Povodom najavljenog štrajka prosvetnih radnika OO SNP apeluje na sve zainteresovane strane da nađu kompromis i da se ovaj potencijalno veliki problem riješi na zadovoljstvo svih – i Vlade Crne Gore i prosvetnih radnika, a da i jednima i drugima, u daljim pregovorima, interes naše djece bude na prvom mjestu.

Međutim, kao stranka socijalne pravde, koja se od svog postanka borila i bori za jednakost, pravo i pravdu, za dostojanstvo svakog čovjeka, i protiv bilo kojeg oblika nepravde i diskriminacije, bez obzira na vjersko, nacionalno, političko ili bilo kakvo drugo opredjeljenje, OO SNP-a želi da objektivno sagleda cjelokupnu situaciju i iznese svoj stav po ovom pitanju od opšteg interesa. Tim prije, što smo svi svjedoci neopravdane hajke koja se ovih dana vodi protiv prosvetara, od pojedinaca u medijima, po društvenim mrežama, ili u bilo kojoj drugoj vrsti javnog diskursa.

Prije svega, moramo da ukažemo na, objektivno, prilično loš položaj prosvetnih radnika u našem društvu. I, najmanje je tu bitna visina njihove plate, ali svakako nije nebitna. I treba svako od nas da se zapita – da li je u redu da plata npr. jednog profesora fizike bude praktično na istom nivou (nekad čak i manja!?) u odnosu na radnike četvrtog ili trećeg stepena nekih drugih javnih ustanova (a da ne pominjemo RU ili TE Pljevlja), uz svo poštovanje i tih ljudi i poslova kojima se bave…

Takođe, svjedoci smo svi kakav pritisak trpe ti ljudi, sa mnogih strana, a da ne govorimo o verbalnom, i ne samo verbalnom nasilju… protiv ljudi koji, zajedno sa nama – roditeljima, vaspitavaju i obrazuju našu djecu. I svi od njih očekujemo da uvijek budu na visokom nivou, njihove eventualne greške se lakše uočavaju, a teže opraštaju. A, opet, i oni su samo ljudi… I, onda sve to treba uporediti sa odnosom u komunikaciji nekih drugih ljudi, i nekih drugih službenika, pa nek svako razmisli i donese zaključak za sebe – koliko smo „fer“ prema prosvetarima…

Drugo, koliko ljudi iz te branše, samo u našem gradu, obavljaju neke druge djelatnosti – od npr. Opštine, preko ugostiteljstva, pa do Rudnika uglja i mnogih drugih. Jer, ljudi, prosto ne žele da, pod ovim uslovima, rade u obrazovanju, a i oni koji su radili – nažalost i sve češće odlaze na neke druge poslove…

Dalje, koliko imamo deficitarnih kadrova, pa našu djecu obrazuju nestručni kadrovi, posebno iz nekih osjetljivih oblasti kao što su prirodne nauke, pa čak i neki strani jezici itd. Zapitamo li se nekad, svi zajedno – zašto je to tako!!? Zašto ljudi sve manje žele da rade u učionici!!? I jesmo li svi mi, tj. cijelo društvo, tome pomalo doprinijeli? U čemu je, onda, problem!!? Zašto imamo deficit nekih kadrova, ako već ti ljudi, kao što im i danas mnogi spočitavaju – imaju dobre plate, imaju ljetnji raspust, imaju zimski raspust, imaju ovo, imaju ono… Zašto, ako je to tako lako, kao što se pojedincima čini!!? Zato što je posao prosvetnog radnika izuzetno lijep, uzvišen, ali i težak, iscrpljujući, zahtijevan – maltene rudarski, a nažalost sve manje cijenjen i poštovan…

Takođe, mnogi su skloni da svu krivicu zbog rezultata „pisa“ testiranja prebace isključivo na prosvetne radnike, a da li je to u redu i da li je to ispravno!!? Tačno je da oni snose veliku odgovornost, ali oni su samo jedna karika u lancu koji čine: Roditelji tj. porodica, škola tj. nastavnici i država tj. sistem. Pa, koliko smo reformi obrazovanja imali u zadnjih par decenija!? Neki predmeti su „reformisani“ smanjenjem norme sa dva časa na jedan čas sedmično, a gradivo ostalo u istom obimu!!? I da li je, onda moguće i ispravno za te i takve rezultate optužiti isključivo prosvetne radnike!!? A, svakako ih ne treba ni amnestirati, niti je to cilj ovog našeg saopštenja. 

Ali, ni kao ljudi ni kao Pljevljaci ne možemo da se pomirimo sa eventualnim (najavljenim) štrajkom glađu naših sugrađana, prosvetara!? U situaciji kad nas je sve manje, kad je u našem gradu, opterećenom brojnim ekonomskim i ekološkim problemima, nažalost, sve više bolesnih, raseljenih i umrlih, a sve manje rođenih i doseljenih. Jer, Pljevljima i Pljevljacima su sve uzeli, i bogatstvo i zdravlje, i pravo na neku ljepšu (skoriju) budućnost, i još nam je jedino ponos ostao, a sad hoće da nam i to oduzmu!!?

I zbog toga smo odlučili da reagujemo, i da pozovemo sve zainteresovane aktere, političare, i sve partije, da svi zajedno učinimo dodatni napor, da se napravi kompromis, po bilo koju cijenu, i da se ne dozvoli bilo koji oblik štrajka, a posebno ne glađu. Desi li se to – biće to poraz svih nas, cijelog društva, a možda ponajmanje prosvetnih radnika, jer – sit gladnom ne vjeruje…

A, na kraju – najviše će ispaštati oni koji su u svemu ovome najmanje krivi – naša djeca.

I zato, ne smijemo to dozvoliti, jer – istorija će ovo pamtiti!!!

OO SNP Pljevlja