Institucionalni kolaps u kojem se Crna Gora nalazi, a na koji Demokratska partija socijalista upozorava već godinama unazad, ovih dana doživljava svoju kulminaciju.

Svakog dana ređaju se optužbe bivših i sadašnjih ministara za kriminal i korupciju na najvišem nivou dok jedni drugima prijete snimcima, presretnutim razgovorima i dokazima koji će tek izađi na vidjelo. To je danas tridesetoavgustovska većina, rashodovana i polupana baš poput istoimenog trajekta za čiju nabavku PES sumnjiči Dritana Abazovića za korupciju.

Ona većina čiji je proizvod šef SPO Predrag Šuković koji je službene podatke odavao osumnjičenom članu organizovane kriminalne grupe kako bi ostvarivao svoje političke ciljeve i razračunavao se sa kolegama iz Uprave policije čime je izgubio svaki kredibilitet za dalji ostanak na toj poziciji. Paralelno sa tim bivši predsjednik  Obora za bezbjednost Milan Knežević optužuje Vladu Dritana Abazovića za milionsku korupciju u slučajevima dobijanja azila pojedinih stranih državljana dok gotovo svakog dana čitamo nove Sky prepiske u kojima je Knežević jedan od glavnih aktera. I dok ministar Milović prijeti kako će otkriti sve detalje o korupciji i kriminalu prošle Vlade, Filip Adžić ga optužuje za zaštitnika mafije u Crnoj Gori.

To je slika današnje političke scene u Crnoj Gori čiju sliku upotpunjuje licemjerna činjenica da svi ovi politički subjekti čine zajednički vlast svuda na lokalnom nivou i gotovo u identičnom sastavu čine aktuelnu parlamentarnu većinu. Zato i ne čudi što Demokratska partija socijalista iz mjeseca u mjesec bilježi rast povjerenja jer je građanima dosta političke papazjanije čiji je jedini faktor održivosti mržnja i iskompleksiranost DPS-om.

Miloš Nikolić, portparol Demokratske partije socijalista Crne Gore