Nosioci opasnih virusa se „primiču“, potrebna hitna reakcija

    2 meseca pre 387 pregleda Izvor: rtcg.me

Virusi poput Zike, Denge, Zapadnog Nila, oni koji izazivaju meningitis, hemoragičnu groznicu, kao i paraziti koji izazivaju recimo malariju, mnogo su bliži nego što smo toga svjesni. Prema riječima docenta na Biotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore Igora Pajovića, klimatske promjene, blage zime, kao i sve veći promet robe i putovanja ljudi, povećavaju mogućnost za kretanje i neželjenih organizama, prije svih insekata, koji su prenosioci opasnih bolesti. Pojava vektora (organizama koji su nosioci patogena) na našem području je sve veća, a prema ocjeni Pajovića, reakcija donosioca odluka i državnih organa, kaže, mora biti udružena i bez čekanja.

Pajović za Portal RTCG objašnjava da je kroz projekat „Lovćen“, koji je temelj za nadzor nad vektorima u Crnoj Gori, otkriveno više vrsta insekata: krpelja, komaraca, nevida, kulikoida, koji mogu biti nosioci virusa i parazita koji izazivaju oboljenja poput plavog jezika kod ovaca, afričke kuge konja, lajšmanijaze, kod pasa, ali i ljudi, meningoencefalitisa, hemoragične groznice…

Protekle sedmice u Srbiji se pominjala pojava pješčanih mušica poznatijih kao nevidi, kao prenosioca opasnih bolesti lajšmanijaze i virusnog meningitisa. Za Pajovića te vrste insekata nijesu ništa novo ni spektakularno, jer su uobičajene odavno na Balkanu i to čak 12 vrsta.

Nevidi u Crnoj Gori prenosioci lajšmanijaze, za sada problem većinom za veterinare

Crna Gora je napominje Pajović, endemsko područje viscelarne lajšmanijaze u Evropi, a ove mušice jedini su i isključivi vektori ove bolesti. Ipak, od lajšmanije kod nas najčešće obolijevaju psi.

„Nevidi su normalan, uobičajeni dio entomofaune i odgovaraju im svi klimati osim polarnog. Jedina specifičnost je da u oblastima umjerenog klimata imaju sezonsku aktivnost (april-oktobar), a u tropskim oblastima ostaju aktivni tokom cijele godine. U Crnoj Gori, je koliko je meni poznato sa sigurnošću utvrđeno prisustvo pet vrsta. Istraživanja posvećena nevidima u okviru projekta VectorNet su bila opsežna i sprovedena su u svim zemljama Balkana, utvrđeno je prisustvo 12 vrsta, od kojih je 10 mogućih prenosioca bolesti, s tim da je vrsta Phlebotomus neglectus utvrđena kao dominantna i na širem prostoru od Crne Gore (čini 74.39% populacije). U uhvaćenim jedinkama utvrđeno je prisustvo prouzrokovača lajšmanije u uzorcima sa Kosova, iz BiH i Sjeverne Makedonije, kao i prisustvo Teheran virusa u BiH i Adana virusa u Sjevernoj Makedoniji. U uhvaćenim nevidima iz Crne Gore nijesu, tom prilikom, utvrđeni izazivači bolesti“, navodi Pajović.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, kaže Pajović, godišnje globalno bude konstatovano oko 1,3 do 2 miliona humanih slučajeva lajšmanije, od čega 20 do 30.000 sa smrtnim ishodom.

Prenosioci i samo oboljenje češće se javljaju u područjima sa siromašnim uslovima života, mahom u ruralom području, planinskim selima i prigradskim naseljima, gdje su rezorvoari oboljenja i domaćini lajšmanije mahom psi. Veća brojnost nevida i potencijalna opasnost od pojave oboljenja koja mogu da prenose je u mjestima sa otvorenom kanalizacijom, gdje se otpad ne odnosi regularno, gdje su gusto naseljene siromašne kuće, gdje ljudi spavaju na otvorenom. Najveći problem se može javiti na mjestima gdje gajene životinje žive blizu ljudi ili sa njima.

Od 2005. zabilježeno 29 slučajeva lajšmanije kod ljudi

Lajšmanija je često oboljenje od veterinarskog značaja u Crnoj Gori i od nje kod nas najčešće obolijevaju psi, stariji od godinu dana.

„Nije zabilježen nijedan slučaj direktnog prenošenja bolesti sa psa na čovjeka kontaktom, već se bolest prenosi sa psa na psa i sa čovjeka na čovjeka nevidima. Druge bolesti čije izazivače mogu da prenose nevidi nijesu konstatovane na ljudima. Ako govorimo isključivo o humanim slučajevima obolijevanja u periodu 2005/6-2015 lajšmanija je zabilježena u Ulcinju, Baru, Tivtu, Herceg Novom, na Cetinju, u Podgorici, Danilovgradu, ali i Beranama i Rožajama, sa ukupno 29 slučajeva. Generalno možemo reći da je lajšmanija češća u centralnom i primorskom dijelu naše države i da je druga po učestalosti među vektorskim bolestima u Crnoj Gori“, objašnjava Pajović.

Naglašava da nevide nije moguće iskorijeniti, a ne bi ni valjalo, jer su nativni članovi faune našeg prostora. A da bi njihovu brojnost držali pod kontrolom neophodno je vršiti monitoring.

„Od značaja je i rana dijagnostika i tretman oboljelih, jer lajšmanija je, ako se tretira na vrijeme, izlječiva bolest. Bitna je i kontrola zdravstvenog stanja i domaćina rezervoara – pasa, na prvom mjestu. Ne smije se zanemariti ni upravljanje životnim uslovima i prostorom, kao i lična zaštita i higijena. Direktne mjere zaštite su upotreba insekticida. Lična zaštita se može postići i primjenom preparata koji imaju repelentno djelovanje“, kaže Pajović.

