Piše: Olgica Otašević, dipl.ing. pejzažne arhitekture

Topla zima, kao posledica klimatskih promjena, se u naučnim krugovima doživljava kao alarm, a u Pljevljima ona je spas za drveće u parkovima i na zelenim površinama. 

Naime, u Pljevljima se od strane nadležnih službi i DOO Čistoće već mjesecima forsira politika „gde god nađeš zgodno mesto ti drvo posijeci“, kako bi se po svaku cijenu obezbijedio ogrev za zagrijavanje ugostiteljskog objekta Motel Vodice, a moguće i ponekog stana i kuće… Lager trupaca i cijepanog drveta od posječenih stabala sa zelenih gradskih površina u pogonu DOO Čistoća svakodnevno raste, a proporcionalan je potrebnoj količini ogrevnog drveta i bio bi još veći da blaga zima nije išla na ruku drveću i mnoga spasila od motorke. No, ako dođe do pada temperature većini spasa nema.… 

Gdje su debla borova i smrča ne zna se…..

I tako:
Neko će reći bila su suva, ali ga demantuje pogled na zdrave trupce i panjeve na kojim nema tragova sušenja.

Neko će reći oboljela, pa da li je konstatovana bolest i prijavljena Fitosanitarnoj upravi. Nije ni to..

Neko će reći bila polomljena, pa zašto nisu orezana i sačuvana jer u pejzašnoj arhitekturi je i drveće neobičnog oblika dekorativno. 

Neko će reći tražili građani… Istina ima sugrađana koji ne vole drveće, lišće, četine, a ima i onih koji vide smrtnu opasnost od drveće više nego od saobraćaja. Pa da li je komisijski struka rekla da je opravdana sječa… Nekad je komisija radila taj posao…

Neko će reći zasadiće se nova – da, ali  je za njihovu funkcionalnost potrebno najmanje 12 godina ako se prime, a što se posebno odnosi na četinare koji sve teže podnose uslove sredine u Pljevljima.

Ili je u pitanju samo profit, ušteda na ogrevu, zarada od usluge sječe i izvlačenja, a ne održavanje, njega i podizanje novih zelenih površina kao obaveza RJ u sklopu DOO Čistoće koja je u službi građana, a za estetski i funkcionalno ugodniji život u urbanoj sredini.. .

Šteta koja se sječom pričini je i materijalna i nematerijalna. To nije samo vrijednost drvne građe, već i vrednost drveća za životnu sredinu, za eko-sistem i vrijednost za kvalitet života ljudi. Ta vrijednost se uvećava godinama starosti drveća, ali i godinama koliko bi drveće živjelo da nije posečeno, šteta se uvećava i stepenom zagađenosti vazduha, kao i mjestom na kome se drveće nalazilo. Što je drvo starije, dugovječnije, a vazduh u njegovom okruženju zagađeniji, to je vrijednost posječenog drveća veća.

Kad smo kod zagađenja, jesu li Pljevlja i dalje najzagađeniji grad u Crnoj Gori ili se u međuvremenu nešto promijenilo? Ne čuju se izvještaji, ne broje se bolesni i preminuli, a uz kafu se ne diskutuje o PM česticama… Sve se pročistilo…

Prema UNESCO-ovim podacima:

•Zrelo drvo može da apsorbuje 150 kilograma ugljen dioksida godišnje čime ublažava posledice klimatskih promena, ali i „pročišćava“ vazduh
•Osim ovog gasa, stabla redukuju i ostale štetne materije iz vazduha poput ugljen monoksida, azotnih oksida, ali i drugih jedinjenja, kao što su čestice prašine

I još mnogo toga korisnog o čemu se, od  usvajanja deklaracije o ekološkoj državi 20. septembra 1991. g, govorilo na mnogobrojnim edukativnim radionicama, tribinama, u školi, političkim manifestacijama, NVO skupovima, ali na žalost jedan dio građana malo je od toga šta usvojio i zapamtio jer kako u “debelo uho zabosti nježnu riječ”.(V.M.) .

I da se razumijemo, postoje opravdane okolnosti kada se neko stablo mora ukloniti, ali se postavlja pitanje ko je taj ko o tome odlučuje, da li je to volja pojedinca ili stvarni razlozi kada se iscrpe sve ostale mogućnosti…