-kao-neustavnu-neradnu-nedjelju-u-trgovinama pristupljeno dana 2.2.2026. godine.

[3a] Ustav Srbije kao jedan od rijetkih koji garantuje pored dostojanstva ličnosti (generalno) čl. 23 i dostojanstva ličnosti na radu čl. 60 Ustav Srbije, (Službeni glasnik RS“, br. 48/94 i 11/98).

[4] Gotovac V., (Ne)rad nedeljom kao dilema radnog prava, ZPR 11 (2) 2022; 102.

[5] „Normativizacija nedjelje kao neradnog dana veže se uz rimskog cara Konstantina“ Mirković, L., 1961. Heortologija ili istorijski razvitak i bogosluženje praznika Pravoslavne istočne crkve. Beograd, 27. Vid više: Ivanović Barišić M., 2013. Nedelja praznik ili neradni dan, Glasnik Etnografskog instituta, SANU; Promper, S.,  2007 Analyse der Diskussion um die Liberalisierung der Ladenöffnungszeiten im österreichischen Einzelhandel – Darstellung der ökonomischen und sozialen Auswirkungen von Ladenöoffnungszeitenliberalisierung (Diplomarbeit), Linz, 89; Heutger, V., 2005. Die Anfänge der Sonntagsgesetzgebung, Fundamina: A Journal of Legal History, br. 1, 157; Heutger, V., 2005. Die Anfänge der Sonntagsgesetzgebung, Fundamina: A Journal of Legal History, br. 1,161.

[6] Presuda Evropskog suda pravde C-580/19 od 9.3.2021. godine; Presuda Evropskog suda pravde C-678/23 od 13.11.2025. godine tač. 55.

[6a] Vid više: Ruqaiijah Y., 2022. “The Social Determinants of Health, Health Disparities, and Health Justice”, Journal of Law, Medicine & Ethics, 641–649. Tako se krajem XX vijeka pojavio pokret koji se bavio pitanjem “ kako se nositi sa novom radničkom klasom i kako ih integrisati u pravni poredak koji se zasniva na formalnoj jednakosti”. Deakin S., 2022. “Private Law and the New Social Question”, German Law Journal, 862.

[7] Kovačević, Lj., 2009. Uredjivanje i skraćivanje radnog vremena-osnovne tendencije i problemi, In book: D. Vuković, M. Arandarenko (ur.), „Socijalna politika i kriza“ Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu;  Raonić R., Raonić O., 2025. Diskriminacija na radu u praksi Suda pravde Evropske unije, Zbornik radova Kopaoničke škole prirodnog prava.

[7a] https://investitor.me/2025/11/10/drzava-postaje-konkurent-privredi-sve-vise-radnika-bira-javni-sektor-umjesto-realne-ekonomije/ pristupljeno 22.2026. godine.

[8] Glowacka, M. (2020). A little less autonomy? The future of working time flexibility and its limits. European Labour Law Journal, 12(2), 113. https://doi.org/10.1177/2031952520922246

[9] Neradnom nedeljom sačuvao bi se korpus zaposlenih u privatnom sektoru. Kako je Crna Gora doista ovisna o sezonskim radnicima, neradnom nedeljom bi se taj problem u budućnosti mogao pojaviti. Slično iskustvo je imala i Njemačka. Biaback Anong, D. (2023). Seasonal workers wanted! Germany’s seasonal labour migration regime and the COVID-19 pandemic. Politics, 44(2), 219-234. https://doi.org/10.1177/02633957231168039

[10] Marino, S., & Keizer, A. (2022). Labour market regulation and the demand for migrant labour: A comparison of the adult social care sector in England and the Netherlands. European Journal of Industrial Relations, 29(2), 159-160 https://doi.org/10.1177/09596801221127810; Di Marco, A. (2023). The ‘normality’ of labour exploitation: The right to fair and just working conditions in the Union’s social market economy. Netherlands Quarterly of Human Rights, 41(4), 235-256. https://doi.org/10.1177/09240519231208306; Zbog svojih godina i stanja pogotovo su osjetljive kategorije poput djece i žena, koji se suočavaju sa povećanim rizikom od eksploatacije. Kallos, A. (2025). Making Sense of Exploitation: Teenage Workers’ Experiences of Unpaid Labour in Low-Wage Service Jobs. Work, Employment and Society, 0(0). https://doi.org/10.1177/09500170251380738

[11] Vid više: Blackham, A. (2025). Productivity and the four-day work week. Alternative Law Journal, 50(3), 197-203. https://doi.org/10.1177/1037969X251345189; Tom McIlroy, ‘Workers Endure “Long Hours” and Deserve a Four-Day Week: ACTU’, The Australian Financial Review; Kari Paul, ‘Microsoft Japan Tested a Four-Day Work Week and Productivity Jumped by 40%’, The Guardian; Julia Backmann et al, The 4-Day-Week in Germany: First Results of Germany’s Trial on Work Time Reduction. 

[12] Madi, S. (2023). Power resources, institutional legacy and labour standards transformation: Lessons from two developing countries. Economic and Industrial Democracy, 45(4), 987-1015. 

https://doi.org/10.1177/0143831X231204770

[13] Viđeti više: Raonić R., Raonić O., 2026. Sedmočasovno radno vrijeme u Crnoj Gori program Evropa sad 2 – mit ili stvarnost (radnopravni aspekt), Pravni zbornik, Podgorica. (zbornik je u fazi objave).

Rajko Raonić

Doktorand Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu