Francuska kompanija Hermes Paris je prošle godine proslavila 185 godina postojanja, a godinama je sinonim za vrhunski stil i luksuz u proizvodnji torbi, odjeće, kožne galanterije, parfimerije, satova, namještaja…

Ime je dobila po prezimenu njenog osnivača Tijerija Ermesa, koji ju je pokrenuo kao fabriku za proizvodnju kaiševa i sedla za jahanje, a njena tržišna vrijednost danas iznosi nevjerovatnih 220 milijardi dolara.

Među njegovim suvlasnicima je i 80-godišnji Nikolas Puš, za čije ime šira javnost vjerovatno nikada ne bi čula da taj povučeni, bogati švajcarski državljanin, koji se sprema da napusti ovaj svijet,  povukao  je potez koji mnogi smatraju – nečuvenim.

Nikolas Puš pripada petoj generaciji Tijerijevih potomaka – milijardera, a Pušovo lično bogatstvo se procjenjuje na 10-11 milijardi dolara.

Pored gotovine, akcija i novca deponovanog u privatnoj fondaciji, šarmantni sjedokosi gospodin takođe ima raskošne nekretnine širom svijeta, uključujući kuću na obali Ženevskog jezera u Švajcarskoj, i imovinu u Španiji i Maroku, koji je, prema pisanju švajcarskog dnevnika Tribune de Geneve, odlučio da ostavi svoj testament svom 51-godišnjem baštovanu.

Njegovo ime se ne pominje u članku, ali se zna da je riječ o muškarcu marokanskog porijekla, koji je godinama bio desna ruka Puša i odgajao dvoje odrasle djece u braku sa Španjolkom.

Za razliku od svog baštovana, Nikolas Puš se nikada nije ženio, nema biološke potomke, a najveća strast su mu konji i psi kojima je okružen, pa svog baštovana, u čijem društvu provodi dane, smatra svojim najbližim prijateljem i jedinim koji je  dostojan njegovog nasljedstva.

Da bi izbjegao bilo kakvu mogućnost da ospori nasljedstvo članovima svoje porodice, namjerava da najprije usvoji 51-godišnjeg Marokanca, čime će on i zvanično postati sin kojeg nikada nije imao, a stručnjaci u Hermesu ističu da se Puš na ovaj potez odlučio zbog – osvete.

U trenutku kada je globalna grupacija LVMH zahvaljujući „nemoralnoj“ ponudi 2014. godine stekla značajan udio u nekadašnjoj porodičnoj kompaniji – ponudili su za akcije mnogo više od procijenjene tržišne vrijednosti – nastao je veliki raskol između onih koji su ponudu prihvatili i onih koji nijesu htjeli da po svaku cijenu sačuvaju Hermes kao porodičnu kompaniju i brend.

Nicolas Puš je tada dao ostavku na rukovodeću poziciju u kompaniji, ali je zadržao svoj udio u akcijama, čija je vrijednost značajno porasla nakon preuzimanja LVMH-a.

„To nije bio jedini razlog, jer su se nesuglasice među članovima porodice oko daljeg pravca razvoja otegle godinama, a Nikolas se poslije svega osjećao prevarenim i izopštenim“, kažu anonimni izvori. Iako je bez ikakvih pravnih poteškoća mogao da ostavi svom voljenom baštovanu sve što posjeduje, što nije uključeno u njegovu privatnu Fondaciju Isokrat, čijim sredstvima upravlja po njegovim ličnim hirovima i željama, Nikolas Puš je odlučio da usvoji kako bi dio njegove imovine mogao da mu se ostavi poslije njegove smrti.

Nema sumnje da će Nikolas Puš, ako se u međuvremenu ne predomisli, u šta malo ko sumnja, uspjeti u svojoj želji. Jer on sam, baš kao i kompanija čije je akcije naslijedio, bio je i ostao pedantno posvećen detaljima i ne bi podnio još jedan lični poraz na kraju svog dugog života okruženog luksuzom. Tako će njegova desna ruka, posle Nikolasove smrti, postati najbogatiji baštovan na svijetu.