Udio energije vjetra u ukupnoj potrošnji u EU trenutno je 17 odsto, a cilj je da se dostigne 43 odsto, što znači da godišnje mora da se instalira duplo više vjetroparkova – 30 GW umesto sadašnjih 15 GW.

Džajls Dikson, direktor evropskog udruženja WindEurope, je naveo da se trenutno sprovode četiri mjere kako bi se to promjenilo.

Prvo je da se u izdavanje dozvola uvede princip da je gradnja novih elektrana na obnovljivu energiju preovladavajući javni interes, što je zacrtano u evropskim zakonima. Nije ideja, kako je rekao, da se zaštiti svaka ptica ili riba, već njihova populacija. Kao primjer da se stvari mijenjaju naveo je Njemačku gdje su u prvom kvartalu izdate dozvole za 2 GW vjetroelektrana na kopnu, što je tri puta više nego prije tri godine.

Druga stvar je novi pristup razvoju prenosne mreže, a to je, kako je rekao, da je odgovornost na operatorima prenosne i distributivne mreže da obezbjede priključak, a ne na investitorima, koji, naravno, imaju balansnu odgovornost i obezbjeđuju sistemske usluge. 

Lanci snabdijevanja su treći sektor i EU je, prema njegovim riječima, jasno rekla da ne želi da zamijeni rusku zavisnost kineskom. Njena poruka je da bi nove vjetroparkove trebalo izgraditi turbinama iz EU, ne iz Kine, dodao je on, i naveo da je zbog toga pokrenut nova industrijska strategija.

I, na kraju, EU je, takođe, poručila da moraju da se ojačaju tržišni signali za investore, pa je pohvalio namjeru Srbije da uvede dvostrane ugovore o razlici (eng. contract for difference – CfD), za koje je Evropska komisija rekla da obezbjeđuju prave signale za investitore, jer obezbjeđuju stabilne prihode, a tu su i PPA ugovori.

U svemu tome, i u aukcijama, naravno, važno je da cijena održava stvarne troškove opreme i da bude indeksacije u slučaju inflacije, poručio je Dikson.