Fudbal nekad piše nevjerovatne priče. Uspjeh Rudara u Kotoru u okviru četvrtfinala Kupa, gdje je 16-godišnji Balša Radanović bio junak meča, odbranivši penal Vladanu Kordiću, vratio nas je na 2016. godinu, kada je tim iz Pljevalja posljednji put osvojio trofej.

Tog 2. juna 2016. godine apsolutni junak finala Kupa pod Goricom bio je golman Miloš Radanović, koji je odbranio dva penala (Raičkoviću u četvrtoj i Vušuroviću u petoj seriji), a uz to i pogodio sa bijele tačke, kao peti izvođač u svom timu.

Miloš ili popularni ,,Bager“ tada je trofej proslavio sa sinom, tada desetogodišnjim Balšom, koji je krenuo očevim stopama i dočekao već sada kao šesnaestogodišnjak da bude poput oca – heroj Rudara.

Naime, mlađi Radanović prekjuče je obilježio meč u Kotoru, gdje je Rudar protiv Bokelja imao 1:1 nakon regularnom toka, a onda je u penal ruletu izborio prolaz u polufinale, zahvaljujući Balši koji je odbranio udarac sa bijele tačke napadaču Kotorana Vladanu Kordiću.

– Velika je obaveza i odgovornost biti dostojan sin svoga oca. Nadam se da sam na dobrom putu. Nakon dvije vezane pobjede i trijumfa u četvrtfinalu Kupa, nadam se da će Rudar imati isti tempo do kraja sezone, jer nam je nedostajalo malo sportske sreće, pa trenutno stanje na tabeli i nije realan pokazatelj snage i mogućnosti naše ekipe – istakao je Balša Radanović, a zatim objasnio:

– Ovo je moj prvi profesionalni angažman i prva prilika da shvatim da fudbal nije samo timski sport na terenu, već i u svim segmentima. Polufinale Kupa je svakako velika stvar, a moguće i nagrada što nam rezultati nijesu išli na ruku u prvenstvu, što nam je nedostajalo sportske sreće, jer smatram da igramo dobar fudbal – kazao je na početku razgovora Balša Radanović.

Prvi put ove sezone našao se u timu i to kao starter.

– Moje iskustvo i jeste i nije bilo veliki izazov kada me je trener Vlahović odabrao za startnu postavu u Kotoru. Vjerovao sam u sebe – kaže Balša, koji objašnjava da je s obzirom na činjenicu da je sin nekada legendardnog golmana bilo očekivano da i on krene njegovim stopama.

– Fudbal je moj izbor, a pozicija golmana mi nije bila nametnuta iako je to možda očekivano, znajući da je moj otac Miloš jedan od najboljih golmana sa ovih prostora. Gledajući njega i blistave momente njegove karijere, posebno trijumfa Rudara 2016. godine u finalu Kupa, jedan od najblistavijih trenutaka u Rudarovoj stogodišnjoj tradiciji, od najranijeg perioda i mog prvog susreta sa loptom sam znao da je pozicija golmana moja pozicija.

Rudar je posljednjih godina daleko od nivoa na kojem je nekad bio. Klub koji je dva puta bio šampion države, četiri puta osvajač Kupa, već godinama je uglavnom u donjem dijelu tabele, daleko od pozicije da se bori za nešto više.

Pljevljaci su aktuelnu sezonu otvorili loše – u prvih pet kola ostvarili su četiri poraza i remi, prvi gol postigli su nakon 485 minuta, te ,,mršavih“ pet bodova u prvih 12 kola. Ipak, pobjedama protiv Petrovca i Mladosti, Rudar je ,,fenjer“ prepustio timu iz Donje Gorice. Baš zbog toga u dobrom raspoloženju dočekao je četvrtfinale Kupa, a uspjeh donosi optimizam uoči finiša polusezone.

– Srećan sam što je ekipa Rudara upravo tim u kome vlada prijateljska atmosfera i profesionalan odnos prema igri. Igrači sa upravom kluba takođe imaju izuzetnu saradnju i obostrano poštovanje, pa se nadamo da će start koji nije bio sjajan uskoro biti samo jedno sjećanje, ali i napomena da se igra do kraja i kada su rezultati dobri i kada nijesu.

Predsjednik Rudara i trener golmana je Miloš Radanović, tako da je Balši upravo otac trener. Ipak, nema popusta, već je Miloš baš zbog toga dodatno zahtjevniji…

– Moj otac i moj trener usadio je u mene sve najbolje što bi čovjek mogao poželjeti i u ljudskom i profesionalnom smislu. Nikada nije bio popustljiv već naprotiv, mislim da je zahtjevniji i stroži nego što bi to bio neki drugi trener prema meni – podvukao je Balša, koji će očigledno tek dokazati o kakvom je talentu riječ.