Neistine kojima se predsjednik Crne Gore razbacivao na sjednici Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta, potvrđuju ono što smo i prije znali, da je Jakov Milatović nedorastao funkciji koju obavlja. Razgovor sa evropskim parlamentarcima, Milatović je iskoristio da ogovara svoju državu i kleveće bivšu vlast, previđajući da oni koji ga slušaju, znaju da je Milatović kadar Zdravka Krivokapića, i istaknuti član vlade 12 apostola, koja je odgovorna za nazadovanje Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Ušavši u politiku kao član klerikalne vlade koja je dogmom srednjeg vijeka i fizičkim pomjeranjem brda i planina, pokušala da pretvori Crnu Goru u protektorat SPC, Milatović snosi odgovornost za sva nedjela koja je počinila bivša vlast u kojoj je bio ministar.

Osim toga što su se svojski trudili da satru svijest Crnogoraca o njihovom identitetu, Krivokapićevi eksperti su ostali upamćeni po “spasavanju“ Crne Gore kao “spržene zemlje”. Sam je imao značajnu ulogu u zatvaranju Amana, gašenju nacionalne avio-kompanije, zatvaranju primarne proizvodnje u KAP-u, zaustavljanju ili drastičnom usporavanju investicija na sjeveru Crne Gore, ali i osnivanju državnih preduzeća kojim su rukovodili njegovi prijatelji.

Da ne govorimo o tome da su vjesnici političkih promjena 2020. “udesili“ da se Jakov Milatović nađe u istom timu sa ženom četnikom, koja je dobila zadatak da rasturi obrazovni sistem Crne Gore. Zajedno sa Milatovićem u apostolskoj vladi sjedio je i ministar koji je negirao genocid u Srebrenici. Protiv smjene tog ministra bio je nekadašnji ministar Aleksandar Stijović, koji je, gle čuda, odnedavno izabran za savjetnika Jakova Milatovića. Sjetimo se koliko je ljudi umrlo od posljedica korona pandemije, zbog inaćenja i nekompetentnosti apostolske vlade koja je sama kršila sve epidemiološke mjere koje su prethodno propisali građanima, i u potpunosti urušila svoj i autoritet zdravstvenih vlasti u Crnoj Gori.

Kad govori o tome da demokratija u Crnoj Gori postoji tek od 2020. Milatović pored loše namjere, demonstrira i nedopustivo neznanje za nekoga ko se nalazi na čelu jedne države. Ako prije 2020. nije bilo demokratije, znači da smo imali autoritarni režim ili diktaturu. Nije tipično da diktatura ili autokratija na izborima osvaja 35 odsto podrške, niti je tipično da diktator prizna rezultate izbora koji su nepovoljni po njega, te da mandat za sastav Vlade povjeri ljutim političkim protivnicima. Posebno nije uobičajeno da diktatura ili autokratija organizuju referendum o državno-pravnom statusu po najvišim međunarodnim standardima, i kasnije tu državu učlani u najmoćniji vojno politički savez u istoriji čovječanstva, i učini je predvodnicom procesa pridruživanja EU. Neće biti da se u nekim ranijim evropskim izvještajima hvali “autokratija”, a da se danas Crna Gora koju je preplavila demokratija oslobodilaca, u izjavama evropskih zvaničnika naziva rak ranom regiona.

Zato, svakog narednog puta kad se usudi da govori o svom navodnom doprinosu demokratskom razvoju Crne Gore, Milatović treba da se sjeti samo jednog: da nije bilo Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera, Milatović danas ne bi ni bio u mogućnosti da bude predsjednik jedne međunarodno priznate države, niti bi ga zapalo da sjedi za istim stolom za šefovima država NATO-a i EU.

I umjesto izlizane kritike prethodne vlasti, krajnje je vrijeme za Milatovića da razmisli može li nešto dobro da učini za svoju državu. Makar da mu na sastancima sa međunarodnim zvaničnicima netrpeljivost prema bilo kojoj partiji ili pojedincu ne bude jača od poštovanja prema državi koju predstavlja.

Andrija Nikolić, član Predsjedništva DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore