SAOPŠTENJE POVODOM NAJAVE ODT-a IZ PLJEVALJA, DA SU FORMIRALI PREDMET PO KRIVIČNOJ PRIJAVI ZA PUŠTANJE U RAD TE „PLJEVLJA”

Nezakonito puštanje u probni rad postrojenja Termoelektrane „Pljevlja“ nakon tzv. ekološke rekonstrukcije, bez završenog sistema za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih gasova, nije incident, to je nastavak dugogodišnje prakse sistemskog trovanja jednog grada i svjesnog uništavanja zdravlja njegovih stanovnika, uz punu zaštitu institucija države Crne Gore.

Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima je, po ustaljenom scenariju, saopštava da je „formiralo predmet“, da „preduzima izviđajne radnje“ i „prikuplja dokumentaciju“. Građani Pljevalja su te fraze već bezbroj puta čuli, uvijek kao uvod u isti epilog, niko nije kriv, niko ne odgovara, a zločin se brzo zaboravlja.

Javnost i dalje ne zna, jer joj se namjerno ne govori, ko je i zašto pustio Termoelektranu u rad bez završenog sistema za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih gasova, ko je dao saglasnost da se zakon grubo pogazi i ko će odgovarati za novo, svjesno, biblijsko, ugrožavanje zdravlja građana.Termoelektrana je puštena u rad bez saglasnosti ekološkog inspektora. To nije „proceduralni propust“, već teško kršenje zakona. Sve ostalo je pokušaj da se kriminal prikaže kao administrativna greška.

Podsjećamo da ovo nije prvi put da ODT u Pljevljima „istražuje“ ekološki zločin. Nakon trovanja rijeka Ćehotine i Vezišnice 2019. godine, javnosti je servirana ista predstava: izviđaji, vještačenja, provjere. Rezultat, nula odgovornih.

Elektroprivreda Crne Gore je tada, prije i pokretanja postupka, isplatila SRK „Lipljen”skoro 350.000,00 eura za navodnu sanaciju štete i poribljavanje. Taj novac je nestao. Poribljavanja od tih para, nije bilo. Javnost nikada nije dobila objašnjenje ni za šta. Ako ovaj primjer nije institucionalizovana korupcija, onda je to otvorena pljačka pod zaštitom države, koja je i ovoga puta, kao i mnogo puta ranije, prošla nekažnjeno, zahvaljujući ODT-u i Sudu.

Sudski postupak pred Osnovnim sudom u Pljevljima je dodatno ogolio svu bijedu pravosudnog sistema. Umjesto da se govori o ekološkoj katastrofi, pomoru živog svijeta i ugrožavanju zdravlja ljudi širih razmjera, sud je raspravljao o tome da li je uzorak otrovane vode uzet u flaši „Coca-Cole“ ili „Fante“. Na kraju, krivična prijava je povučena od strane tadašnjeg državnog tužioca Veljka Đurovića, i to na zadnjem ročištu, bez ijedne riječi objašnjenja.

Državni tužilac je povukao prijavu kao da se radilo o beznačajnoj svađi komšija, a ne o trovanju rijeka i ljudi. Time je poslata jasna poruka, da je u Pljevljima je trovanje dozvoljeno. I da će svako ko truje, proći nekažnjeno.

Danas se isti scenario ponavlja. Dok se odgovornost prebacuje, dok se donosioci odluka međusobno optužuju, građani Pljevalja se i dalje guše, truju, obolijevaju i umiru. Za samo 11 mjeseci 2025. godine umrlo je 339 ljudi. Negativni prirodni priraštaj iznosi -202. To nisu „demografski trendovi“, već posljedica decenijskog institucionalnog nasilja nad jednim gradom, koji je odavno postao kolonija Podgorice, a njegovi građani zatočeni siromasi.

Pljevlja se sistematski žrtvuju zarad profita, dok tužilaštvo, inspekcije i sudovi igraju ulogu saučesnika ćutanjem, odugovlačenjem i povlačenjem predmeta.

Ako i ovaj slučaj nezakonitog puštanja Termoelektrane u rad završi bez imena i prezimena odgovornih , onda više nema dileme da u Crnoj Gori ekološki zločini nijesu izuzetak, već pravilo, a institucije nijesu mehanizam zaštite građana, već štit za zagađivače i mehanizam za bogaćenje.

Pljevalja su za svaki dosadašnji režim, pa i ovaj aktuelni, uvijek bila samo statistika, a njegovi građani, kolateralna šteta. Svako novo ćutanje institucija znači saučesništvo u zločinu  trovanja i smrti građana.