Edukacija stanovništva i pokretanje ‘One health concept’ rješenje

Pajović smatra da je neophodno primijeniti dvije osnovne mjere za dugoročno postizanje održivog i optimalnog nadzora i kontrole ne samo nevida, već i svih prenosilaca koji su prisutni u Crnoj Gori.

„Potrebna je na prvom mjestu edukacija stanovništva koja će dovesti do efikasne promjene u ponašanju. Na drugom mjestu je pokretanje i primjena ‘One health concept’ (koncepta jedno zdravlje) u oblasti nadzora i kontrole vektora. Taj koncept propagiraju sve relevantne svjetske i evropske organizacije, a podrazumijeva umrežavanje i blisku saradnju svih institucija i pojedinaca koje se bave problematikom zdravlja ljudi, životinja i gajenih i divljih i zdravlja životne sredine. Ministarstvo zdravlja Crne Gore je u tom smislu dalo početni impuls kroz pokretanje ‘Programa za nadzor i kontrolu vektora 2023-2025, s Akcionim planom za period od 2023. do 2025. godine u čiju su realizaciju uključeni Institut za javno zdravlje, Biotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore, Specijalistička veterinarska laboratorija iz Podgorice i drugi“, naglašava Pajović.

Prisutni prenosioci Denge, Zika, virusa Zapadnog Nila...

Što se tiče drugih insekata koji mogu izazvati bolesti kod ljudi, Pajović ističe da su kontinuiranim radom u posljednjih dvadesetak godina ažurirani podaci i utvrđeno prisustvo 16 vrsta kulikoida, koji su značajni kao prenosioci bolesti plavog jezika (kataralne groznice ovaca) koja je prisutna u Crnoj Gori i afričke bolesti konja.

„Značajni su i nalazi krpelja, četiri vrste, koji su potencijalni prenosioci virusa krpeljnog meningoencefalitisa, Krimsko-kongoanske hemoragične groznice, Borelioze, koja se zove i Lajmska bolest, Tularemije, Babezioze, krpeljnog tifusa i Q-groznice. Što se tiče komaraca na teritoriji Crne Gore imamo 41 vrstu iz šest rodova, od kojih 11 vektorskih i četiri invazivne vrste. Vrste prisutne u Crnoj Gori mogu biti vektori patogena Dirofilaria immitis i D. repens, i virusa Rift Valley, Yellow Fever, Japanese encephalitis, Celovo, Tahyna, Chicungunia, Dengue, Zika, Zapadnog Nila, Sindbis i naravno malarije“, ističe Pajović.

Pojavi sve većeg broja prenosilaca, kako objašnjava Pajović, pogoduju i klimatske promjene, prije svega, blage zime.

„Nešto što sa sigurnošću mogu iznijeti je da su aktivne larve, recimo komaraca, prošle 2023. godine nađene na teritoriji glavnog grada 27. januara, ali i 23. novembra. To ukazuje na potrebu produženog praćenja vektora, što trenutno kod nas nije praksa“, ističe docent.

Kad se pojave prenosioci i bolesti biće kasno za reakciju

I okviru projekta „Lovćen“ još 2015. godine urađeno je predviđanje kretanja klimatskih promjena, a izrađeni su i modeli (Kobajaši i MCDA) predikcije odgovora na te promjene.

„Što se tiče invazivnih vrsta iz drugih oblasti svijeta one se definitivno ‘primiču’ našoj teritoriji i trenutno najveća opasnost prijeti od vrste komaraca Aedes aegypti, koja je već izvršila invaziju Kipra, dijela Turske, a najnoviji nalazi iz ove godine govore da je presretnuta u Atini“, naglašava Pajović.

Jedino „rješenje“ problema je biti spreman za njihovu pojavu, a to možemo, kaže Pajović, samo sa znanjem i senzitivnim pristupom problemu od donosioca odluka i državnih organa posvećenih nauci i istraživanjima.

„Kad se pojave vektori ili bolesti biće previše kasno za reakciju. Poštapalica da je ‘svijet postao globalno selo’, svakako je tačna kao konstatacija. Razmjenom roba, putovanjima ljudi, opštim globalnim prometom povećana je mogućnost za kretanje i neželjenih organizama, kakvi su recimo vektori. Uzmimo za primjer azijskog tigrastog komarca koji je do devedesetih godina prošlog vijeka bio vezan za područje jugo-istočne Azije, danas tridesetak godina kasnije prisutan je na svim kontinentima svijeta. ‘Eksplozije’ vektorskih i nevektorskih virusnih oboljenja ljudi, kao što je bio virus ebole u zapadnoj Africi ili na kraju krajeva Covid-19 su stalna prijetnja. Na žalost ljudi nijesu ni blizu svjesni opasnosti i mogućih posljedica takvih dešavanja“, ističe Pajović.

Na primjer, naglašava docent, na kraju se ispostavilo da je više ljudi umrlo tokom epidemije ebole nego na ukrainsko-ruskom ratištu prilikom prvog sukoba dvije države.

„Zato poručujem da su ‘One health concept’ i senzitivna i promptna reakcija donosioca odluka i državnih organa posvećenih nauci, istraživanjima, zdravlju, zdravlju životinja, biljaka i hrane, jedina dva funkcionalna odgovora na pitanja vezana za prenosioce (vektore) i bolesti koje oni mogu da donesu“, zaključio je Pajović.